Kraj iluzije o nezavisnim sudijama

Sve je sjajno u reformi sudstva, tvrde dvije godine od njenog započinjanja, njeni tvorci. U prilog im ide i činjenica da je Evropska komisija (EK) u svom nedavnom izvještaju, objavljenom sredinom oktobra, preporučila da se Srbiji u decembru da status zemlje-kandidata, ali je veliko pitanje da li ćemo – u velikoj mjeri i zbog stanja u pravosuđu – dobiti i datum početka pregovora.

U Evropskoj uniji u domenu pravosuđa postignut je visok standard, i to je model koji Srbija želi slijediti, rekla je prije nekoliko dana Nata Mesarović, predsjednica Visokog savjeta sudstva (VSS) i predsjednica Vrhovnog kasacionog suda, jedina koja u srpskom sudstvu nije u statusu vršioca funkcije; svi ostali su u „v.f.“ stanju.

„Sudovi, zajedno sa drugim nadležnim organima, treba da obezbede vladavinu prava. Naš cilj je nezavisno, efikasno, transparentno sudstvo uz obezbeđenje suđenja u razumnom roku i jednak pristup pravdi za sve građane. Izveštaj kaže da reforme u pravosuđu predstavljaju osnov za uspešnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije koje su počele da daju rezultate. Rešeni su mnogi najteži predmeti, počinioci su osuđeni“, kaže ona u nedavnom intervjuu „Večernjim novostima“.

EVROPSKE PRIMEDBE: No, evo što kaže EK u svom godišnjem izvještaju, u kojem ističe mogućnost političkog utjecaja pri izboru predsjednika sudova i javnih tužilaca (koji su trebali odavno biti izabrani, ali nisu), nedovoljnu besplatnu pravnu pomoć i loše uvjete u zatvorima. Srbija će morati uložiti velike napore da bi se uskladila s evropskim standardima u području pravosuđa i ljudskih prava, kaže se u Analitičkom izvještaju u poglavlju 23, koje će – kako vidimo iz primjera susjedne Hrvatske – biti posebno važno u daljnjem evropskom putu Srbije.

EK upozorava, analizirajući reformu pravosuđa, da je potrebno „na zadovoljavajući način“ otkloniti nedostatke reizbora sudaca i tužilaca, među kojima su nedovoljna zasnovanost odluka na objektivnim i jasnim kriterijima i izostanak pisanih obrazloženja odluka.

Problem je i efikasnost kontrolnih mehanizama u pravosuđu, s obzirom na to da i dalje ima optužbi na račun korupcije, a problem velikog broja slučajeva „na čekanju“ i dalje postoji, usprkos koracima usmjerenim ka unapređenju efikasnosti pravnog sistema u cjelini, kao što su usvajanje zakona o krivičnom i parničnom postupku u septembru ove godine i uspostavljanje nove mreže sudova prošle godine. „Međutim, u prvoj godini rada (mreže sudova) broj nagomilanih postupaka nastavio je da raste za oko 200.000 slučajeva i dostigao je 1,7 miliona krajem 2010. i 1,9 miliona 30. juna 2011. Efekti smanjenja broja sudova su smanjeni, jer su sudovi koji će biti zatvoreni pretvoreni u jedinice postojećih sudova, čime se podstiče neefikasnost i povećavaju bezbednosni rizici, pre svega jer to podrazumeva putovanje sudija i neophodan prenos predmeta“, navodi se u izvještaju, koji konstatira i to da nisu otklonjene niti razlike u opterećenosti sudova.

BROJKE, STARE I NOVE: Dvije godine nakon početka reforme o kojoj nadležni ne pokazuju niti malo (samo)kritičkog mišljenja, još nismo riješili pitanje nekoliko stotina nereizabranih sudaca i tužilaca. Valja ponovo podsjetiti na to da svi oni – osim manjeg broja njih koji su u međuvremenu otišli u advokaturu ili druge profesije – primaju naknadu, sve dok se njihov slučaj ne riješi. VSS je dosad riješio tek oko jedne četvrtine prigovora nereizabranih sudaca, koje je Ustavni sud Srbije kao vrući krumpir vratio tom tijelu u nadležnost.

Naime, dosad je – a počeli su s preispitivanjem reizbora nereizabranih u drugoj polovini jula ove godine – razmotreno 340 predmeta nereizabranih sudaca, riješeno je njih 255 (dakle, 30 posto od ukupno 837), od čega je 66 sudaca vraćeno na funkciju. U 87 razmotrenih slučajeva odluke još nema.

Nata Mesarović je, u već spominjanom intervjuu, najavila da će VSS do kraja godine obaviti razgovor sa svim podnosiocima prigovora, te da će do kraja januara 2012. godine donijeti odluke o svim prigovorima neizabranih sudija. Teško da će to biti tako, jer statistika kaže da je na prvoj sjednici VSS-a 20. jula riješeno 86 slučajeva, od čega 36 pozitivno, dok su na svih ostalih osam sjednica riješena 169 slučaja, od čega samo 30 pozitivno. No, neće biti prvi puta da nadležni za reformu pravosuđa ne poštuju rokove koji su im postavljeni zakonom ili njihovim vlastitim pravilnicima.

Dok traje to dvogodišnje mrcvarenje nereizabranih i preispitivanje odluka prvog saziva VSS-a (u međuvremenu je izabran stalni sastav), kojem se ne vidi kraja usprkos obećanjima o finalu u januaru 2012. godine, nadležni su već upali u novu beskrajnu priču. Naime, posljednjim izmjenama (više nitko ne zna broj izmjena i dopuna seta pravosudnih zakona!) Zakona o sudijama, predviđeno je da će se ući u još jedno preispitivanje – ovoga puta izbora – svih sudaca, ne samo onih koji su izabrani prvi puta na rok od tri godine. Ovi koji su izabrani na tri godine već su u proceduri, jer je 17. oktobra održana prva sjednica radne grupe VSS-a, koja bi trebala odrediti način reizbora obje grupacije sudaca izabranih u decembru 2009. godine, s time da izabrani na trogodišnji mandat (u Skupštini Srbije) imaju prednost za novo preispitivanje.

I laicima je jasno da je time uništena svaka iluzija o sudačkoj nezavisnosti.

Društvo sudija se usprotivilo ponovnom preispitivanju reizbora iz 2009, a u svom saopćenju javnosti podsjetilo je VSS da je Ustavni sud Srbije još u martu ove godine pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti Zakona o izmjenama zakona o sudijama iz decembra 2010. godine, te da je proljetos na sastancima VSS-a sa predstavnicima Delegacije EK u Srbiji, Ministarstva pravde, Misije OEBS-a, Vijeća Evrope i Društva sudija postignut dogovor da se zastane s aktivnostima vezanim za reviziju odluka o reizboru i prvom izboru (iz 2009) do odluke Ustavnog suda. Društvo sudija je stoga prije nekoliko dana pozvalo VSS da poštuje postignuti dogovor i da se „do odluke Ustavnog suda posveti drugim nedovršenim poslovima“.

„Očekujem da će Ustavni sud Srbije, imajući u vidu značaj ustavno-pravnih pitanja koja su pred njega postavljena uskoro doneti odluku i u tim predmetima, kako VSS ne bi ponovo bio doveden u težak položaj i neizvesnost u smislu daljeg postupanja“, kaže Nata Mesarović o tome, ne obazirući se na dogovore da se riješe najprije sporna pitanja, a potom da krenu u još jedno preispitivanje dosad navodno nespornih. Nije ni čudo: i sami kreatori reforme i reizbora morali su primijetiti da se javnost ipak ponečega sjeća, da su u decembru 2009. godine reizabrani i oni koji su sudjelovali u izbornoj krađi, kao i oni čije su odluke završavale pred Međunarodnim sudom za ljudska prava, s porazom Srbije pred tim sudom. Kako god, ovom njenom izjavom jasno je da će oni i dalje tjerati po svome, a ako Ustavni sud – koji je također imao dovoljno vremena da se pozabavi ovim gorućim pitanjem – svoj stav ne donese na vrijeme, onda će VSS opet biti „doveden u težak položaj“ i „neizvjesnost u smislu daljnjeg postupanja“; sami neće biti ni za što krivi, bit će bezgrešni i neodgovorni, kao i dosad.

NI PRAVILA, NITI KVORUMA: I sam VSS od samog početka svog ustanovljenja, i prvog saziva, i drugog stalnog saziva u problemu je sa poštivanjem pravila. Naime, u prvom sazivu, onom koji je obavio reizbor u decembru 2009. godine, nije bilo predstavnika pravnih fakulteta, zbog toga što se parlament nije mogao dogovoriti oko kandidata, te je prvi saziv funkcionirao kao nepotpun. Osim toga, predstavnika advokature i danas prati nelegitimnost, jer je po Statutu Advokatske komore Srbije morao biti izabran odlukom Skupštine, a ne upravnih organa, kao što je slučaj.

Stalni sastav VSS-a danas ima i predstavnika nauke, dekana niškog Pravnog fakulteta Predraga Dimitrijevića. Ni tu, međutim, nisu „čisti“, jer je Agencija za borbu protiv korupcije ocijenila da je profesor Dimitrijević u sukobu interesa, s obzirom na to da obnaša obje funkcije, a da je po zakonu trebao za to zatražiti mišljenje i dozvolu Agencije. Ona je još prije godinu dana donijela rješenje po kojem mu po sili zakona prestaje javna funkcija člana VSS-a, o čemu će odluku donijeti Skupština Srbije.

Odluku parlament, dakako, još nije donio (toliko o značaju rada nezavisnih regulatornih i kontrolnih tijela!), a sam profesor Dimitrijević ne vidi ništa sporno u tome: „Tačno je da ja nisam tražio saglasnost u tom roku, ali samo iz razloga što organ koji me je izabrao za člana VSS-a – Skupštinski odbor za pravosuđe Narodne skupštine Srbije nije mene o tome obavestio. Ja sam saglasnost zatražio naknadno, jer sam smatrao da poslovi u rukovođenju fakultetom i učestvovanje u radu jednog kolegijalnog organa, koji donosi odluke u oblasti pravosuđa nemaju nikakvih dodirnih tačaka“, kaže u intervjuu „Politici“ prije mjesec dana. I potpuno je u pravu, jer se na Agenciju i njeno rješenje ne obazire niti VSS, koji 5. oktobra odbacuje Dimitrijevićev zahtjev za izuzeće u postupanju u predmetu predsjednice Društva sudija, nereizabrane Dragane Boljević. Ona je, naime, od zahtjeva odustala, nakon što je na zakazanom ročištu 3. oktobra bila uvjeravana da zahtjev za Dimitrijevićevo izuzeće nije uopće stiglo do tog organa (kasnije se ispostavilo: netko je tada lagao), kako ne bi odugovlačila postupak, ali je onda sam Dimitrijević odlučio izuzeti sebe. To, međutim, nije zatražio i u ostalim slučajevima u kojima je bio izvjestilac, koje je naslijedio od uhapšenog člana VSS-a, suca Blagoja Jakšića.

I opet dolazimo do problema: odluke VSS-a donose se većinom od bar šest od njegovih 11 članova. Dogovoreno je da o prigovorima nereizabranih sudaca neće odlučivati članovi VSS-a koji su tu po funkciji: predsjednica Nata Mesarović, ministarka pravde Snežana Malović, predsjednik skupštinskog Odbora za pravosuđe, advokat Boško Ristić i predstavnik advokature i niški advokat Dejan Ćirić. Osim profesora Dimitrijevića – koji je osporen zbog sukoba interesa, iako to očito ne zanima ni Mesarovićevu, niti ostale članove, niti Skupštinu Srbije – ostaje šest sudaca koji mogu odlučivati o prigovorima. Tako je i bilo, sve dok nije uhapšen sudac Jakšić (zbog navodnog krivičnog djela od prije 13 godina!). Do njegovog hapšenja 13. septembra ove godine, odluke o nereizabranima zaista je ocjenjivalo šestoro sudaca, podijeljenih u dva vijeća; najprije su odluke bile prihvaćane u većem broju, potom su krenule priče o jakim pritiscima (jedan je član VSS-a čak odbio održati jednu već zakazanu sjednicu) da malo „uspore“ s pozitivnim odlukama o prigovorima, potom je supruga suca Jakšića, tužiteljica – ne zna se zašto – u „roku odmah“ premještena iz beogradskog Višeg tužilaštva u Sremsku Mitrovicu, da bi ubrzo i sam sudac Jakšić bio uhapšen i eno ga u pritvoru. Bode oči činjenica da je upravo njegovo vijeće imalo veliki broj prihvaćenih prigovora, a bome bode oči i izjava Nate Mesarović u već citiranom intervjuu da „za neke čiji su prigovori usvojeni, možda treba oslušnuti i sredinu i sudove u koje su vraćeni“.

TABELA (NE)ZAVISNOSTI: Još jedna, u najmanju ruku nespretna, izjava prve žene reforme srpskog sudstva za koju se može reći: pametnome dosta, usprkos svim osporavanjima tvrdnji da u postupku preispitivanja slučajeva nereizabranih sudaca (i tužilaca) ima pritisaka samozvano nepogrešivih reformatora.

Nakon dvije godine reforme i dalje smo u magli. Pritom, nije sporno da je reforma pravosuđa bila neophodna, ali valjalo ju je provesti po jasnim kriterijima. Ovako, ostaje utisak (barem) traljavosti, ali ne samo utisak: o tome govori i izvještaj EK, ali i činjenica – prilično sakrivena od javnosti – da je prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma, koji se sačinjava na osnovu iskustava investitora i privrednika, domaćih i stranih, Srbija po nezavisnosti sudstva na 128. mjestu od ukupno 142 države, a da je prije reforme pravosuđa, po prethodnom izvještaju (za 2008–2009. godinu) bila na 106. mjestu. S reformom smo, dakle, nazadovali za 22 mjesta; Slovenija je, recimo, na 68, Hrvatska na 99, Albanija na 101, Bugarska na 104, Rusija na 123. mjestu, a od nas su gori Angola, Ekvador, Nikaragva, Paragvaj, Haiti, Moldavija, Venecuela…

I konačno, evo dijagnoze koju je nakon dvije godine reforme izrekla (Peščanik) profesorica Vesna Rakić Vodinelić, kojoj čak ni nadležni ne osporavaju stručnost i utemeljenost: „Ova vlast je izvršila zamenu kompletnog sudijskog kadra. To onda može da učini svaka druga vlast. To je nešto što je odrešilo ruke svakoj drugoj vlasti da sebi formira lojalan sudijski kadar i to je nešto što je najdramatičnija činjenica u ovom reizboru sudija. Tako da ćemo mi zaista doživeti, i vi i ja, u neposrednoj budućnosti, kad god se promeni vlast, verovatno iste ovakve turbulencije koje smo već doživeli i pravosuđe će ih doživeti i ostaće veoma dugo jedan od najslabijih stubova od te tri grane vlasti, na kojima svaka država mora da počiva.“