Evropska unija do sada je zaključila ugovore za 2,3 milijarde doza vakcine. Ali ko zna kada će one stići. Vakcinacija ide traljavo, živci su sve tanji, a kritike sve glasnije
Za „Vreme“ iz Bona
U teoriji, Evropska unija ima 2,3 milijarde doza vakcine protiv korone. Toliko, prema ugovorima i opcijama, treba da isporuči šest zapadnih proizvođača (vidi grafiku). To bi bilo dovoljno da se po pet puta vakciniše svih 450 miliona stanovnika EU. Ali, u praksi, vakcine nisu tu i ko zna kada će stići – svakako prekasno da preduprede kritike.
„Evropska unija je uprskala trenutno najvažniji zadatak: nabavku vakcina. Malo šta toliko šteti evropskoj ideji. No, umesto samokritike, čujemo ulepšavanje situacije“, piše Markus Feldenkirhen, kolumnista nedeljnika „Špigel“.
Dok ovaj broj „Vremena“ ide u štampu, datoteka Univerziteta Oksford (ourworldindata.org) prikazuje da je sedam zemalja brže u imunizaciji nego bilo koja članica EU. Prema udelu datih prvih doza u odnosu na broj stanovnika, ubedljivo prednjači Izrael (56 odsto stanovništva), slede Ujedinjeni Arapski Emirati (35), Sejšeli (31), Velika Britanija (14), Bahrein (10), Sjedinjene Države (9) i Srbija (oko 7).
U Evropskoj uniji su razlike osetne: Malta je vakcinisala udeo sličan srpskom, a Bugarska tek oko jedan odsto stanovništva.
Od prošlog petka (29. januar) cepivo Astra Zeneke je tek treće koje je odobrila Evropska agencija za lekove. Od kraja decembra je u upotrebi Biontek/Fajzerova vakcina, a od početka januara Modernina. Ako sve bude u redu, vakcina Džonson&Džonsona biće odobrena krajem februara. Ali za sada je dopremljeno premalo doza. Iz evropskih prestonica prstom upiru u Brisel, kojem su delegirali pregovore sa proizvođačima.
Da nevolja bude veća, u kliničkim studijama Astra Zeneke nije bilo dovoljno starijih od 65 godina. Iako je Evropska agencija odobrila vakcinu i za starije, nemačka Komisija za vakcinacije je preporučila da se ona daje samo mlađima.
grafika: ivan hrašovec / za uvećanu sliku desni klik pa »view image«
KRIVO JE CENJKANJE?
Iz Berlina ipak ponavljaju optimistične najave da bi do kraja leta svaki građanin trebalo da dobije ponudu da se vakciniše. Kritičari se pribojavaju da bi Evropa mogla da bude osuđena na spiralu oštrih mera, nervoze i zastoja ekonomije do kraja godine.
U nedelju su održani žestoki protesti zbog lokdauna u Briselu, Amsterdamu i Beču. Iako po broju učesnika skromni, sve više komentatora smatra da je nezadovoljstvo daleko raširenije, ali da uglavnom ostaje u „svoja četiri zida“. Anketa koju je u ponedeljak (1. februar) objavio „Špigel“ kaže da je 70 odsto Nemaca nezadovoljno početkom vakcinacije, a zadovoljno 18 odsto. U Nemačkoj je do sada vakcinisano tek 2,2 miliona ljudi.
Evropskoj komisiji se prebacuje da je pregovarala sporo, da se cenjkala i nije bila spremna na rizik. Do kraja marta će Sjedinjene Američke Države dobiti ukupno 220 miliona doza od Fajzera i Moderne, dok u Evropsku uniju neće stići ni četvrtina tog broja. No, dok je Vašington ugovore sa proizvođačima zaključivao između maja i jula – dobrano pre nego što se znao ishod kliničkih studija – Evropska unija kao da je oklevala. Sa Astra Zenekom su se pogodili u avgustu, sa Biontek/Fajzerom u novembru, sa Modernom u decembru.
Lako je biti general posle bitke, ali očito je da se EU opkladila na pogrešne konje i poručila premalo i prekasno. Šuška se i da je briselska porudžbina rezultat kompromisa Berlina i Pariza, koji su navlačili za svoje proizvođače Kjurvek, odnosno Sanofi
– ni jedna ni druga vakcina nisu blizu odobrenja.
Paradoksalno, Brisel je na meti kritika i jer je isposlovao najbolju cenu. Za to se saznalo slučajno, kada je belgijska sekretarka za finansije Eva de Bleker na Tviteru greškom objavila cenovnik. EU plaća Fajzerovu dozu 12 evra, dok je Izrael, prema nekim podacima, istresao dvostruko više. Kritičari veruju da bi Evropljani bolje prošli da nisu pitali za cenu.
„Za svaku ušteđenu šaku evra ovih dana umiru ljudi. Usput, za ublažavanje posledica pandemije Evropska unija je spremila 750 milijardi evra. A za njeno okončanje vakcinacijom jedva tri milijarde. To je neobjašnjivo“, piše Feldenkirhen.
Amsterdamski list „Folkskrant“ podseća, međutim, da je, za razliku od Britanaca i Amerikanaca, Evropska unija dobila ne samo povoljniju cenu već je vakcinu odobrila „za hitne slučajeve“, što znači da proizvođači odgovaraju za eventualne nuspojave. „U normalnim okolnostima ovakva bi strategija zaslužila sve pohvale. Ali, s obzirom na političke, privredne i društvene troškove pandemije, nameće se zaključak da je EU više trebalo da vodi računa o brzini nego o ceni.“
RAT ZA „NAJVAŽNIJI RESURS NA SVETU“
U jurnjavi za vakcinama karte su nejednako podeljene. Farmaceutski divovi imaju zlatnu koku koju svi hoće, ali je nema dovoljno za sve. To je demonstrirala britansko-švedska Astra Zeneka, kada je sredinom januara saopštila da će Evropskoj uniji u prvom kvartalu isporučiti 31 milion vakcina umesto dogovorenih 80 miliona. Navodno, jer u pogonu u Belgiji imaju tehničkih problema. Ostala je sumnja da Astra Zeneka daje prioritet porudžbi iz Velike Britanije, i da tamo izvozi i ono što proizvede na Kontinentu.
Posle mnogo natezanja, gde je iz Brisela pala i pretnja zabranom izvoza cepiva, Astra Zeneka je obećala da će isporučiti 40 miliona. Kako je rekao Frank Šorkopf, stručnjak za evropsko pravo sa Univerziteta u Getingenu, ne bi bilo vajde od tužbi. Jer, Evropskoj uniji ne trebaju odštete nego vakcine. Uz to, zabrana izvoza verovatno bi dobila odgovor iz Velike Britanije, gde se nalaze dva pogona Astra Zeneke.
„Ovo cepivo je trenutno najvažniji resurs na svetu, daleko ispred podataka, zlata ili oružja. Što ga je manje, to je veća borba za njega između kupaca – a to su nacionalne države, u našem slučaju EU. Donedavno je EU nastupala velikodušno, govorili su da ne žele da se spuste na nivo doktrina ‘America first’ ili ‘Britain first’“, rekao je Šorkopf. „Ali, na koncu, država je odgovorna za zdravlje svojih građana. Sada se najednom i Brisel bori za konkretne interese članica. Ali, nažalost, iz pozicije relativne slabosti.“
Preko Lamanša vlada trijumfalno raspoloženje, čak zluradost. „Kockali smo se, i isplatilo se“, rekao je jedan izvor blizak premijeru Borisu Džonsonu. Velika Britanija je rano izdvojila dvanaest milijardi funti za vakcine. Kako primećuje nemački nedeljnik „Cajt“, Džonson ne propušta priliku da kaže da je taj uspeh posledica Bregzita. „I to je tačno. Da su Britanci još uvek građani EU, bilo bi im kao nama: umesto vakcinacije, čekali bi Godoa.“
U Nemačkoj se javlja pitanje koje podseća na ono iz perioda finansijske krize: da li bi nam bilo bolje sa starom dobrom dojče markom? U današnjoj varijanti pitanje glasi: da li bismo sami bolje pregovarali?
„Realno deluje tvrdnja da je Trampova administracija vršila enormni pritisak na kompanije da prvo opskrbe američko tržište. Protiv toga bi pojedine zemlje EU imale premalo pregovaračke moći“, piše Guntram Volf iz briselskog trusta mozgova Brugel za list „Zidojče cajtung“. „Osim toga bi politika vakcinalnog nacionalizma unutar EU bila krajnje toksična.“
POGLED NA ISTOK
Više cepiva se sada ne može dobiti ni sa više novca, rekao je nemački ministar zdravlja Jens Špan nakon samita sa proizvođačima vakcina u ponedeljak (1. februar). Prava masovna vakcinacija tako će početi tek od aprila. Ugur Šahin, šef firme Biontek iz Majnca, rekao je: „I mi zavisimo od materijala koje dostavljaju dobavljači. Nemamo puna skladišta. Sve što proizvedemo, odmah se isporučuje.“
Sve je više glasova koji traže da se, zbog ozbiljnosti krize, ukinu patenti na vakcine. To zahtevaju i nemački Zeleni i Levica.
Mesto u napisima našla je i Srbija. Ugledni „Frankfurter algemajne cajtung“ doneo je tekst pod naslovom „Zašto Srbija tako uspešno vakciniše stanovništvo?“. U njemu se ministar zdravlja Zlatibor Lončar hvali da je „prvi u Evropi“ primio kinesku vakcinu. List konstatuje da se predsedniku Aleksandru Vučiću isplatilo što je lično dočekivao kinesku pomoć na početku pandemije i preko svake mere hvalio Peking.
Možda se na tom talasu sve češće postavlja pitanje zašto EU, naručujući vakcine, uopšte nije gledala na istok. Mađarska je pre nekoliko dana odobrila vakcine Sinofarm i Sputnjik V. Upitan za to, ministar zdravlja Špan je rekao da je dobrodošlo svako cepivo koje odobri Evropska agencija za lekove. Ove sedmice su iz Moskve rekli da bi u EU mogli da isporuče sto miliona doza u drugom kvartalu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Represija po pravilu pojačava reakciju kolektiva, u našem slučaju, pobunjenih građana. No, ne znamo koliko se ljudi u poslednjih godinu i po dana umorilo i povuklo, koliko pregorelo u žaru borbe, ali ni koliko novih se priključilo. Neki su, poput autoprevoznika Milomira Jaćimovića, izdržali sve. Kako se sve to izdržava psihologija daje odgovor: iz traumatičnih iskustava neku ljudi izađu jači, pogotovo kad strahote preživljavaju u političkom kontekstu
Represija i dirigovana anarhija (II): Izbori na Medicinskom fakultetu u Beogradu
Činjenica je da postoje dva različita zapisnika i dva različita rezultata. Tu je i upad privatnog obezbeđenja u Medicinski fakultet i intervencija policije. Zato se postavlja pitanje da li su sledeći na udaru režima izbori za đačke parlamente srednjih, pa i osnovnih škola
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem
Režim je pozvao građane da iskažu bunt zbog “policijske torture”. Usput i da policija hitno obustavi “blokadersko nasilje”, odnosno da hapsi, bije, ako treba i ubije (da parafraziramo ministra informisanja) svakoga ko digne glas protiv režima. Ukratko – uz nešto naprednjačkih aktivista, protestvovali su Miloš Vučević, Maja Gojković, Žarko Mićin i niko drugi
Istorija srpskog višestranačkog sistema daje vrlo jasne smernice kako se igrač na političkoj sceni mora postaviti da bi bio delotvoran: bio levičar ili liberal, on ne sme da zanemari desne sentimente, koji su 36 godina ako ne dominantni, a ono makar jednako živi kao i oni drugi
Ovih dana se prelama sudbina N1 i drugih medija “Junajted grupe”. Ako budu upodobljeni, novinari neće imati kuda da odu, a publika će ostati bez jedine dve velike kritičke televizije. Sada Brent Sadler, direktor-urednik ovih medija, za “Vreme” prvi put javno iznosi neke odgovore
Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj
Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!