Ko je treći begunac od pravde uhapšen sa Lukom Bojovićem i Vladimirom Milisavljevićem u Španiji
Zajedno sa Lukom Bojovićem i Vladimirom Milisavljevićem Budalom, u Valensiji je uhapšen i Siniša Petrić zvani Zenica, koji važi za jednog od glavnih egzekutora iz Bojovićeve grupe. Petrić je bivši pripadnik Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana i jedan od pripadnika kriminalne grupe Marinka Magde. Zbog zločina koje je ova grupa počinila u Subotici, Crvenki i Segedinu 1993. i 1994. godine, Petrić je osuđen na 15 godina zatvora, ali 1999. godine beži iz zatvora Dubrava kod Istoka na Kosovu. Srpsko pravosuđe je za Petrićem 2000. godine raspisalo poternicu, po kojoj je 2003, godine, dva meseca posle ubistva premijera Zorana Đinđića uhapšen u Frankfurtu u Nemačkoj. Posle ekstradicije u Srbiju, Petrić je smešten u sremskomitrovački zatvor, iz kojeg je takođe pobegao, tako što mu je dodeljen slobodan vikend sa kog se nije vratio. Navodno, odmah po bekstvu priključio se Bojovićevoj grupi, a srpska policija je za njim tragala dovodeći ga u vezu sa nekoliko profesionalnih likvidacija koje su se dogodile u poslednjih nekoliko godina.
Mediji u Srbiji više puta su pisali o vezama Siniše Petrića sa Jedinicom za specijalne operacije, kojom je rukovodio Milorad Ulemek Legija, a koja je bila logistička podrška zemunskom klanu u švercu heroina i likvidacijama. Pripadnici ove Jedinice, upravo po nalogu Legije su u vreme NATO bombardovanja 1999. godine na volšeban način izveli Petrića iz zatvora Dubrava, gde je služio kaznu zbog trostrukog ubistva. Ovde treba podsetiti šta se u zatvoru Dubrava događalo u vreme Petrićevog bekstva, o čemu je „Vreme“ već pisalo (videti „Vreme“ br. 1060). Zatvor je u dva navrata, 19. i 21. maja, bio meta bombardovanja. Prema tadašnjim izveštajima, u vazdušnim napadima poginulo je 97 zatvorenika, a 196 je povređeno. Međutim, istraga Tužilaštva za ratne zločine pokazala je da se dogodilo nešto drugo. U kritično vreme iz KPD Zabela kod Požarevca u Dubravu je premeštena grupa od najmanje trinaest osuđenika za najteža krivična dela naoružana sa: 39 automatskih pušaka, 12 puškomitraljeza i većom količinom ručnih bombi i streljačke municije. Po saznanjima Tužilaštva za ratne zločine, najmanje 93 zatvorenika iz Dubrave ubijeno je u periodu od 19. do 21. maja 1999. hicima iz streljačkog naoružanja i ručnim bombama. Jedne su okupili u trpezariji da im podele cigarete, a onda ih pobili. Druga grupa postrojena je na igralištu i pokošena rafalima. Sahranjeni su u bar jednoj masovnoj grobnici, a NATO je okrivljen za njihovu smrt. Osuđenici iz Zabele razdužili su naoružanje, vraćeni su u Požarevac i dobili su po dvadeset dana dopusta. Vreme u koje se ovo dogodilo, poklapa se sa zatvorskim danima Siniše Petrića u Dubravi, ali i sa spekulacijama da mu je u prvom bekstvu pomogla Jedinica za specijalne operacije.
Petrić je, kao pripadnik kriminalne grupe bivšeg legionara Marinka Magde bio osuđen zbog surove likvidacije tročlane porodice Petrić: bivšeg policajca Milana, njegove supruge Stane i desetogodišnjeg sina Daneta u januaru 1994. godine u Subotici. Iste noći, grupa je ubila Josipa i Vericu Agatić, takođe iz Subotice. Zbog trostrukog ubistva Petrić je bio osuđen na smrtnu kaznu, ali mu je ona zbog toga što je bio maloletan u momentu izvršenja, preinačena na 15 godina. Petrić je na odsluženje kazne poslat u zatvor Istok na Kosovu, gde je bio sve do 1999. godine. Zločin za koji je Petrić osuđen, samo je jedan u nizu koji je Magdina grupa počinila od decembra 1993. do januara 1994. u Segedinu i Kečkemetu u Mađarskoj i Subotici i Crvenki u Srbiji. Motiv svih ubistava u kojima su žrtve bile cele porodice, bilo je koristoljublje. Policijska istraga pokazala je da je organizator svih ubistava Marinko Magda, da su zajedno s njim bili bivši pripadnici Tigrova Željka Ražnatovića Arkana, kao i da oružje kojim su ubistva počinjena potiče sa ratišta. Ubrzo su uhapšene četiri osobe sa kojima je Magda počinio krivična dela. Uhapšeni su ispričali da ih je prevarila priča da će se odlaskom na ratište obogatiti i da su se vratili siromašniji nego što su bili, pa su time objašnjavali zločine iz koristoljublja. Marinko Magda uhapšen je u Segedinu 24. januara 1994. godine. Posle četvoromesečnog rada, policija je utvrdila da je Magda, sam ili u grupi, ubio Idu Feher u okolini Subotice, bračni par Agatić, porodicu Petrić, četvoročlanu porodicu u Segedinu, bračni par i jednog hrvatskog državljanina u Kečkemetu i ženu u mestu Orošhaze. U Mađarskoj je osuđen na 25 godina strogog zatvora, uz uslov da se pred kraj kazne podvrgne lekarskom pregledu. Ukoliko pregled pokaže da je fizički sposoban za vršenje krivičnih dela, presudom je naloženo da u zatvoru ostane do kraja života. U odsustvu mu je suđeno i u Subotici gde mu je izrečena smrtna kazna.
Što se njegovog saučesnika Siniše Petrića tiče, on se dovodi u vezu sa nekoliko likvidacija koje su se dogodile od maja 2004. kada se Milorad Ulemek Legija predao policiji. Te godine pokušani su atentati na Zorana Nedovića Šoka i Andriju Draškovića, 2006. je ubijen svedok saradnik Zoran Vukojević Vuk, 2008. Ilija Novović i Goran Marić, a izvršeno je i nekoliko likvidacija u Crnoj Gori, BiH, Hrvatskoj, koja se dovode u vezu sa odbeglim „zemuncima“ i Lukom Bojovićem.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Odluka studenata da režimu upute zahtev za raspuštanje državnog parlamenta i raspisivanje vanrednih republičkih izbora nije pala s Marsa. O ovoj opciji se na plenumima već dugo žustro diskutovalo, a stvar je presečena onda kada je svima, ali baš svima, postalo jasno da vlast ne samo da ne želi da ispuni studentske zahteve nego na političku krizu odgovara sve jačom represijom i sve prljavijom propagandom. I kada više niko nije mogao da ospori činjenicu da je upravo režim generator svih društvenih i političkih anomalija, te da zahvaljujući njemu novosadska nadstrešnica svakom građaninu ove zemlje visi nad glavom
Kakvo je interesovanje među najvišim univerzitetskim radnicima za direktno učešće u politici, na “studentskoj listi”, ukoliko bi u Srbiji bili raspisani vanredni parlamentarni izbori
Poziv na raspisivanje izbora je poziv režimu, a trebalo bi da se vidi da li će postojati i studentski poziv svim ostalima na društveni dogovor o tome kako se suprotstaviti režimu na budućim izborima. Oni mogu biti raspisani neočekivano brzo, a možda ih i ne bude pre nekog “redovnog termina” ako ne bude izuzetno jakog pritiska na ulici
Možda je tačna verzija da je Aleksandru Vučiću pozlilo pa se zato vratio u zemlju. Ali i dalje cela stvar ostavlja mnogo otvorenih pitanja. Za početak, zašto je predsednik naše zemlje išao na donatorsko veče namenjeno unutarpolitičkim ciljevima druge zemlje? Zašto je išao na događaj na koji se ne može ući ako se ne donira novac? I ko ga je zvao? Ako se ova sapunska opera posmatra kao izolovan događaj, van domaćeg konteksta, zaista je reč o nečemu što izmiče zdravom razumu
Bez razumevanja zla koje je činjeno u našoj neposrednoj istoriji u poslednje tri, četiri decenije, to bi bilo parcijalno i licemerno. Zakasnilo se i za ono što se dogodilo pre šest meseci, sve sada je nadoknada. Ako ne dođemo do ozbiljnog suočavanja sa prošlošću, sa snažnim programom stvaranja nenasilnog društva, promene će imati kratak rok trajanja. A u toj promeni roditelji ubijene dece mogli bi da budu ambasadori procesa normalizacije ovog društva. Oni su spremni na tu ulogu i bilo bi dobro da ih i studenti uključe u svoje debate, da razumeju šta se dogodilo i koji su putevi suočavanja
Režimska odmazda biće strašna ako otpor posustane. Sada hoće da utamniče ljude koji su čavrljali o rušenju vlasti jer su time tobože rušili državu. Ali, državu je oteo i srušio režim, odavno
Ministarstvo za javna ulaganja podnelo je zahtev za građevinsku dozvolu za gradnju nove zgrade Beogradske filharmonije. S obzirom da se zna da je projekat preskup i da za njega nema para, deluje da je i ovo samo nova šarena laža
Klecavo vrhovno biće uzda se u lokalne izbore u Kosjeriću i Zaječaru. Ne sme se zaboraviti da on 13 godina teškim otrovima zasipa naročito u provinciji, te da je detoksikacija dug i mučan proces
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!