Evropska unija do sada je zaključila ugovore za 2,3 milijarde doza vakcine. Ali ko zna kada će one stići. Vakcinacija ide traljavo, živci su sve tanji, a kritike sve glasnije
Za „Vreme“ iz Bona
U teoriji, Evropska unija ima 2,3 milijarde doza vakcine protiv korone. Toliko, prema ugovorima i opcijama, treba da isporuči šest zapadnih proizvođača (vidi grafiku). To bi bilo dovoljno da se po pet puta vakciniše svih 450 miliona stanovnika EU. Ali, u praksi, vakcine nisu tu i ko zna kada će stići – svakako prekasno da preduprede kritike.
„Evropska unija je uprskala trenutno najvažniji zadatak: nabavku vakcina. Malo šta toliko šteti evropskoj ideji. No, umesto samokritike, čujemo ulepšavanje situacije“, piše Markus Feldenkirhen, kolumnista nedeljnika „Špigel“.
Dok ovaj broj „Vremena“ ide u štampu, datoteka Univerziteta Oksford (ourworldindata.org) prikazuje da je sedam zemalja brže u imunizaciji nego bilo koja članica EU. Prema udelu datih prvih doza u odnosu na broj stanovnika, ubedljivo prednjači Izrael (56 odsto stanovništva), slede Ujedinjeni Arapski Emirati (35), Sejšeli (31), Velika Britanija (14), Bahrein (10), Sjedinjene Države (9) i Srbija (oko 7).
U Evropskoj uniji su razlike osetne: Malta je vakcinisala udeo sličan srpskom, a Bugarska tek oko jedan odsto stanovništva.
Od prošlog petka (29. januar) cepivo Astra Zeneke je tek treće koje je odobrila Evropska agencija za lekove. Od kraja decembra je u upotrebi Biontek/Fajzerova vakcina, a od početka januara Modernina. Ako sve bude u redu, vakcina Džonson&Džonsona biće odobrena krajem februara. Ali za sada je dopremljeno premalo doza. Iz evropskih prestonica prstom upiru u Brisel, kojem su delegirali pregovore sa proizvođačima.
Da nevolja bude veća, u kliničkim studijama Astra Zeneke nije bilo dovoljno starijih od 65 godina. Iako je Evropska agencija odobrila vakcinu i za starije, nemačka Komisija za vakcinacije je preporučila da se ona daje samo mlađima.
grafika: ivan hrašovec / za uvećanu sliku desni klik pa »view image«
KRIVO JE CENJKANJE?
Iz Berlina ipak ponavljaju optimistične najave da bi do kraja leta svaki građanin trebalo da dobije ponudu da se vakciniše. Kritičari se pribojavaju da bi Evropa mogla da bude osuđena na spiralu oštrih mera, nervoze i zastoja ekonomije do kraja godine.
U nedelju su održani žestoki protesti zbog lokdauna u Briselu, Amsterdamu i Beču. Iako po broju učesnika skromni, sve više komentatora smatra da je nezadovoljstvo daleko raširenije, ali da uglavnom ostaje u „svoja četiri zida“. Anketa koju je u ponedeljak (1. februar) objavio „Špigel“ kaže da je 70 odsto Nemaca nezadovoljno početkom vakcinacije, a zadovoljno 18 odsto. U Nemačkoj je do sada vakcinisano tek 2,2 miliona ljudi.
Evropskoj komisiji se prebacuje da je pregovarala sporo, da se cenjkala i nije bila spremna na rizik. Do kraja marta će Sjedinjene Američke Države dobiti ukupno 220 miliona doza od Fajzera i Moderne, dok u Evropsku uniju neće stići ni četvrtina tog broja. No, dok je Vašington ugovore sa proizvođačima zaključivao između maja i jula – dobrano pre nego što se znao ishod kliničkih studija – Evropska unija kao da je oklevala. Sa Astra Zenekom su se pogodili u avgustu, sa Biontek/Fajzerom u novembru, sa Modernom u decembru.
Lako je biti general posle bitke, ali očito je da se EU opkladila na pogrešne konje i poručila premalo i prekasno. Šuška se i da je briselska porudžbina rezultat kompromisa Berlina i Pariza, koji su navlačili za svoje proizvođače Kjurvek, odnosno Sanofi
– ni jedna ni druga vakcina nisu blizu odobrenja.
Paradoksalno, Brisel je na meti kritika i jer je isposlovao najbolju cenu. Za to se saznalo slučajno, kada je belgijska sekretarka za finansije Eva de Bleker na Tviteru greškom objavila cenovnik. EU plaća Fajzerovu dozu 12 evra, dok je Izrael, prema nekim podacima, istresao dvostruko više. Kritičari veruju da bi Evropljani bolje prošli da nisu pitali za cenu.
„Za svaku ušteđenu šaku evra ovih dana umiru ljudi. Usput, za ublažavanje posledica pandemije Evropska unija je spremila 750 milijardi evra. A za njeno okončanje vakcinacijom jedva tri milijarde. To je neobjašnjivo“, piše Feldenkirhen.
Amsterdamski list „Folkskrant“ podseća, međutim, da je, za razliku od Britanaca i Amerikanaca, Evropska unija dobila ne samo povoljniju cenu već je vakcinu odobrila „za hitne slučajeve“, što znači da proizvođači odgovaraju za eventualne nuspojave. „U normalnim okolnostima ovakva bi strategija zaslužila sve pohvale. Ali, s obzirom na političke, privredne i društvene troškove pandemije, nameće se zaključak da je EU više trebalo da vodi računa o brzini nego o ceni.“
RAT ZA „NAJVAŽNIJI RESURS NA SVETU“
U jurnjavi za vakcinama karte su nejednako podeljene. Farmaceutski divovi imaju zlatnu koku koju svi hoće, ali je nema dovoljno za sve. To je demonstrirala britansko-švedska Astra Zeneka, kada je sredinom januara saopštila da će Evropskoj uniji u prvom kvartalu isporučiti 31 milion vakcina umesto dogovorenih 80 miliona. Navodno, jer u pogonu u Belgiji imaju tehničkih problema. Ostala je sumnja da Astra Zeneka daje prioritet porudžbi iz Velike Britanije, i da tamo izvozi i ono što proizvede na Kontinentu.
Posle mnogo natezanja, gde je iz Brisela pala i pretnja zabranom izvoza cepiva, Astra Zeneka je obećala da će isporučiti 40 miliona. Kako je rekao Frank Šorkopf, stručnjak za evropsko pravo sa Univerziteta u Getingenu, ne bi bilo vajde od tužbi. Jer, Evropskoj uniji ne trebaju odštete nego vakcine. Uz to, zabrana izvoza verovatno bi dobila odgovor iz Velike Britanije, gde se nalaze dva pogona Astra Zeneke.
„Ovo cepivo je trenutno najvažniji resurs na svetu, daleko ispred podataka, zlata ili oružja. Što ga je manje, to je veća borba za njega između kupaca – a to su nacionalne države, u našem slučaju EU. Donedavno je EU nastupala velikodušno, govorili su da ne žele da se spuste na nivo doktrina ‘America first’ ili ‘Britain first’“, rekao je Šorkopf. „Ali, na koncu, država je odgovorna za zdravlje svojih građana. Sada se najednom i Brisel bori za konkretne interese članica. Ali, nažalost, iz pozicije relativne slabosti.“
Preko Lamanša vlada trijumfalno raspoloženje, čak zluradost. „Kockali smo se, i isplatilo se“, rekao je jedan izvor blizak premijeru Borisu Džonsonu. Velika Britanija je rano izdvojila dvanaest milijardi funti za vakcine. Kako primećuje nemački nedeljnik „Cajt“, Džonson ne propušta priliku da kaže da je taj uspeh posledica Bregzita. „I to je tačno. Da su Britanci još uvek građani EU, bilo bi im kao nama: umesto vakcinacije, čekali bi Godoa.“
U Nemačkoj se javlja pitanje koje podseća na ono iz perioda finansijske krize: da li bi nam bilo bolje sa starom dobrom dojče markom? U današnjoj varijanti pitanje glasi: da li bismo sami bolje pregovarali?
„Realno deluje tvrdnja da je Trampova administracija vršila enormni pritisak na kompanije da prvo opskrbe američko tržište. Protiv toga bi pojedine zemlje EU imale premalo pregovaračke moći“, piše Guntram Volf iz briselskog trusta mozgova Brugel za list „Zidojče cajtung“. „Osim toga bi politika vakcinalnog nacionalizma unutar EU bila krajnje toksična.“
POGLED NA ISTOK
Više cepiva se sada ne može dobiti ni sa više novca, rekao je nemački ministar zdravlja Jens Špan nakon samita sa proizvođačima vakcina u ponedeljak (1. februar). Prava masovna vakcinacija tako će početi tek od aprila. Ugur Šahin, šef firme Biontek iz Majnca, rekao je: „I mi zavisimo od materijala koje dostavljaju dobavljači. Nemamo puna skladišta. Sve što proizvedemo, odmah se isporučuje.“
Sve je više glasova koji traže da se, zbog ozbiljnosti krize, ukinu patenti na vakcine. To zahtevaju i nemački Zeleni i Levica.
Mesto u napisima našla je i Srbija. Ugledni „Frankfurter algemajne cajtung“ doneo je tekst pod naslovom „Zašto Srbija tako uspešno vakciniše stanovništvo?“. U njemu se ministar zdravlja Zlatibor Lončar hvali da je „prvi u Evropi“ primio kinesku vakcinu. List konstatuje da se predsedniku Aleksandru Vučiću isplatilo što je lično dočekivao kinesku pomoć na početku pandemije i preko svake mere hvalio Peking.
Možda se na tom talasu sve češće postavlja pitanje zašto EU, naručujući vakcine, uopšte nije gledala na istok. Mađarska je pre nekoliko dana odobrila vakcine Sinofarm i Sputnjik V. Upitan za to, ministar zdravlja Špan je rekao da je dobrodošlo svako cepivo koje odobri Evropska agencija za lekove. Ove sedmice su iz Moskve rekli da bi u EU mogli da isporuče sto miliona doza u drugom kvartalu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.