Ako se pogleda novi sastav Sinoda: mitropolit crnogorsko-primorski i od prošle godine počasni arhiepiskop cetinjski Amfilohije, episkop žički Hrizostom i njegov imenjak episkop bihaćko-petrovački, uz neizbežnog Filareta mileševskog, episkopa svih režima, sa sigurnošću se može reći da će naprednjaci bar još dve godine čekati na svojih pet minuta
STARI PROBLEMI: Patrijarh Pavle
Po ustaljenom redu, Sveti arhijerejski sabor, crkvenozakonodavna vlast u poslovima vere, bogosluženja, crkvenog poretka i unutrašnjeg uređenja crkve, redovno zaseda dva puta godišnje. O čemu je bilo reči i kakve su odluke donesene, jer sednici mogu prisustvovati samo posvećeni, javnost saznaje preko saopštenja. U skladu sa tradicijom, u saopštenju piše sve, ali se ne kaže ništa konkretno.
U obilju opštih mesta – kao što su briga za budućnost Kosova, posvećivanje „veoma ozbiljne pažnje“ crkvenoj prosveti i školstvu uopšte, unapređenje veronauke, „duhovno-moralno stanje u našem društvu i potreba povećanja nataliteta“, iskazivanje radosti zbog obnavljanja liturgijskog zajedništva Moskovske patrijaršije sa Ruskom zagraničnom crkvom, u saopštenju je „osobita pažnja“ posvećena modernizaciji liturgije, kao i omeđavanju prostora, kako duhovnog tako i administrativnog.
TRADICIONALISTIVS. NAPREDNJACI: Za razliku od drugih pravoslavnih crkava, u kojima je bogoslužbeni jezik identičan govornom, liturgija se u SPC-u odvija na crkvenoslovenskom, jeziku kojim se govorilo u doba Nemanjića i koji je možda lep, ama nerazumljiv većini vernika. Decenijama unazad u vrhu Crkve vodi se polemika da li liturgiju modernizovati i time je pastvi približiti, ili pak, zarad osmovekovnog kontinuiteta, ne dirati ništa: oko toga se poduže vodi tihi rat između naprednjaka i tradicionalista. Do sada, tradicionalisti su bili u većini jer promena nije bilo, osim što se od osamdesetih godina prošlog veka u crkvenom kalendaru najvažnije molitve, Očenaš i ZdravoMarijo štampaju na srpskom jeziku.
Tako, na ovom zasedanju, kao i na mnogim prethodnim, Sabor je „posebnu pažnju posvetio liturgijskom i bogoslužbenom životu Crkve“, kako je u saopštenju navedeno, „u cilju očuvanja njenog vekovnog molitvenog predanja“, za šta se zalažu tradicionalisti, ali i „živog svedočenja (vere) u savremenom svetu“, za šta se zalažu naprednjaci. Reaktivirana je Komisija za proučavanje liturgijskih pitanja sa nalogom „da nastavi započeti rad i da rezultate dostavi Saboru na konačnu odluku“, uz preporuku da obrati posebnu pažnju na praksu drugih pomesnih crkava, što je naprednjačka ideja, ali i na „duhovno stanje našeg naroda“, kao i „spremnost sveštenstva da to praktično sprovede u život“, što na ruku ide tradicionalistima: „duhovno stanje našeg naroda“ nije bog zna kakvo, a pretpostavka je i da sveštenstvo nije rado da bilo šta menja, ako ništa drugo ono jer bi morali ponovo da uče napamet prevode onoga što su jednom (valjda) naučili u originalu.
Naizgled, tradicionalisti su (opet) prevagnuli, jer je naloženo, dok Komisija ne oposli zadato i ne donese se konačna odluka, da se sveštenstvo pridržava „ustaljenog vekovnog poretka naše Crkve“, ali doneta je i odluka da se reaktivira i komisija svetog Sinoda „za konačno oblikovanje prevoda Svetogpisma na srpski jezik“. Sve u svemu, nerešeno.
S druge strane, ako se pogleda novi sastav Sinoda: mitropolit crnogorsko-primorski i od prošle godine počasni arhiepiskop cetinjski Amfilohije, episkop žički Hrizostom i njegov imenjak episkop bihaćko-petrovački, uz neizbežnog Filareta mileševskog, episkopa svih režima, sa sigurnošću se može reći da će naprednjaci bar još dve godine čekati na svojih pet minuta. Jer, mandat članova „crkvene vlade“ toliko traje.
EKONOMSKOJEDINSTVO: Od šezdesetih godina prošlog veka Srpsku pravoslavnu crkvu potresaju raskoli: od „matice“ su se izdvojile eparhije u Americi i Australiji, Makedonska pravoslavna crkva je proglasila autokefalnost, doduše nikad potvrđenu, a odnedavno se i u Crnoj Gori pojavila konkurencija: Crnogorska pravoslavna crkva.
Raskol sa prekookeanskim eparhijama je zaglađen početkom devedesetih, a na ovom zasedanju je učinjen još jedan korak: potvrđen je zajednički Ustav za eparhije u Severnoj i Južnoj Americi, čime se „podstiče prevazilaženje prepreka za postizanje administrativnog jedinstva“. Zbog svoje posvećenosti tom cilju pohvaljeni su episkop za Ameriku i Kanadu Longin i episkop zapadnoamerički Maksim, uz posvećivanje „posebne brige našoj Crkvi u Australiji“. Naime, njen poglavar, episkop australijsko-novozelandski Irinej, kanda ima nešto protiv „administrativnog jedinstva“.
RASKOLRASKOLA: Sa episkopima MPC-a prošle godine je zamalo postignut dogovor o suštinskoj autonomiji ove crkve-ćerke: tik pred potpisivanje sporazuma, dogovor je razvrgnut. Svetovna politika se navodno umešala. Srpska pravoslavna crkva je ubrzo uzvratila udarac: „oživela“ je još u srednjem veku umrtvljenu Ohridsku arhiepiskopiju, čiji je osnivač sveti Kliment Ohridski, prvi slovenski arhiepiskop (koga pored Makedonaca svojataju Srbi i Bugari, a ni Grci nisu s raskida), i na arhiepiskopski tron ustoličila mitropolita skopskog Jovana, koji je, opet, u raskolu sa raskolničkom crkvom.
Nastavak pregovora se opet najavljuje, ali i demantuje: i makedonska jerarhija je podeljena kao i srpska. Navodno, sve bi se moglo rešiti, ali da Jovan ne bude arhiepiskop, što je teško izvodljivo jer jednom ustoličen arhiepiskop se ne može tek tako rastoličiti: bilo bi to pomalo neozbiljno i sva je prilika da se neće ni dogoditi. Ne bi, inače, bilo posebno naglašavano da je pored arhijereja srpske pravoslavne crkve u radu Sabora „uzeo učešće Njegovo blaženstvo arhiepiskop ohridski i mitropolit skopski Jovan sa arhijerejima autonomne Ohridske arhiepiskopije“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!