MUP Srbije
Razbijena kriminalna grupa, jedan od članova uhapšen sa metkom u cevi na Vračaru
Policija saopštila da su u toku pretresi i hapšenja na više lokacija na teritoriji Beograda
Zašto su prebogati Emirati izabrali Srbiju za strateškog partnera u Evropi? I ovde je odgovor jednostavan. Srbija pod vlašću SNS-a ima ono što praktično nema nijedna evropska zemlja, potpunu kontrolu vrha vlasti nad političkim, trgovinskim, investicionim i finansijskim tokovima. Srbija je jedna od najkorumpiranijih zemalja u Evropi, u kojoj istovremeno može sve i sa svima da se radi, i sa Zapadom i sa Istokom, i sa žitom i sa oružjem, i u beloj i u sivoj zoni, a sve pod nadzorom jednog čoveka. I baš zato smo atraktivni za realizaciju raznoraznih dilova, nešto poput Kazablanke početkom 40-ih godina prošlog veka
Deset je godina otkako su Srbija i Ujedinjeni Arapski Emirati napravili strateško partnerstvo. Jubilej prolazi tiho. Ima li razloga za slavlje?
Jedno je sigurno. Građani Srbije nemaju šta niti da slave, niti da obeležavaju, pošto Srbija ni sa jednom zemljom na svetu nema tako neravnopravan ekonomski odnos. Tu činjenicu ne mogu sakriti nikakvi hvalospevi o arapskim prijateljima, njihovom dobročinstvu i sličnim besmislicama.
A sve je krenulo još početkom 2013. kada je Srbija usvojila zakon o saradnji sa UAE, koji je ovoj zemlji i njenim firmama omogućio povlašćen položaj u poslovanju sa državom i izuzeće od javnih nabavki, na osnovu čega su mimo tendera došle u posed najznačajnijih srpskih resursa u energetici, poljoprivredi, nekretninama i saobraćaju.
Nakon toga su krenule bombastične najave ulaganja 4 milijarde evra u Mubadalinu fabriku čipova, 3,5 milijardi evra za Beograd na vodi, fabrike avio-delova za “Boing” i “Erbas”, gradnje turističkih kapaciteta i sistema za navodnjavanje koji će povećati naše “prinose za tri, četiri možda i pet puta”, da će obnoviti zgradu Generalštaba, a od Zvezde napraviti Mančester Siti.
Od svega toga nismo videli ništa. Danas znamo da su arapski investitori za manje od 200 miliona evra postali vlasnici preko 5 odsto ukupne teritorije Beograda, i to ne bilo kojeg zemljišta, već najvrednijeg građevinskog zemljišta u Beogradu na vodi i najvrednijeg poljoprivrednog zemljišta u PKB-u – u proseku su ga platili 116 evra po aru, što je višestruko manje od tržišne vrednosti. I ne samo to. Preuzeli su i 15.000 hektara u Karađorđevu, Zobnatici i dva poljoprivredna kombinata u Bačkoj, Luku Novi Sad, izgradili najveći vetropark na Balkanu…
A ZAŠTO BAŠ UAE
Al Abar, Etihad, Al Rawafed, Al Dahra, Masdar, Mubadala, DP World, Royal Group… Toliko megaprojekata, toliko “gejm čejndžera”, kako bi to Vučić narodski rekao, da bi svako s pravom pomislio da su UAE najveći investitor u Srbiji. Međutim, iako je samo u fabriku čipova i Beograd na vodi trebalo da ulože 7,5 milijardi evra, ukupne arapske investicije u poslednjih 10 godina iznose samo 738 miliona evra, što je neuporedivo manje nego investice Holandije, Austrije, Nemačke, Švajcarske, Francuske, Mađarske, Kine, Rusije…
Da stvar bude gora po Srbiju, skromne investicije nadomestila su ogromna zaduženja. Iako prvo pomislimo na Kinu, kada su u pitanju dugovanja stranim vladama, Srbija danas, od svih zemalja, najviše duguje upravo Emiratima, od kojih je u poslednjih 10 godina pozajmila skoro 3 milijarde evra za popunjavanje rupe u budžetu. Ukupna kamata koju plaćamo za ova zaduženja je blizu 100 miliona evra godišnje, pa je i sa finansijske strane potpuno jasno da će UAE u poslovanju sa Srbijom ostvariti enormnu zaradu. A za tih 100 miliona evra smo svake godine mogli da izgradimo tri klinička centra ili 25 modernih škola.
A zašto baš UAE? Zašto je režim bez bilo kakvih ekonomskih, geostrateških ili istorijskih razloga izabrao baš UAE za povlašćenog partnera? Odgovor je u stvari jednostavan. Emirati su u poslovnom svetu poznati kao off–shore zona, bez poreza na dobit i lična primanja, sa praksom da se ne postavlja previše pitanja o poreklu novca. Upravo to je preporučilo Emirate da postanu omiljena destinacija za novopečene srpske biznismene, a moguće je da je to i osnovni razlog za povlašćen tretman investicija iz ove zemlje. To je identično kao da je devedesetih sa Kiprom napravljen sporazum o strateškom partnerstvu, kako bi se kiparskim parama iz Miloševićeve ere omogućio povlašćen tretman u Srbiji.
S druge strane, postavlja se i opravdano pitanje zašto baš Srbija. Zašto su prebogati Emirati izabrali Srbiju za strateškog partnera u Evropi? I ovde je odgovor jednostavan. Srbija pod vlašću SNS-a ima ono što praktično nema nijedna evropska zemlja, potpunu kontrolu vrha vlasti nad političkim, trgovinskim, investicionim i finansijskim tokovima. Srbija je jedna od najkorumpiranijih zemalja u Evropi u kojoj istovremeno može sve i sa svima da se radi, i sa Zapadom i sa Istokom, i sa žitom i sa oružjem, i u beloj i u sivoj zoni, a sve pod nadzorom jednog čoveka. I baš zato smo atraktivni za realizaciju raznoraznih dilova, nešto poput Kazablanke početkom 40-ih godina prošlog veka.
ŠTA GOVORE BROJEVI
I već prvi posao, kupoprodaja hotela na Kopaoniku, bio je jasan pokazatelj o kakvoj vrsti međudržavnog aranžmana je reč. Podsećanja radi, Vlada Srbije je kupila bivši hotel Jugobanka za 2,1 milion evra, samo da bi ga odmah preprodala šeiku Muhamedu bin Zajedu al Nahjanu, za samo 1,5 miliona evra. Nažalost, vreme je pokazalo: koliko je šeik zaista bio zainteresovan za hotel na Kopaoniku toliko su i arapski biznismeni bili zainteresovani za stvarna ulaganja i razvoj biznisa u Srbiji.
Policija saopštila da su u toku pretresi i hapšenja na više lokacija na teritoriji Beograda
Ako postoji jedna reč kojom se može opisati raznorodna, šarena i slabo kompetentna grupa ljudi o kojoj je tekst koji sledi, to je “mnogobrojni”. Sve ostalo je neozbiljno iako je grupa o kojoj pišemo – Vlada Srbije
Tri i nešto sata čitanja trajalo je izlaganje Miloša Vučevića nakon čega je predstavio novu Vladu Srbije. Kada je o stručnosti reč, povezanost ministara sa resorima mahom deluje kao da su izvlačili ime iz jednog, a resor iz drugog bubnja, pa šta kome zapadne. Ali dobro, nije reč o stručnosti. No, što se tiče ekspozea, u njemu se našlo svašta: pregršt opštih mesta, besomučne ode sopstvenoj stranci, opis Srbije koju zasigurno ne biste prepoznali, te poetski momenti iznebuha
Kako god bilo, veliki je politički uspeh to što je “velika koalicija” sklopljena uprkos dramatičnim razlikama i večno prisutnim sujetama. Dobra vest je i da je opozicija u Novom Sadu apsolutno jedinstvena u bojkotu bojkota. Lokalni odbori SSP-a i stranke Srce odlučili su se za izbornu borbu, za razliku od beogradskih kolega. Veliki problem će biti kratak period za zvaničnu kampanju – čini se da se opozicija mnogo više bavila sobom u proteklom periodu nego što je komunicirala sa građanima. Čast izuzecima. Zato valja zasukati rukave i ispraviti u ovih dvadesetak dana ono što su stranke na nacionalnom nivou zeznule. A centrale su krive i zbog gubitka vremena na, praktično, efemerije
Aleksandar Vučić nije dozvolio da mu se ponovi greška od prošle godine kada je javnost diskutovala o tome da li je sa dovoljno pijeteta odao počast žrtvama u “Ribnikaru”. Ove godine je 3. maja posetio “Ribnikar”, a dan kasnije sa novoizabranim premijerom Vučevićem položio je vence na spomenike stradalima u Malom Orašju i Duboni. Čak su i odabrani ministri skupili hrabrosti da izađu pred okupljene ispred “Ribnikara” i polože cveće ispred ulaza u ovu školu u Ulici kralja Milutina na Vračaru
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve