Devetnaest radnika MUP-a već dve godine ne može da se useli u stanove koji su im dodeljeni na konkursu, jer njihove bespravno useljene kolege odbijaju da se isele. U međuvremenu, "ilegalci" su pokrenuli tužbe protiv "legalnih", Prvi opštinski sud ih je odbacio, Opština Vračar je otkazala poslednji pokušaj prinudnog iseljenja, porodice policajaca protestuju već pedeset dana, a svi se slažu da je čitav slučaj pretvoren u cirkus
Osmi pokušaj iseljavanja službenika MUP-a koji su se pre četiri godine bespravno uselili u 19 stanova u Ulici Sime Igumanova na Vračaru, a koje su njihove kolege pre dve godine dobile na javnom konkursu, okončan je neuspešno prošle nedelje. Deveti pokušaj, zakazan za 8. septembar, otkazan je na inicijativu Opštine Vračar. Ova priča, koja se, sudeći po trenutnom stanju stvari, nikako ne može okončati na obostrano zadovoljstvo sukobljenih strana počela je pre pet godina, kada je završena izgradnja zgrade na Vračaru. Na osnovu usmenog odobrenja svojih starešina, nekoliko desetina radnika MUP-a uselilo se u stanove, iako je konkurs za njihovu dodelu raspisan tek naredne, 2005. godine.
„Uvek se tako radilo“, kaže u razgovoru za „Vreme“ jedan od radnika MUP-a koji je na konkursu dobio stan, ali u njega ne može da uđe, jer se njegov kolega uselio u isti: „Uvek je policija živela tako, u pomoćnim prostorijama, vešernicama, stanovima koji još nisu razdeljeni na konkursu, ali nikad se nije dešavalo da kolega neće da izađe iz stana i ustupi ga onom ko ga je dobio na konkursu.“
OBARANJE: On i još trideset dvojica njegovih kolega dobili su još 2007. godine rešenja na osnovu kojih su im dodeljeni u zakup stanovi na adresama Sime Igumanova 1 i 3 i Gandijeva 11. Svega četrnaest porodica uspelo je da se useli u stanove koji su im dodeljeni odlukom Stambene komisije Vlade Srbije. Preostalih devetnaest, kojima su dodeljeni stanovi u Sime Igumanova, od 22. jula ove godine svakodnevno protestuju ispred zgrade Ministarstva unutrašnjih poslova na Novom Beogradu. Od decembra 2007. do danas, zakazano je dvanaest pokušaja iseljenja bespravno useljenih stanara i svi su okončani neuspešno. Poslednji, od prošlog četvrtka, bio je najdramatičniji do sad. Ilegalno useljeni stanari blokirali su ulaz u zgradu starim frižiderima. Jedan od bespravno useljenih je sa terase pretio da će se zapaliti, a u ruci je držao, kako je sam rekao, flašu s benzinom. Sa prozora i terasa letele su dečje igračke, čime su stanari želeli da ukažu na to da će im deca ostati bez krova nad glavom. Pokušaji ekipe „Vremena“ da razgovara sa nekim od njih nisu urodili plodom. Kažu da ne žele više ni sa kim da pričaju, da su se u stanove uselili na osnovu usmenih odobrenja svojih starešina i da uredno plaćaju režije. Kao dokaz da imaju pravo na stanove u kojima žive, oni sa kojima smo pokušali da razgovaramo pokazuju pločice sa svojim prezimenom na vratima stana. Takođe, tvrde da je na konkursu za stanove bilo malverzacija i da imaju uvid u dokumentaciju kojom mogu da dokažu svoje tvrdnje i da obore konkurs.
NIKO NE MOŽE DA IH DELOŽIRA: Bespravno useljena zgada u Ulici Sime Igumanova
Međutim, prema saznanjima „Vremena“, stanari koji su se uselili bez rešenja za sada su iscrpli sva pravna sredstva. Prvo su se žalili na odluke stambene komisije, ali su žalbe sve odreda odbijene. U Ministarstvu unutrašnjih poslova kažu da je Stambena komisija MUP-a donela 33 odluke za svoje zaposlene, koji su ostvarili pravo da se nađu na Konačnoj listi koju je donela Stambena komisija Vlade Srbije. Međutim, devetnaest bespravno useljenih stanara pokrenulo je pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu tužbe protiv Vlade Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova i kolega koje su dobile stanove na konkursu, zbog čega odluke Stambene komisije nisu mogle da postanu pravosnažne. Krajem jula ove godine, nakon što je jedanaest tužitelja odustalo od tužbe, sudsko veće sa sudijom Blagojem Jakšićem na čelu donelo je odluku kojom se tužbe preostalih osmoro odbacuju ili odbijaju. U MUP-u kažu i da je Republičkom javnom pravobranilaštvu, koje je zastupnik Republike Srbije i Ministarstva, upućena inicijativa za pokretanje postupka protiv lica koja bez pravnog osnova koriste pomenute stanove, te da je taj postupak još uvek u toku.
PROCEDURA: Stanari koji su dobili rešenja i koji već pedesetak dana protestuju ispred MUP-a, kažu da imaju razumevanja za MUP i ministra policije Ivicu Dačića, da shvataju kako oni čine sve što je u njihovoj moći, ali da negde očigledno zapinje. „U četvrtak, kada je bio poslednji pokušaj iseljenja, došao je sudski izvršitelj, došla je i policija koja treba da asistira u takvim situacijama, a onda se pojavio bravar koji je trebalo da obije vrata, opremljen samo šrafcigerom“, priča za „Vreme“ Zoran Mitić, jedan od policajaca koji imaju rešenje o dodeli stana: „Prvo, kakav je to bravar sa šrafcigerom? Drugo, svi smo ovde policajci, znamo kakva je procedura u takvim situacijama, znamo da nije bitan način na koji ćete ući u objekat. Da ne pričamo o tome da policija ima pravo da upotrebi sredstva prinude ako ilegalno useljeni pružaju otpor.“ Na primedbu da su to ipak njihove kolege, pa da policija možda zbog toga postupa obazrivo, ovi ljudi, veoma ogorčeno kažu da im to više nisu kolege. „Kakav mi je to kolega kad ja sa troje dece živim u iznajmljenoj garsonjeri“, pita se jedna od radnica MUP-a: „Kako može da bude kolega kad ne poštuje zakon ni naređenje starešine da se iseli? Koliko ja znam, za nepoštovanje odluke nadređenog sledi suspenzija. Ovo je velika sramota, jer ispada da zakon ne važi za policajce, za nas koji prvi treba da ga štitimo.“ U priču se uključuje njen kolega, koji kaže da se sve pretvorilo u cirkus: „Jedan od ilegalno useljenih preti da će da se polije benzinom. Prošle godine, prilikom jednog pokušaja iseljenja, jedna bespravno useljena žena izlazi na terasu sa detetom u naručju i preti da će da skoči. Ja razumem i njihovu situaciju i njihov očaj, ali ako neko preti samoubistvom, to je znak, valjda, da je psihički nestabilan. Kako će taj sutra u akciju?“
„Farsa“ i „cirkus“ su najčešći komentari koji se mogu čuti na protestu radnika MUP-a. Jedan od njih obrazlaže takav komentar time što je na konačnoj listi za dodelu stanova bio na 21. mestu, a kolega koji se uselio u njegov stan bio je na 401. „Ne shvatam, ako je konkurs za dodelu 33 stana namešten, zašto moje rešenje ne osporava onaj koji je na listi bio na 34. mestu. Radim u policiji 29 godina, a čovek koji živi u stanu koji mi je dodeljen ima 29 godina. To je ironija, ali ja nemam snage da se smejem.“
OPŠTINA SE POVLAČI: Svih devetnaestoro neuseljenih policajaca kažu za „Vreme“ da su ubeđeni u to da suština problema leži u ljudskom faktoru. Sa ovim se slaže i Đorđe Belamarić, član Veća Opštine Vračar, na čijoj se teritoriji nalazi sporna zgrada i u čijoj je nadležnosti prinudno iseljenje: „Suština problema je u tome što većina ilegalno useljenih radi u istom delu policije u kom su oni koji treba prinudno da ih isele. Mislim da je to razlog što opštinski izvršitelji nijednom nisu imali adekvatnu asistenciju policije.“ Upravo zbog toga, Opština Vračar odlučila je da otkaže pokušaj iseljenja zakazan za 8. septembar. I Belamarić kaže da se sve polako pretvara u lakrdiju: „Prošle nedelje bio je prisutan veliki broj policajaca, velika dizalica, vatrogasna kola i merdevine, a onda, kao što ste čuli, pojavio se bravar opremljen samo šrafcigerom. Da sve bude još gore, pojavili su se i predstavnici pojedinih opozicionih stranaka, u nameri da tu drže političke govore i da se predstave kao nečiji zaštitnici.“ Belamarić dodaje da je Opština Vračar više puta slala dopise ministru policije Ivici Dačiću, zahtevajući adekvatnu policijsku asistenciju, ali ni na jedan od zvaničnih dopisa nije stigao odgovor. Zbog svega toga, kaže Belamarić, Opština Vračar ne želi da se pojavljuje u čitavoj priči kao jedan od aktera, već samo u funkciji sprovođenja zakona: „Mi imamo obavezu da izvršimo iseljenje, jer se zgrada nalazi na našoj teritoriji. Ni u šta drugo u vezi sa celom pričom nećemo se mešati.“
Na kraju krajeva, uz sve razumevanje za sudbinu ljudi kojima treba krov nad glavom, nemoguće je ne zapitati se kako to da odluka koju još niko nije uspeo da ospori ne može da bude realizovana, iako toj realizaciji na putu stoji samo – inat? Sa tvrdoglavošću onih koji ne žele da izađu iz stanova u koje su se bespravno uselili ne mogu da izađu na kraj desetine policajaca, sudski izvršitelji i „armija“ onih koji su u ovoj priči oštećeni, sudske presude ni zakon. Na kraju, ispada da sve zavisi samo od bravara i njegovog šrafcigera.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Studenti me jesu pitali da li bih hteo da budem na listi i ja sam potvrdno odgovorio”, kaže rektor Vladan Đokić u razgovoru za “Vreme”. Pričali smo o udarima na univerzitet, njegovim odlascima u Brisel i tome da li se boji da studentski pokret skreće udesno. A na konstataciju da će morati otići sa mesta rektora ako postane poslanik ili, ko zna, premijer, profesor Đokić kaže: “Videćemo da li će i kada doći taj trenutak. Može da bude pre, a možda i posle završetka mog rektorskog mandata”
Ukoliko se ne ujedine, već odluče da se kao fragmenti pojave na izborima, opozicione stranke proevropskog usmerenja ne samo da će izvršiti političko samoubistvo već će to samoubistvo proizvesti štetu po okolinu. U slučaju da neke stranke izađu same na izbore, bilo bi to kao da skaču sa zgrade ispod koje se okupila gomila ljudi protiv režima
“Našao sam se okružen poražavajuće mladim ljudima. A i inače znam da su mladi – nama vandalizuju prostor bezmalo nekoliko puta mesečno, imamo nadzorne kamere, to su uvek mlada golobrada lica. To je muški svet, sačinjen od mladih muškaraca, koji zaista nemaju ništa pametnje da rade nego da uništavaju nečiju imovinu ili da nekog tuku. Ali sa strahovitim uverenjem”
Iz godine u godinu medijski konkursi su postajali sredstvo kojim režim plaća svoju medijsku poslugu, što pojednostavljeno znači: građani izdvajaju pare da im neko nudi lažnu stvarnost i da ih dodatno truje radioaktivnom mržnjom. Odnosno, plaćaju da ih neko laže i od njih pravi budale
“Je li moguće da neko misli da je u redu i dobro za Srbiju da bude jedna od nekoliko zemalja na svetu koje nemaju nikakvo regulatorno telo? Je li moguće da neko misli da je dobro da se raspada Upravni odbor Javnog medijskog servisa? Nisam uopšte optimista i realno je očekivati da ćemo naići na zid, ali treba pokušati”
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.