Sajam opet i načisto uspeo i ostvario svaki napredak: radikali nisu došli kod svoji’, demokrate zato što tu nisu nji’ovi, Velja ponavlj’o, Nemoj mi to, i nije liznuo rakiju, a Borka za crvendać dobila pesmu, Šljivo plava, voćko najmilija...
„ŠLJIVO PLAVA, VOĆKO NAJMILIJA / PO TEBI JE POZNATA SRBIJA“: Borka Vučić
Znano, skoro dokazano, da je šljiva srpski brend. Uostalom, kad je još Miloš suvom šljivom izdržav’o sebe i državu, a ima i da smo, vele doskora, imali najviše stabala šljive u Evropu. Šljiva odavno nije što je bila, ali je rešeno da ima da bude, tako da se danas u Srbiji, mal’ne pod svakom šljivom, održavaju sajmovi i dani šljiva. Najbolje, to sa šljivom, i oko šljive, bilo u Osečini, onaj kapitalni ministar Velja, u kojoj vlast držali njegovi novosrbijanci, bio načisto odrešio državnu kesu, država i duhovno stala iza Osečine, prošle godine, sa Veljom pored sebe, kao lični izaslanik predsednika Vlade, na otvaranju sajma lično o šljivi besedio akademik Matija.
Međutim, ove godine šljiva u Podgorini, gde Osečina centar, slabije rodila, što se uparilo sa tim da su vlast uzeli radikali, i sa otim da državna kesa nije kod Velje, pa i sajam, bar državne podrške što se tiče, slabije rodio. Izgleda da su demokrate ocenile da je šljiva bolja u Blacu, jerbo je i tamo sajam, sedam dana po osečinskom, a i tamo su nji’ovi na vlasti.
ŠLJIVAPOGAČA: Dakle, Osečina, varošica u zapadnoj Srbiji, centar Podgorine. Centar varoši doveden u neki red, novi spomenik Braći Nedić na uređenom skveru, asfalt, ivičnjaci, popločan trotoar. Sajamski programi, i ta događanja, pravo po taj popločan trotoar. Levo galerija sa likovna umetnost, tu sve u razne bojice, pejzaži, mrtve prirode, šljive, ima i bojeni stihovi Dobrice Erića, Šljivanabregu, šljivaudolini/ Šljivovcvet, pocelojočevini… Onda desno, kod biblioteke, Etnodvorište, tu tezge sa tradicionalna jela i ručni radovi. Pored rakiju, te šljive, i još te šljive, ima jedan koji gusla na tezgi sa medom, ima narodna radinost, razni vez i sitan duborez, neke tikve i natege, razne pite, razne sa suve šljive pogače, još ti’ tezgi, sarme, punjeni’ paprika, još sa šljive pogača, još raznog veza, kapa i čarapica, kapica i čarapica koje su manje od kapica i čarapica…
Onda sportska hala gde svi ti sadržaji, a do sportske hale Poselo kod lampeka. Tu taj lampek za pečenje rakije, tu ranija u kojoj se kuva pekmez od šljiva, tu sve u nošnju i tradiciju, žene predu, muški pripomažu, najbolje jedan brka što promoter sajma, sve i svima nazdravlja iz flaše sa slikom svoji brkovi. Novinari i tije snimatelji samo snimaju, ovi u te nošnje samo odgovaraju, najveće interesovanje za pekmez, a kako se kuva, a kol’ko se kuva, a kol’ko je ‘ranjiv. Razume se da i one što predu na medijskoj ceni, a tek kad zapevaju, Malasoba, zanjusvakoznade, pa tek kad muški pri’vate, Zannusvakoznadeee, posla preko svake kamere i mikrofona. I to nije sve, tu i pjesnici, Petar Petrović iz Loznice baš u temi, Lelemajko, alsamsenaroljo/ Gdesumojiavlijaibunar/ Ladnevodealbisenacoljo… U temi i Milan Ivanović, Štasiblenuouonuovcu/ Obesićeseotimekocu… Nastavi se i domaća starina Vukašin Nedić sa svoji uvodi i naravoučenija, Hladnakišapoljemlije/ Skorotakobilonije, onaj Petrović stade na taj lampek, diže čokanj rakije, pa ko da izađe iz teme, OpetSrbiselizavečeru/ Piju, žderu, pasederu/ Političkestrankeseru/ PaSrbijivademeru…
Eto i te sportske hale, ispred te svečane zastave, a unutra, a unutra izlagači, sve sama šljiva i rakija, a ima i ti šljivani kolačići, što će reći nešto crno što ne liči ni na šta, i što vele da je pravi brend. I tako, tezga do tezge, gajbica do gajbice, proizvođači u bele sajamske majice i nove, od opštine zadužene, šajkače, vele, mala cena, vele još da seljak zadnja rupa, i vele da država ne ceni onoga ko je ‘rani. Sve to, među ostalu konkurenciju, najbolje savladava jedna medijska poslenica u odgovarajuće crvene ‘aljine koja za svakoga ima pitanje, za koju svaka šajkača, naginjući se preko sve te šljive, ima pravi odgovor. U te šljive i druge flaše opazimo i Borku Vučić sa svoju pratnju, odgovarajuća punđa, odgovarajuća braon ‘aljina sa sitan dekolte vez, odgovarajući taj ženski sako skoro u te braon boje, odgovarajuća zlatna, plus bijeli biseri, ogrlica. Borka tako odgovarajuće stala za štand sa rakiju medovaču, pa sve hvali proizvodnju, a i proizvođač sve hvali posetu.
PRIMARNICILJ: Vratimo se do te zgrade opštine, tamo jarboli, svečane zastave, dve đevojke u narodnu nošnju. Samo što uzesmo da opažamo, eto to mercedes silver džipa čačanskih registracija, iz silver džipa izađe niko do onaj Velja Ilić načisto domaćinski plus sajamski obučen, farmerke plus crna majica. Dočeka ga, doskora njegov predsednik opštine, koji sad na funkciju predsednik skupštine, od NS Milan Simić, k’o vazda srpski ga pozdravi, ko vazda uvede ga u opštinu, izvede ga iz opštine, i ko vazda turi ga u fijaker pa otfijakerisaše u sajamska događanja.
Kad stigoše Tamo, Velju sačeka onaj umetnik Zoran Ninić što vazda sa harmonikom po sajmu domaćinsku atmosferu pravi. Harmonikaš će odma’ njemu, VidišlitokakoVesoplaća/ evodadecelogcrvendaća, i Veljo će odma njemu crvendaća. Tu ne bi tom dočeku kraj, harmonikaš će njemu, Isti ste ko Mrkonjić, prošle godine i on dao crvendaća, i otpeva kako ga zaslužio, Nekikažu, MrkiiIvica/ ŠtajesaprugomValjevo–Loznica/ ZaLoznicukadćeprugaproći/ Oćel’opetnavlastdoći. Pjesmi i dočeku ne bi bilo kraja, ali Velji primakoše Borku, Velja se vaspitano upita, državnički je upozna da su puno uradili, Borka se vizionarski složi.
Onaj Simić uvede svog Velju u halu i te sadržaje sa šljivom i rakijom. Svi ga dočekaše ko svog, te vazda dobro doš’o, te kako si lepo podašišan i napredan. Ni Velja ne osta dužan, i za svakog nađe lepu reč, bi uzvraćanja, A uzmi rakiju, samo probaj, nisi dete, jok, Velja bi tvrde vere, ni da lizne, samo uze ponavlja, Nemoj mi to, jedva pristade proba taj šljivani kolačić za koji reče da je pravi brend i marka.
Dok je Velja još bio u te šljive i gajbe Borka je sa svoji’ odmarala pod Atlas suncobran preko puta ulaza u halu. U to raspoloženje je smotri onaj harmonikaš Ninić, priđe i odma’ udari u predstavljanje, Šljivoplava, voćkonajmilija/ PotebijepoznataSrbija, kad se Borka okrete dodatno se predstavi, svir’o joj u Sava centru, kad bio vladika Lavrentije, Borka se seti, Sto evra dala, harmonikaš dovrši upoznavanje rečima, Nisam tražio, pa nastavi da se razvlači, Tusezemljasnebomdodiruje/ Tusešljivakaomoreplavi/ Tusepiješljivovicaprava/ Ipevajupesmeoljubavi, Borka uze nešto mota po torbi, iz bele koverte izvadi paru, diskretno dade harmonikašu crvendaća.
Velja već bio ispraćen sa neke kese kad na stepenište ulaza u halu stade sve ko treba. Jedna plava voditeljka zažele svima dobrodošlicu, uvodno reče da je primarni cilj sajma promocija šljive kao srpskog nacionalnog brenda, da je pokrovitelj vlada Republike Srbije… Reč dobi predsednik opštine Zoran Savić, Evo ja imam čast da vas pozdravim ispred opštine, Treći sajam otvoriće Borka Vučić, i ja želim da dođete i sledeće godine. Voditeljka ponovi da se Sajam održava pod pokroviteljstvom Vlade, i zatraži aplauz za Borku Vučić, predsednicu Fonda za doškolovavanje poljoprivrednika. Stade pred mikrofon Borka, Poštovani gosti, dragi moji zemljaci, evo ja sam naše gore list i imam zadovoljstvo da treći put prisustvujem sajmu, ja sam oduševljena velikim napretkom, veliko mi je zadovoljstvo da proglasim Treći sajam šljiva otvorenim. Jopet se javi voditeljka, da bi sve bilo zvanično da sačekaju zvuk prangija, sačekaše, puče sa okolnih brda, svi se dadoše u aplauze.
Iskoristimo priliku upitamo se sa predsednikom opštine, jeste radikal, pozvali Tomu, Vučića, nisu se pojavili, od radikala doš’o Nebojša Stepanović, ili tako nekako, treb’o sa Vučićem da bude u gradskoj vladi Beograda. Za njega manifestacija pala u nezgodno vreme, tek primio dužnost, iz Republičke vlade pozvali sve, doš’o g. Prostran iz Ministarstva poljoprivrede, ko će ga znati šta je, uglavnom iz Ministarstva je. Sajam daje rezultate, prošle godine su izvezli 200 tona suve šljive u Rusiju, i ove godine se šljiva suši i biće prodata po dobroj ceni, imaju 140 mini sušara, i to se širi. Sve oko sajma košta tri miliona dinara, milion opština, milion i po sponzori, 400.000 Ministarstvo poljoprivrede, nadaju se da će Dinkić dati dva miliona, pa bi imali veće prihode nego rashode.
Ondak bi ručak za goste i zvanice, Borka u čelu stola, riba, ćerviš, vino iz bratske opštine Ormož iz Slovenije, za sve po tije šljivani kolačić. Po ručku sve uze da se razilazi, Borka izađe na terasu restorana, sa pogledi na bazen ispod, uđe u neke ozbiljne razgovore sa delegaciju Kosjerića, u kojoj na vlast taj tzv. narodnjački blok. Napolju još naroda, na ulazu u halu, u veliku plastičnu i crnu kacu, koja za sajamske prilike služi za sedenje, zaseli gosti sa predsednikom opštine, o nekom nazdravljanju je reč. Podalje, dva seljaka uzela pauzu od štandova u hali, ukrstili pivo, ušli u priču, jedan pita, Otkud Borka, a drugi njemu odgovara, Kako otkud, prošle godine Velja iš’o napred, došlo vreme da ide Borka.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Studenti me jesu pitali da li bih hteo da budem na listi i ja sam potvrdno odgovorio”, kaže rektor Vladan Đokić u razgovoru za “Vreme”. Pričali smo o udarima na univerzitet, njegovim odlascima u Brisel i tome da li se boji da studentski pokret skreće udesno. A na konstataciju da će morati otići sa mesta rektora ako postane poslanik ili, ko zna, premijer, profesor Đokić kaže: “Videćemo da li će i kada doći taj trenutak. Može da bude pre, a možda i posle završetka mog rektorskog mandata”
Ukoliko se ne ujedine, već odluče da se kao fragmenti pojave na izborima, opozicione stranke proevropskog usmerenja ne samo da će izvršiti političko samoubistvo već će to samoubistvo proizvesti štetu po okolinu. U slučaju da neke stranke izađu same na izbore, bilo bi to kao da skaču sa zgrade ispod koje se okupila gomila ljudi protiv režima
“Našao sam se okružen poražavajuće mladim ljudima. A i inače znam da su mladi – nama vandalizuju prostor bezmalo nekoliko puta mesečno, imamo nadzorne kamere, to su uvek mlada golobrada lica. To je muški svet, sačinjen od mladih muškaraca, koji zaista nemaju ništa pametnje da rade nego da uništavaju nečiju imovinu ili da nekog tuku. Ali sa strahovitim uverenjem”
Iz godine u godinu medijski konkursi su postajali sredstvo kojim režim plaća svoju medijsku poslugu, što pojednostavljeno znači: građani izdvajaju pare da im neko nudi lažnu stvarnost i da ih dodatno truje radioaktivnom mržnjom. Odnosno, plaćaju da ih neko laže i od njih pravi budale
“Je li moguće da neko misli da je u redu i dobro za Srbiju da bude jedna od nekoliko zemalja na svetu koje nemaju nikakvo regulatorno telo? Je li moguće da neko misli da je dobro da se raspada Upravni odbor Javnog medijskog servisa? Nisam uopšte optimista i realno je očekivati da ćemo naići na zid, ali treba pokušati”
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Pođimo od toga da Vučićev režim prvo uspe da pokrade parlamentarne pa onda raspiše predsedničke izbore koje bilo koji njegov kandidat teško da može da dobije. Častan predsednik Republike u nečasnom sistemu bio bi poput oveće rupe u tkanini koja se već dobrano oparala
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.