Sajam opet i načisto uspeo i ostvario svaki napredak: radikali nisu došli kod svoji’, demokrate zato što tu nisu nji’ovi, Velja ponavlj’o, Nemoj mi to, i nije liznuo rakiju, a Borka za crvendać dobila pesmu, Šljivo plava, voćko najmilija...
„ŠLJIVO PLAVA, VOĆKO NAJMILIJA / PO TEBI JE POZNATA SRBIJA“: Borka Vučić
Znano, skoro dokazano, da je šljiva srpski brend. Uostalom, kad je još Miloš suvom šljivom izdržav’o sebe i državu, a ima i da smo, vele doskora, imali najviše stabala šljive u Evropu. Šljiva odavno nije što je bila, ali je rešeno da ima da bude, tako da se danas u Srbiji, mal’ne pod svakom šljivom, održavaju sajmovi i dani šljiva. Najbolje, to sa šljivom, i oko šljive, bilo u Osečini, onaj kapitalni ministar Velja, u kojoj vlast držali njegovi novosrbijanci, bio načisto odrešio državnu kesu, država i duhovno stala iza Osečine, prošle godine, sa Veljom pored sebe, kao lični izaslanik predsednika Vlade, na otvaranju sajma lično o šljivi besedio akademik Matija.
Međutim, ove godine šljiva u Podgorini, gde Osečina centar, slabije rodila, što se uparilo sa tim da su vlast uzeli radikali, i sa otim da državna kesa nije kod Velje, pa i sajam, bar državne podrške što se tiče, slabije rodio. Izgleda da su demokrate ocenile da je šljiva bolja u Blacu, jerbo je i tamo sajam, sedam dana po osečinskom, a i tamo su nji’ovi na vlasti.
ŠLJIVAPOGAČA: Dakle, Osečina, varošica u zapadnoj Srbiji, centar Podgorine. Centar varoši doveden u neki red, novi spomenik Braći Nedić na uređenom skveru, asfalt, ivičnjaci, popločan trotoar. Sajamski programi, i ta događanja, pravo po taj popločan trotoar. Levo galerija sa likovna umetnost, tu sve u razne bojice, pejzaži, mrtve prirode, šljive, ima i bojeni stihovi Dobrice Erića, Šljivanabregu, šljivaudolini/ Šljivovcvet, pocelojočevini… Onda desno, kod biblioteke, Etnodvorište, tu tezge sa tradicionalna jela i ručni radovi. Pored rakiju, te šljive, i još te šljive, ima jedan koji gusla na tezgi sa medom, ima narodna radinost, razni vez i sitan duborez, neke tikve i natege, razne pite, razne sa suve šljive pogače, još ti’ tezgi, sarme, punjeni’ paprika, još sa šljive pogača, još raznog veza, kapa i čarapica, kapica i čarapica koje su manje od kapica i čarapica…
Onda sportska hala gde svi ti sadržaji, a do sportske hale Poselo kod lampeka. Tu taj lampek za pečenje rakije, tu ranija u kojoj se kuva pekmez od šljiva, tu sve u nošnju i tradiciju, žene predu, muški pripomažu, najbolje jedan brka što promoter sajma, sve i svima nazdravlja iz flaše sa slikom svoji brkovi. Novinari i tije snimatelji samo snimaju, ovi u te nošnje samo odgovaraju, najveće interesovanje za pekmez, a kako se kuva, a kol’ko se kuva, a kol’ko je ‘ranjiv. Razume se da i one što predu na medijskoj ceni, a tek kad zapevaju, Malasoba, zanjusvakoznade, pa tek kad muški pri’vate, Zannusvakoznadeee, posla preko svake kamere i mikrofona. I to nije sve, tu i pjesnici, Petar Petrović iz Loznice baš u temi, Lelemajko, alsamsenaroljo/ Gdesumojiavlijaibunar/ Ladnevodealbisenacoljo… U temi i Milan Ivanović, Štasiblenuouonuovcu/ Obesićeseotimekocu… Nastavi se i domaća starina Vukašin Nedić sa svoji uvodi i naravoučenija, Hladnakišapoljemlije/ Skorotakobilonije, onaj Petrović stade na taj lampek, diže čokanj rakije, pa ko da izađe iz teme, OpetSrbiselizavečeru/ Piju, žderu, pasederu/ Političkestrankeseru/ PaSrbijivademeru…
Eto i te sportske hale, ispred te svečane zastave, a unutra, a unutra izlagači, sve sama šljiva i rakija, a ima i ti šljivani kolačići, što će reći nešto crno što ne liči ni na šta, i što vele da je pravi brend. I tako, tezga do tezge, gajbica do gajbice, proizvođači u bele sajamske majice i nove, od opštine zadužene, šajkače, vele, mala cena, vele još da seljak zadnja rupa, i vele da država ne ceni onoga ko je ‘rani. Sve to, među ostalu konkurenciju, najbolje savladava jedna medijska poslenica u odgovarajuće crvene ‘aljine koja za svakoga ima pitanje, za koju svaka šajkača, naginjući se preko sve te šljive, ima pravi odgovor. U te šljive i druge flaše opazimo i Borku Vučić sa svoju pratnju, odgovarajuća punđa, odgovarajuća braon ‘aljina sa sitan dekolte vez, odgovarajući taj ženski sako skoro u te braon boje, odgovarajuća zlatna, plus bijeli biseri, ogrlica. Borka tako odgovarajuće stala za štand sa rakiju medovaču, pa sve hvali proizvodnju, a i proizvođač sve hvali posetu.
PRIMARNICILJ: Vratimo se do te zgrade opštine, tamo jarboli, svečane zastave, dve đevojke u narodnu nošnju. Samo što uzesmo da opažamo, eto to mercedes silver džipa čačanskih registracija, iz silver džipa izađe niko do onaj Velja Ilić načisto domaćinski plus sajamski obučen, farmerke plus crna majica. Dočeka ga, doskora njegov predsednik opštine, koji sad na funkciju predsednik skupštine, od NS Milan Simić, k’o vazda srpski ga pozdravi, ko vazda uvede ga u opštinu, izvede ga iz opštine, i ko vazda turi ga u fijaker pa otfijakerisaše u sajamska događanja.
Kad stigoše Tamo, Velju sačeka onaj umetnik Zoran Ninić što vazda sa harmonikom po sajmu domaćinsku atmosferu pravi. Harmonikaš će odma’ njemu, VidišlitokakoVesoplaća/ evodadecelogcrvendaća, i Veljo će odma njemu crvendaća. Tu ne bi tom dočeku kraj, harmonikaš će njemu, Isti ste ko Mrkonjić, prošle godine i on dao crvendaća, i otpeva kako ga zaslužio, Nekikažu, MrkiiIvica/ ŠtajesaprugomValjevo–Loznica/ ZaLoznicukadćeprugaproći/ Oćel’opetnavlastdoći. Pjesmi i dočeku ne bi bilo kraja, ali Velji primakoše Borku, Velja se vaspitano upita, državnički je upozna da su puno uradili, Borka se vizionarski složi.
Onaj Simić uvede svog Velju u halu i te sadržaje sa šljivom i rakijom. Svi ga dočekaše ko svog, te vazda dobro doš’o, te kako si lepo podašišan i napredan. Ni Velja ne osta dužan, i za svakog nađe lepu reč, bi uzvraćanja, A uzmi rakiju, samo probaj, nisi dete, jok, Velja bi tvrde vere, ni da lizne, samo uze ponavlja, Nemoj mi to, jedva pristade proba taj šljivani kolačić za koji reče da je pravi brend i marka.
Dok je Velja još bio u te šljive i gajbe Borka je sa svoji’ odmarala pod Atlas suncobran preko puta ulaza u halu. U to raspoloženje je smotri onaj harmonikaš Ninić, priđe i odma’ udari u predstavljanje, Šljivoplava, voćkonajmilija/ PotebijepoznataSrbija, kad se Borka okrete dodatno se predstavi, svir’o joj u Sava centru, kad bio vladika Lavrentije, Borka se seti, Sto evra dala, harmonikaš dovrši upoznavanje rečima, Nisam tražio, pa nastavi da se razvlači, Tusezemljasnebomdodiruje/ Tusešljivakaomoreplavi/ Tusepiješljivovicaprava/ Ipevajupesmeoljubavi, Borka uze nešto mota po torbi, iz bele koverte izvadi paru, diskretno dade harmonikašu crvendaća.
Velja već bio ispraćen sa neke kese kad na stepenište ulaza u halu stade sve ko treba. Jedna plava voditeljka zažele svima dobrodošlicu, uvodno reče da je primarni cilj sajma promocija šljive kao srpskog nacionalnog brenda, da je pokrovitelj vlada Republike Srbije… Reč dobi predsednik opštine Zoran Savić, Evo ja imam čast da vas pozdravim ispred opštine, Treći sajam otvoriće Borka Vučić, i ja želim da dođete i sledeće godine. Voditeljka ponovi da se Sajam održava pod pokroviteljstvom Vlade, i zatraži aplauz za Borku Vučić, predsednicu Fonda za doškolovavanje poljoprivrednika. Stade pred mikrofon Borka, Poštovani gosti, dragi moji zemljaci, evo ja sam naše gore list i imam zadovoljstvo da treći put prisustvujem sajmu, ja sam oduševljena velikim napretkom, veliko mi je zadovoljstvo da proglasim Treći sajam šljiva otvorenim. Jopet se javi voditeljka, da bi sve bilo zvanično da sačekaju zvuk prangija, sačekaše, puče sa okolnih brda, svi se dadoše u aplauze.
Iskoristimo priliku upitamo se sa predsednikom opštine, jeste radikal, pozvali Tomu, Vučića, nisu se pojavili, od radikala doš’o Nebojša Stepanović, ili tako nekako, treb’o sa Vučićem da bude u gradskoj vladi Beograda. Za njega manifestacija pala u nezgodno vreme, tek primio dužnost, iz Republičke vlade pozvali sve, doš’o g. Prostran iz Ministarstva poljoprivrede, ko će ga znati šta je, uglavnom iz Ministarstva je. Sajam daje rezultate, prošle godine su izvezli 200 tona suve šljive u Rusiju, i ove godine se šljiva suši i biće prodata po dobroj ceni, imaju 140 mini sušara, i to se širi. Sve oko sajma košta tri miliona dinara, milion opština, milion i po sponzori, 400.000 Ministarstvo poljoprivrede, nadaju se da će Dinkić dati dva miliona, pa bi imali veće prihode nego rashode.
Ondak bi ručak za goste i zvanice, Borka u čelu stola, riba, ćerviš, vino iz bratske opštine Ormož iz Slovenije, za sve po tije šljivani kolačić. Po ručku sve uze da se razilazi, Borka izađe na terasu restorana, sa pogledi na bazen ispod, uđe u neke ozbiljne razgovore sa delegaciju Kosjerića, u kojoj na vlast taj tzv. narodnjački blok. Napolju još naroda, na ulazu u halu, u veliku plastičnu i crnu kacu, koja za sajamske prilike služi za sedenje, zaseli gosti sa predsednikom opštine, o nekom nazdravljanju je reč. Podalje, dva seljaka uzela pauzu od štandova u hali, ukrstili pivo, ušli u priču, jedan pita, Otkud Borka, a drugi njemu odgovara, Kako otkud, prošle godine Velja iš’o napred, došlo vreme da ide Borka.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!