Svetski program za hranu objavio je da će rezerve hrane u Avganistanu biti potrošene u roku od dve sedmice
NEIZVESNA I SUROVA BUDUĆNOST: Avganistanske izbeglice
Avganistan je pod ključem. Pakistan je zaustavio svaku trgovinu sa severnim susedom, osim u hrani, i poslao dodatne policijske odrede na granicu da sprovode nova naređenja koja se tiču 1,2 miliona avganistanskih izbeglica rasutih u desetinama obližnjih logora.
Izveštači sa granice kažu da počinje nova ljudska tragedija poraznih razmera. Nemoguće je zaustaviti ovu ljudsku plimu. Granica sa Pakistanom, duž linije Durand koju su pre dva veka povukli Britanci, gotovo je 3.000 kilometara duga. Izuzetno je porozna i lako ju je probiti. Pre napada, za mito od 150 rupija (1,5 dolar) graničari su zadovljno propuštali Avganistance da prođu. Cena je danas kudikamo veća.
Avganistanci nemaju kud drugo da beže. Iran je zapečatio svoju granicu i pojačao patrole. Nekih 10.000 ruskih stražara čuva granicu Tadžikistana. Uzbekistan i Turkmenistan, koji se nose sa začecima sopstvenih islamskih revolucija, takođe su zalupili vrata.
Mada u Avganistanu nema televizije, većina Avganistanaca preko radija zna da je opasnost od američke odmazde stvarna i neminovna. U Kabulu, međunarodne organizacije za pružanje pomoćiupozoravaju da se Avganistan nakon pretnje Vašingtona primiče nečemu što bi moglo da se pretvori u najtežu svetsku humanitarnu krizu.
Svetski program za hranu objavio je u utorak da će rezerve hrane u Avganistanu biti potrošene u roku od dve sedmice. Agencija, hlebom i brašnom, održava u životu preko tri miliona Avganistanaca. Kada hrane nestane, ogromne mase će biti primorane da napuste svoje domove u potrazi za hranom, objavila je agencija.
I pre pretnje američke odmazde, Avganistanci su bili usred katastrofe na koju se malo ko osvrtao. U zemlji je više od šest miliona ljudi već bilo suočeno sa glađu, većinom dece i žena. Gotovo milion ljudi, od 25 miliona koliko se ceni da ih Avganistan ima, danas luta unutar zemlje u potrazi za preživljavanjem. Pobegli su, što od borbi koje se i dalje vode između vladajućih talibana i snaga opozicije, što sa svojih polja koja su uništile tri uzastopne, nezapamćeno sušne godine.
Zapravo nema ničeg novog u avganistanskom egzodusu. Nekih 6,2 miliona ljudi je otišlo iz zemlje od invazije Sovjetskog Saveza 1979. godine.
Avganistanici su danas najbrojniji izbeglički narod na svetu. Dijaspora im se širi od Pakistana (dva miliona ljudi) i Irana (1,8 milion), do Indije, Australije i Britanije.
U Kabulu mnogi danas kažu da će ostati i da će se boriti. „Tući ćemo se kao što smo to radili sa Rusima“, kaže vlasnik sumorne bakalnice, Mohamed Ibrahim. „Mi se tučemo među sobom, ali kada se Avganistan nađe pod napadom, mi ćemo se ujediniti.“
Po izveštajima očevidaca, i talibanski funkcioneri su počeli da napuštaju Kabul. Talibanski komandanti i njihove porodice su viđeni kako se odvoze u unutrašnjost.
Posle sovjetskog ponižavajućeg vojnog povlačenja iz Avganistana, zemlja je krenula ka zlu, a ne ka dobru. Mudžahedini, koji su izgledali kao monolitna falanga verskih ratnika, raspali su se duž starih etničkih šavova između Patana, Tadžika, Uzbeka, Hazara i Turkmena. Avganistan je postao zemlja bezakonja. Talibani, sa svojom puritanskom verzijom islama, rođeni su iz tog haosa. Svetu su postali poznati svojim zabranama – ženama da rade i da se školuju, ukidanjem televizije, naređenjem da muškarci nose brade i sečenjem ruku lopovima.
Nesposobnost talibanske vlade da osigura hranu i osnovnu zdravstvenu negu ostavila je milione Avganistanaca da zavise od međunarodne pomoći. Ironija je, kako navode američki dnevnici, da su SAD najveći pojedinačni donator, sa 80 miliona od 140 miliona dolara vredne godišnje humanitarne pomoći UN Avganistanu.
Zaposleni u međunarodnim organizacijama za pružanje pomoći, njih 300 do prošlog utorka, napustili su zemlju. Talibani su proglasili da im ne mogu garantovati bezbednost u slučaju američkog napada. Poslednji stranac je u nedelju otputovao za Islamabad. Osmorica stranaca koji su prošlog meseca uhapšeni zbog navodnog pokušaja da muslimane preobrate u hrišćane su zadržani.
Većina obaveštajnih procena navodi da talibani nemaju više od 45.000 vojnika, uključujući ne više od 12.000 stranaca – Pakistanaca, Arapa, Uzbeka i drugih.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako je vlast zanemela posle hapšenja sada već bivšeg načelnika beogradske policije? Šta su pokazale objave odbeglog osuđenika i pripadnika “kavačkog klana” Miloša Medenice dok je policija ćutala? Zašto su tabloidi iznenada počeli štancati samo zvanična obaveštenja? Ko su Saša Vuković Boske i Aleksandar Nešović Baja? Kakav je bio javni imidž Veselina Milića, a kakvi njegovi odnosi sa Zvonkom Veselinovićem, Nikolom Petrovićem i Slavišom Kokezom? Zašto je bivši načelnik bio neka vrsta posebne vrste unutar sistema vlasti Aleksandra Vučića? Otkud Milić u organizaciji i prikrivanju ubistva koje ima mafijaški predznak i mogu li ovakvi slučajevi da se završe na jednom ubistvu
“VREME” istražuje: Ko obezbeđuje Klinički centar, kako i za koliko
Mesec dana nakon nasilja ispred Medicinskog fakulteta u noći izbora za studentski parlament, tužilaštvo je formiralo predmet o slučaju u kom se pojavilo i privatno obezbeđenje Kliničkog centra. Trag od te noći vodi do višemilionskog posla sa firmama za privatno obezbeđenje i pitanja ko rukovodi bezbednošću najveće zdravstvene ustanove u Srbiji
Do svog poslednjeg dana Predrag Koraksić Corax je radio i stvarao karikature koje su o društvu i državi govorile jasnije i pouzdanije nego hiljade reči. Iz dana u dan iscrtavao nam je golu i često gorku istinu razotkrivajući i ismevajući moćnike i uzurpatore vlasti. Prošle subote srce je stalo i okončalo dugu i plodonosnu životnu odiseju jednog od najznamenitijih karikaturista Balkana i jedinstvenog tribuna za slobodu i pravdu
Pred snagom zajedništva i željom za pravdom, pred radošću života koji ispliva uvek, čak i kad je okružen krvožednim lojalistima i kad se kašlje od suzavca. Reče neko ovih dana: na Slaviju se ne zove, na Slaviju se dolazi
Širok front može da okupi samo borba protiv korupcije jer ona nagriza birače vlasti i opozicije, prozapadne liberale i proruske nacionaliste, vernike i ateiste, urbane i ruralne, mlađe i starije, obrazovane i polupismene
Na Slaviji je održan najveći predizborni miting u istoriji. O tačnim brojkama niko ne treba da brine, jer je većina tu – samo sada to treba preliti u glasačke kutije
Zašto gore poznati lokali? Kakva je tu uloga Ćacilenda, najvećeg skupa kriminogenih osoba na otvorenom posle dvorišta Centralnog zatvora? I kako je MUP postao krovna organizacija konfederacije mafijaških klanova
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!