Svetski program za hranu objavio je da će rezerve hrane u Avganistanu biti potrošene u roku od dve sedmice
NEIZVESNA I SUROVA BUDUĆNOST: Avganistanske izbeglice
Avganistan je pod ključem. Pakistan je zaustavio svaku trgovinu sa severnim susedom, osim u hrani, i poslao dodatne policijske odrede na granicu da sprovode nova naređenja koja se tiču 1,2 miliona avganistanskih izbeglica rasutih u desetinama obližnjih logora.
Izveštači sa granice kažu da počinje nova ljudska tragedija poraznih razmera. Nemoguće je zaustaviti ovu ljudsku plimu. Granica sa Pakistanom, duž linije Durand koju su pre dva veka povukli Britanci, gotovo je 3.000 kilometara duga. Izuzetno je porozna i lako ju je probiti. Pre napada, za mito od 150 rupija (1,5 dolar) graničari su zadovljno propuštali Avganistance da prođu. Cena je danas kudikamo veća.
Avganistanci nemaju kud drugo da beže. Iran je zapečatio svoju granicu i pojačao patrole. Nekih 10.000 ruskih stražara čuva granicu Tadžikistana. Uzbekistan i Turkmenistan, koji se nose sa začecima sopstvenih islamskih revolucija, takođe su zalupili vrata.
Mada u Avganistanu nema televizije, većina Avganistanaca preko radija zna da je opasnost od američke odmazde stvarna i neminovna. U Kabulu, međunarodne organizacije za pružanje pomoćiupozoravaju da se Avganistan nakon pretnje Vašingtona primiče nečemu što bi moglo da se pretvori u najtežu svetsku humanitarnu krizu.
Svetski program za hranu objavio je u utorak da će rezerve hrane u Avganistanu biti potrošene u roku od dve sedmice. Agencija, hlebom i brašnom, održava u životu preko tri miliona Avganistanaca. Kada hrane nestane, ogromne mase će biti primorane da napuste svoje domove u potrazi za hranom, objavila je agencija.
I pre pretnje američke odmazde, Avganistanci su bili usred katastrofe na koju se malo ko osvrtao. U zemlji je više od šest miliona ljudi već bilo suočeno sa glađu, većinom dece i žena. Gotovo milion ljudi, od 25 miliona koliko se ceni da ih Avganistan ima, danas luta unutar zemlje u potrazi za preživljavanjem. Pobegli su, što od borbi koje se i dalje vode između vladajućih talibana i snaga opozicije, što sa svojih polja koja su uništile tri uzastopne, nezapamćeno sušne godine.
Zapravo nema ničeg novog u avganistanskom egzodusu. Nekih 6,2 miliona ljudi je otišlo iz zemlje od invazije Sovjetskog Saveza 1979. godine.
Avganistanici su danas najbrojniji izbeglički narod na svetu. Dijaspora im se širi od Pakistana (dva miliona ljudi) i Irana (1,8 milion), do Indije, Australije i Britanije.
U Kabulu mnogi danas kažu da će ostati i da će se boriti. „Tući ćemo se kao što smo to radili sa Rusima“, kaže vlasnik sumorne bakalnice, Mohamed Ibrahim. „Mi se tučemo među sobom, ali kada se Avganistan nađe pod napadom, mi ćemo se ujediniti.“
Po izveštajima očevidaca, i talibanski funkcioneri su počeli da napuštaju Kabul. Talibanski komandanti i njihove porodice su viđeni kako se odvoze u unutrašnjost.
Posle sovjetskog ponižavajućeg vojnog povlačenja iz Avganistana, zemlja je krenula ka zlu, a ne ka dobru. Mudžahedini, koji su izgledali kao monolitna falanga verskih ratnika, raspali su se duž starih etničkih šavova između Patana, Tadžika, Uzbeka, Hazara i Turkmena. Avganistan je postao zemlja bezakonja. Talibani, sa svojom puritanskom verzijom islama, rođeni su iz tog haosa. Svetu su postali poznati svojim zabranama – ženama da rade i da se školuju, ukidanjem televizije, naređenjem da muškarci nose brade i sečenjem ruku lopovima.
Nesposobnost talibanske vlade da osigura hranu i osnovnu zdravstvenu negu ostavila je milione Avganistanaca da zavise od međunarodne pomoći. Ironija je, kako navode američki dnevnici, da su SAD najveći pojedinačni donator, sa 80 miliona od 140 miliona dolara vredne godišnje humanitarne pomoći UN Avganistanu.
Zaposleni u međunarodnim organizacijama za pružanje pomoći, njih 300 do prošlog utorka, napustili su zemlju. Talibani su proglasili da im ne mogu garantovati bezbednost u slučaju američkog napada. Poslednji stranac je u nedelju otputovao za Islamabad. Osmorica stranaca koji su prošlog meseca uhapšeni zbog navodnog pokušaja da muslimane preobrate u hrišćane su zadržani.
Većina obaveštajnih procena navodi da talibani nemaju više od 45.000 vojnika, uključujući ne više od 12.000 stranaca – Pakistanaca, Arapa, Uzbeka i drugih.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!