

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Poslednji saziv lokalne vlasti karakterisao je uglavnom sukob između skupštinske većine i niškog gradonačelnika, kao i međusobni sukob stranaka unutar skupštinske većine


Nišlije će lokalne izbore koji se poklapaju sa još jednim „sudbinskim, istorijskim i najvažnijim“ izborima na republičkom nivou dočekati sa makar jednom izbornom listom više nego na republičkom nivou.
Za razliku od republičke, „proevropska koalicija“ u Nišu će biti razbijena u više kolona, a razlog je pre svega što lokalne izbore proevropske stranke dočekuju na različitim položajima i u opoziciji i na poziciji.
„U Nišu je Demokratska stranka (DS) već četiri godine u opoziciji, a G17 plus je na vlasti u gradu“, kaže za „Vreme“ narodni poslanik i predsednik niških demokrata Miloš Simonović. Osim G17 plus nišku skupštinsku vlast čine i Demokratska stranka Srbije (DSS), Nova Srbija (NS) i Socijalistička partija Srbije (SPS), a gradonačelnik Smiljko Kostić član je NS-a. Poslednji saziv lokalne vlasti karakterisao je uglavnom sukob između skupštinske većine i niškog gradonačelnika, kao i međusobni sukob stranaka unutar skupštinske većine, što je pre svega rezultiralo zastojem u razvoju grada i odustvom investicija.
Skoro potpuno nerealne i naravno nikada realizovane ideje niškog gradonačelnika Smiljka Kostića nisu naišle na odobravanje u lokalnom parlamentu koji je čak donosio i odluke kojima je oduzimao ranije data prava gradonačelniku. Bez podrške skupštine ali i javnosti bile su i ideje poput izmeštanja aerodroma zbog buke ili razne vizionarske namere Kostića za koje je uglavnom govorio da ima podršku raznih finansijera, banaka, stranih vlada (najčešće ruske) i slično.
I simpatizeri i obožavaoci lokalne vlasti u Nišu moraju se složiti s činjenicom da je grad za četiri godine nazadovao. Osim nekoliko tržnih centara, nijedna nova fabrika nije otvorena, niti su ozbiljni investitori pokazivali ozbiljno interesovanje za ulaganje u grad, a na političkom planu izostala je bilo kakva komunikacija sa ambasadama najrazvijenijih zemalja u Srbiji, kao i sa delom republičke vlasti.
„Poslednje četiri godine su godine najgore lokalne vlasti u istoriji Niša. Dok je stepenik po stepenik Srbija išla napred ponekad malo sporije, a ponekad brže, za četiri godine Niš je tavorio. Postali smo poznati za ove četiri godine samo kao jedina jedinica lokalne samouprave u Srbiji koja nije ni za jedan evro povećala svoj budžet“, ocenjuje Miloš Simonović.
Upravo zbog činjenice da je vlasti u Nišu bio i G17 plus, niške demokrate će na izborima nastupiti samo u koaliciji sa nedavno formiranim odborom SDP-a Rasima Ljajića. Iako je odluka o koaliciji sa G17 plus doneta za sve nivoe izbora, u Nišu i Kragujevcu neće biti takav slučaj, već je odluka prepuštena odborima.
„Naša odluka je da na izbore idemo odvojeno jer je to najpoštenije prema građanima. Potrebno je da i G17 plus položi račune i odgovornost za dešavanje u gradu u poslednje četiri godine a i mi kao opozicija imamo odgovornost da na ove izbore izađemo sa kritičkim osvrtom na sve ono što se dešavalo u gradu i ponudimo drugačiji sistem vođenja grada u naredne četiri godine. Koalicija bi samo pomutila vodu“, kaže Simonović.
Dok bi koalicija DS-a sa G17 plus pomutila vodu sa druge strane, u narodnjačkom taboru, skoro sve je bistro – koalicija DSS-a i NS-a nastupiće na jednoj listi a jedino zamućenje u toj koaliciji mogla bi da bude činjenica da na listi neće biti sadašnjeg prvog čoveka Niša Smiljka Kostića. Njega na listi ne želi DSS, koji ga je i inače češto kritikovao tokom prethodnih godina vlasti.
„Mi smo sve vreme imali veoma kritički stav prema gradonačelniku i njegovom ponašanju jer je pokazao da nije dobro vodio grad i da je mnoge stvari ukočio. On nije ni predložen od strane NS-a, a ne bi ni mogao da bude na našoj listi s obzirom da smo imali kritički stav prema njegovom radu“, kaže funkcioner DSS-a i načelnik Nišavskog okruga Milan Lapčević, koji prethodne godine vlasti ocenjuje kao godine u kojima je DSS u nemogućim uslovima preuzeo odgovornost da se formira gradska vlast kako Niš ne bi bio u situaciji da mu se uvode privremene mere.
Stranka koja narodnjačkom bloku već nudi koalicionu vladu na republičkom nivou, Srpska radikalna stranka, i u Nišu će nastupiti samostalno na lokalnim izborima. SRS je na prethodnim izborima osvojio 12 mandata što je bio drugi najbolji rezultat posle DS-a (15).
„Aktuelno kolektivno ludilo sa državnog vrha moglo bi se spustiti i na lokalni nivo, što bi moglo da znači da će lokalnu vlast u gradu formirati SRS-NS-DSS-SPS“, kaže menadžer niškog LDP-a Predrag Jelenković, koji ističe da će odbor te partije na lokalnom nivou samostalno odlučiti kako će izaći na izbore.
Činjenica da se lokalni izbori održavaju zajedno sa republičkim umnogome bi mogli da preslikaju i na lokalni nivo trenutnu raspodelu moći između proevropskih i patriotskih stranaka. Stalna prepucavanja između stranaka u gradu doprinela su da nijedan lokalni političar ne iskoči iznad ostalih što bi mu pomoglo na izborima na kojima građani biraju komšije za gradsko rukovodstvo. Gotovo je sigurno da će i u Nišu doći do podele moći na dva skoro jednaka dela.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve