Sajam opet i načisto uspeo i ostvario svaki napredak: radikali nisu došli kod svoji’, demokrate zato što tu nisu nji’ovi, Velja ponavlj’o, Nemoj mi to, i nije liznuo rakiju, a Borka za crvendać dobila pesmu, Šljivo plava, voćko najmilija...
„ŠLJIVO PLAVA, VOĆKO NAJMILIJA / PO TEBI JE POZNATA SRBIJA“: Borka Vučić
Znano, skoro dokazano, da je šljiva srpski brend. Uostalom, kad je još Miloš suvom šljivom izdržav’o sebe i državu, a ima i da smo, vele doskora, imali najviše stabala šljive u Evropu. Šljiva odavno nije što je bila, ali je rešeno da ima da bude, tako da se danas u Srbiji, mal’ne pod svakom šljivom, održavaju sajmovi i dani šljiva. Najbolje, to sa šljivom, i oko šljive, bilo u Osečini, onaj kapitalni ministar Velja, u kojoj vlast držali njegovi novosrbijanci, bio načisto odrešio državnu kesu, država i duhovno stala iza Osečine, prošle godine, sa Veljom pored sebe, kao lični izaslanik predsednika Vlade, na otvaranju sajma lično o šljivi besedio akademik Matija.
Međutim, ove godine šljiva u Podgorini, gde Osečina centar, slabije rodila, što se uparilo sa tim da su vlast uzeli radikali, i sa otim da državna kesa nije kod Velje, pa i sajam, bar državne podrške što se tiče, slabije rodio. Izgleda da su demokrate ocenile da je šljiva bolja u Blacu, jerbo je i tamo sajam, sedam dana po osečinskom, a i tamo su nji’ovi na vlasti.
ŠLJIVAPOGAČA: Dakle, Osečina, varošica u zapadnoj Srbiji, centar Podgorine. Centar varoši doveden u neki red, novi spomenik Braći Nedić na uređenom skveru, asfalt, ivičnjaci, popločan trotoar. Sajamski programi, i ta događanja, pravo po taj popločan trotoar. Levo galerija sa likovna umetnost, tu sve u razne bojice, pejzaži, mrtve prirode, šljive, ima i bojeni stihovi Dobrice Erića, Šljivanabregu, šljivaudolini/ Šljivovcvet, pocelojočevini… Onda desno, kod biblioteke, Etnodvorište, tu tezge sa tradicionalna jela i ručni radovi. Pored rakiju, te šljive, i još te šljive, ima jedan koji gusla na tezgi sa medom, ima narodna radinost, razni vez i sitan duborez, neke tikve i natege, razne pite, razne sa suve šljive pogače, još ti’ tezgi, sarme, punjeni’ paprika, još sa šljive pogača, još raznog veza, kapa i čarapica, kapica i čarapica koje su manje od kapica i čarapica…
Onda sportska hala gde svi ti sadržaji, a do sportske hale Poselo kod lampeka. Tu taj lampek za pečenje rakije, tu ranija u kojoj se kuva pekmez od šljiva, tu sve u nošnju i tradiciju, žene predu, muški pripomažu, najbolje jedan brka što promoter sajma, sve i svima nazdravlja iz flaše sa slikom svoji brkovi. Novinari i tije snimatelji samo snimaju, ovi u te nošnje samo odgovaraju, najveće interesovanje za pekmez, a kako se kuva, a kol’ko se kuva, a kol’ko je ‘ranjiv. Razume se da i one što predu na medijskoj ceni, a tek kad zapevaju, Malasoba, zanjusvakoznade, pa tek kad muški pri’vate, Zannusvakoznadeee, posla preko svake kamere i mikrofona. I to nije sve, tu i pjesnici, Petar Petrović iz Loznice baš u temi, Lelemajko, alsamsenaroljo/ Gdesumojiavlijaibunar/ Ladnevodealbisenacoljo… U temi i Milan Ivanović, Štasiblenuouonuovcu/ Obesićeseotimekocu… Nastavi se i domaća starina Vukašin Nedić sa svoji uvodi i naravoučenija, Hladnakišapoljemlije/ Skorotakobilonije, onaj Petrović stade na taj lampek, diže čokanj rakije, pa ko da izađe iz teme, OpetSrbiselizavečeru/ Piju, žderu, pasederu/ Političkestrankeseru/ PaSrbijivademeru…
Eto i te sportske hale, ispred te svečane zastave, a unutra, a unutra izlagači, sve sama šljiva i rakija, a ima i ti šljivani kolačići, što će reći nešto crno što ne liči ni na šta, i što vele da je pravi brend. I tako, tezga do tezge, gajbica do gajbice, proizvođači u bele sajamske majice i nove, od opštine zadužene, šajkače, vele, mala cena, vele još da seljak zadnja rupa, i vele da država ne ceni onoga ko je ‘rani. Sve to, među ostalu konkurenciju, najbolje savladava jedna medijska poslenica u odgovarajuće crvene ‘aljine koja za svakoga ima pitanje, za koju svaka šajkača, naginjući se preko sve te šljive, ima pravi odgovor. U te šljive i druge flaše opazimo i Borku Vučić sa svoju pratnju, odgovarajuća punđa, odgovarajuća braon ‘aljina sa sitan dekolte vez, odgovarajući taj ženski sako skoro u te braon boje, odgovarajuća zlatna, plus bijeli biseri, ogrlica. Borka tako odgovarajuće stala za štand sa rakiju medovaču, pa sve hvali proizvodnju, a i proizvođač sve hvali posetu.
PRIMARNICILJ: Vratimo se do te zgrade opštine, tamo jarboli, svečane zastave, dve đevojke u narodnu nošnju. Samo što uzesmo da opažamo, eto to mercedes silver džipa čačanskih registracija, iz silver džipa izađe niko do onaj Velja Ilić načisto domaćinski plus sajamski obučen, farmerke plus crna majica. Dočeka ga, doskora njegov predsednik opštine, koji sad na funkciju predsednik skupštine, od NS Milan Simić, k’o vazda srpski ga pozdravi, ko vazda uvede ga u opštinu, izvede ga iz opštine, i ko vazda turi ga u fijaker pa otfijakerisaše u sajamska događanja.
Kad stigoše Tamo, Velju sačeka onaj umetnik Zoran Ninić što vazda sa harmonikom po sajmu domaćinsku atmosferu pravi. Harmonikaš će odma’ njemu, VidišlitokakoVesoplaća/ evodadecelogcrvendaća, i Veljo će odma njemu crvendaća. Tu ne bi tom dočeku kraj, harmonikaš će njemu, Isti ste ko Mrkonjić, prošle godine i on dao crvendaća, i otpeva kako ga zaslužio, Nekikažu, MrkiiIvica/ ŠtajesaprugomValjevo–Loznica/ ZaLoznicukadćeprugaproći/ Oćel’opetnavlastdoći. Pjesmi i dočeku ne bi bilo kraja, ali Velji primakoše Borku, Velja se vaspitano upita, državnički je upozna da su puno uradili, Borka se vizionarski složi.
Onaj Simić uvede svog Velju u halu i te sadržaje sa šljivom i rakijom. Svi ga dočekaše ko svog, te vazda dobro doš’o, te kako si lepo podašišan i napredan. Ni Velja ne osta dužan, i za svakog nađe lepu reč, bi uzvraćanja, A uzmi rakiju, samo probaj, nisi dete, jok, Velja bi tvrde vere, ni da lizne, samo uze ponavlja, Nemoj mi to, jedva pristade proba taj šljivani kolačić za koji reče da je pravi brend i marka.
Dok je Velja još bio u te šljive i gajbe Borka je sa svoji’ odmarala pod Atlas suncobran preko puta ulaza u halu. U to raspoloženje je smotri onaj harmonikaš Ninić, priđe i odma’ udari u predstavljanje, Šljivoplava, voćkonajmilija/ PotebijepoznataSrbija, kad se Borka okrete dodatno se predstavi, svir’o joj u Sava centru, kad bio vladika Lavrentije, Borka se seti, Sto evra dala, harmonikaš dovrši upoznavanje rečima, Nisam tražio, pa nastavi da se razvlači, Tusezemljasnebomdodiruje/ Tusešljivakaomoreplavi/ Tusepiješljivovicaprava/ Ipevajupesmeoljubavi, Borka uze nešto mota po torbi, iz bele koverte izvadi paru, diskretno dade harmonikašu crvendaća.
Velja već bio ispraćen sa neke kese kad na stepenište ulaza u halu stade sve ko treba. Jedna plava voditeljka zažele svima dobrodošlicu, uvodno reče da je primarni cilj sajma promocija šljive kao srpskog nacionalnog brenda, da je pokrovitelj vlada Republike Srbije… Reč dobi predsednik opštine Zoran Savić, Evo ja imam čast da vas pozdravim ispred opštine, Treći sajam otvoriće Borka Vučić, i ja želim da dođete i sledeće godine. Voditeljka ponovi da se Sajam održava pod pokroviteljstvom Vlade, i zatraži aplauz za Borku Vučić, predsednicu Fonda za doškolovavanje poljoprivrednika. Stade pred mikrofon Borka, Poštovani gosti, dragi moji zemljaci, evo ja sam naše gore list i imam zadovoljstvo da treći put prisustvujem sajmu, ja sam oduševljena velikim napretkom, veliko mi je zadovoljstvo da proglasim Treći sajam šljiva otvorenim. Jopet se javi voditeljka, da bi sve bilo zvanično da sačekaju zvuk prangija, sačekaše, puče sa okolnih brda, svi se dadoše u aplauze.
Iskoristimo priliku upitamo se sa predsednikom opštine, jeste radikal, pozvali Tomu, Vučića, nisu se pojavili, od radikala doš’o Nebojša Stepanović, ili tako nekako, treb’o sa Vučićem da bude u gradskoj vladi Beograda. Za njega manifestacija pala u nezgodno vreme, tek primio dužnost, iz Republičke vlade pozvali sve, doš’o g. Prostran iz Ministarstva poljoprivrede, ko će ga znati šta je, uglavnom iz Ministarstva je. Sajam daje rezultate, prošle godine su izvezli 200 tona suve šljive u Rusiju, i ove godine se šljiva suši i biće prodata po dobroj ceni, imaju 140 mini sušara, i to se širi. Sve oko sajma košta tri miliona dinara, milion opština, milion i po sponzori, 400.000 Ministarstvo poljoprivrede, nadaju se da će Dinkić dati dva miliona, pa bi imali veće prihode nego rashode.
Ondak bi ručak za goste i zvanice, Borka u čelu stola, riba, ćerviš, vino iz bratske opštine Ormož iz Slovenije, za sve po tije šljivani kolačić. Po ručku sve uze da se razilazi, Borka izađe na terasu restorana, sa pogledi na bazen ispod, uđe u neke ozbiljne razgovore sa delegaciju Kosjerića, u kojoj na vlast taj tzv. narodnjački blok. Napolju još naroda, na ulazu u halu, u veliku plastičnu i crnu kacu, koja za sajamske prilike služi za sedenje, zaseli gosti sa predsednikom opštine, o nekom nazdravljanju je reč. Podalje, dva seljaka uzela pauzu od štandova u hali, ukrstili pivo, ušli u priču, jedan pita, Otkud Borka, a drugi njemu odgovara, Kako otkud, prošle godine Velja iš’o napred, došlo vreme da ide Borka.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.