

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Haški optuženik Radovan Karadžić je, nakon trinaest godina skrivanja, u sredu 30. jula oko 4 ujutro, avionom srpske vlade, prebačen u Hag. Tog jutra oko tri časa i 45 minuta zgradu Okružnog suda u Beogradu, u čijoj je pritvorskoj jedinici bio Karadžić, napustila su tri džipa sa tamnim staklima i uključenim rotacionim svetlima, a zatim se uputila ka naselju Konjarnik, a od Plavog mosta, autoputom do Aerodroma Beograd.
Ministarstvo pravde je u toku te noći donelo rešenje kojim se dozvoljava izručenje Radovana Karadžića Tribunalu. Odluci je prethodilo rešenje Okružnog suda u Beogradu da su ispunjene pretpostavke za predaju optuženika Tribunalu. Odluku o izručenju potpisala je, u skladu sa Zakonom o saradnji sa Haškim tribunalom, ministarka pravde Snežana Malović.
Istražni sudija Veća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu Milan Dilparić saslušao je Karadžića u noći između ponedeljka i utorka, 22. jula, i doneo rešenje o ispunjenosti uslova za izručenje, ali ta odluka nije odmah saopštena, očito zbog napetosti koja je u tim trenucima vladala. Rok za žalbu istekao je u petak 25. jula, ali ona nije stigla u sud. Karadžićev advokat Svetozar Vujačić je nekoliko dana održavao neizvesnost izjavama da ne želi da potvrdi da li je uopšte, kada i odakle uputio žalbu. Sudeći po izjavama odbrane cilj manevra je bio da se Radovanu Karadžiću vrati za odbranu navodno važan laptop koji mu je oduzet prilikom hapšenja i da se dobije vreme da visoki predstavnik za BIH Lajčak vrati lična dokumenta članovima porodice Karadžić kako bi ona posetila Radovana u Beogradu. To se nije desilo. Odbrana je ostala i pri tvrdnji da je on lišen slobode tri dana pre nego što tvrde zvaničnici, ali ta tvrdnja nije uticala na promenu zvanične verzije da je Karadžić uhapšen okolini Beograda u večernjim časovima 21. jula.
Tokom te noći od utorka na sredu pred zgradom Specijalnog suda veliki broj novinara čekao je da se nešto desi. Nešto posle 9 uveče pripadnici žandarmerije dobili naređenje da stave šlemove, što je povezivano s neredima na mitingu na Trgu Republike. Međutim, ta naredba je kasnije povučena. Nešto posle ponoći primećeno je kako nekoliko džipova izlazi iz Specijalnog suda, što je, kako se pokazalo, bio deo aktivnosti oko izručenja. Izručenje je usledilo u trenutku koji smanjuje rizik, pet sati pošto je uspostavljen red nakon sukoba policije i izgrednika u kojima je povređeno pedesetak osoba, od toga 25 policajaca.


Avion sa optuženikom je sleteo u sredu oko 6.30 ujutro u Roterdam, a dva automobila sa zatamnjenim staklima ušla su tog jutra u 7.07 u pritvorsku jedinicu u Sheveningenu. Saopštava se da je postupak izručenja bio bezbedan. Nakon propisane medicinske procedure, Karadžić treba da se pojavi pred sudskim većem i treba da se izjasni o krivici, a može da odloži izjašnjavanje za 30 dana.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve