Događaji iz prošlosti se reinterpretiraju s obzirom na vladajuću ideologiju i politiku, a politička borba ujedno je i borba za vladavinom nad kolektivnom memorijom, te se vodi stalnom reinterpretacijom prošlosti. I upravo na ovoj razini – institucionalnoj i političkoj – najmanje je urađeno na kritičkom propitivanju prošlosti i suočavanju sa mračnom stranom sopstvenog etničkog kolektiviteta. Ta borba za kontrolu nad sjećanjem ujedno je i borba za sadašnjost i budućnost.
Polazeći od ovakvog okvira, njemačka politička Fondacija „Fridrih Ebert“ u Bosni i Hercegovini organizovala je regionalnu konferenciju „Kultura sjećanja“ 19. i 20. septembra 2017. godine u Banjaluci. Tokom konferencije su novinari, istoričari, pravnici, aktivisti civilnog društva, umjetnici, pisci, književnici propitivali kako se odvija proces suočavanja s prošlošću u pojedinim grupama stanovništva – na nivou lokalne uprave i lokalnih inicijativa civilnog društva, akademske zajednice, umjetnosti, muzike i publicistike… Također su se bavili i ponašanjem i odnosom medija u borbi između zvanične i kritičke kulture sjećanja i njihovim uticajem na oblikovanje javnog mnjenja građana i izgradnju povjerenja između pojedinca i skupina stanovništva.
U diskusiji se ispostavilo da su gradovi temeljna mjesta sjećanja. Oni su najbliži građanima i posjeduju sve najvažnije mehanizme koji oblikuju kulturna sjećanja neke političke zajednice.
U panelu „Mediji i kultura sjećanja: na koji način se mediji odnose prema prošlosti i kako je propituju“ zaključeno je da živimo u vremenu promijenjenih medija. Zato što je riječ o vremenu poluistine, alternativne istine i medija koji se nalaze u raljama komercijalizacije, kapitala i politike, nikog ne zanima kultura sjećanja. Novinari iz regije su zaključili kako se ništa nije promijenilo u posljednjih 20 godina, što je osječki novinar Dragutin Hedl ilustrovao atmosferom koja je vladala u Hrvatskoj u vezi sa smrću i sahranom poznatog hrvatskog publiciste, izdavača i antifašiste Slavka Goldštajna. Nekadašnji zločinci sada su heroji, sopstveni zločini se štite, a mediji su saučesnici političkih elita u nesuočavanju s prošlošću.
Dragoljub Žarković, glavni urednik nedjeljnika „Vreme“, naglasio je kako od mira i pomirenja sada nema ništa, dok to međunarodni centri moći mirno posmatraju, a političari koji raspiruju netrpeljivost i mržnju imaju čak njihovu podršku, javnu ili prećutnu.
Predstavnici akademske zajednice su zaključili kako je srušen temeljni konsenzus o dobru i zlu dok se akademska zajednica time apsolutno ne bavi.
Na konferenciji je naglašeno kako postoji snažna povezanost između kulture i politike sjećanja, te da se kultura sjećanja iz matičnih nacionalnih zajednica Bosne i Hercegovine prenosi na zajednice u dijaspori. Među prisutnim umjetnicima na konferenciji provejavala je teza da bi trebalo zanemariti negativne strane socijalističkog poretka, poput jednostranačke diktature, i istaknuto je da – ukoliko se želi razviti kultura sjećanja koja zagovara toleranciju, pomirenje i prevladavanje dubokih trauma podijeljenih društava – treba afirmisati modernizacijske značajke socijalističkog poretka.
Učesnici konferencije su zaključili kako su kultura i oni koji u njoj zagovaraju ideju međunacionalne tolerancije i druge liberalno-demokratske vrijednosti danas izloženi velikim izazovima od strane radikalne desnice, koja je sve aktivnija u ovoj oblasti. Brojni primjeri iz lokalnih sredina i lokalnih inicijativa pokazali su da su lokalni aktivisti u suočavanju s prošlošću prepušteni sami sebi, te da postoje brojne prepreke i izostanak podrške. Nju imaju samo oni koji se bave tuđim zločinima, ne i oni koji se suočavaju sa sopstvenim.
