Od Izraela sa početka mandata, gde je našao firmu koja bi da premesti aerodrom jer buka smeta građanima, do Italije, koja se opekla o EU, Kostić je napravio pun krug i uspeo da izgubi kofer i ostane bez para za kafu
NIŠ: Godišnjicu izbora za gradonačelnika Niša Smiljko Kostić dočekuje sa inicijativom za njegov opoziv, ljutim ambasadorima vodećih zemalja sveta, zbunjenim stranim investitorima i izgubljenim koferom. Godinu dana na mestu prvog čoveka Niša Kostić će dočekati i sa porodicom jednog haškog optuženika zadovoljnom zbog novog automobila, zadovoljnim savetnicima i pomoćnicima sa platama iznad 50.000 dinara, pojedinim strankama koje smatraju da mu još uvek treba pružiti šansu i prezadovoljnim ljubiteljima gafova političara, koji svako obraćanje gradonačelnika još dugo prepričavaju i citiraju.
OPOZIV: „Pokrećemo inicijativu za opoziv zato što Kostić ne razume grad Niš i grad Niš ne razume njega, zato što se u gradu živi gore nego pre godinu dana. Zato što je prizemljio niški aerodrom i pretvorio ga u veliki parking i jer je za njegovog mandata, prvi put u istoriji, grad prestajao da se greje ili da se vozi. Zato što je iz grada proterao ambasadore najznačajnijih zemalja sveta i Niš ubacio na slepi evropski kolosek, zato što je umesto obećanog dovođenja investitora proterao i one koji su se Nišu sami nudili“, navela je u proglasu građanima Demokratska stranka u Nišu koja je već prikupila zakonski dovoljan broj potpisa građana za pokretanje inicijative za smenu gradonačelnika.
Niške demokrate smatraju da svaki dan kašnjenja u opozivu proizvodi za grad teško popravljivu štetu. „Najmanje su tu važna neprekidna i besciljna putovanja i nekritično trošenje narodnih para za kabinete i savetnike. Zaslugom gospodina Smiljka Kostića ovaj se grad zaobilazi: izbegavaju ga ambasadori, a tuže investitori, preskaču ga donatori i fondovi, podsmehuju mu se finansijeri“, tvrde u DS-u.
„U ovom trenutku sakupili smo više od 22.000 potpisa građana čime smo ispunili zakonsku formu za pokretanje inicijative za opoziv gradonačelnika ali akcija se nastavlja i dalje“, kaže potpredsednik niškog DS-a Bratislav Đurić i dodaje da će akcija prikupljanja potpisa trajati do petog oktobra kada će biti predati Gradskoj izbornoj komisiji koja bi trebalo da u roku ne manjem od 30 i ne dužem od 60 dana raspiše glasanje za opoziv gradonačelnika.
Istovremeno je i dvoje odbornika Srpskog pokreta obnove (SPO) predalo predlog da se u nastavku sednice Skupštine grada i odbornici izjasne o inicijativi za opoziv, jer kako objašnjava predsednik niške opštine Palilula i funkcioner SPO-a Miroslav Đorđević, „grad više nema vremena za čekanje“.
DA LI SE ČUJEMO: Smiljko Kostić
PROBLEMI: Dok se građani na ulici već izjašnjavaju o podršci gradonačelniku, on razmišlja o mnogo većim problemima, uglavnom onim od državnog značaja, ali i o ličnim, nepolitičkim.
„Ja sam išao na put u Italiju i imao sam neprijatnost kada su mi izgubili kofer. To nije dobro i to nije lepo. Nije to dobar odnos prema gradonačelniku. Gradonačelniku su ‘skresana sredstva’ tako da ne može da plati ni kafu. To nije lepo, ipak je ovo grad a ne selo“, objašnjava lične probleme Kostić i ističe one velike državne.
„Deo Srbije će dobiti gasovod besplatno. Niš će pri tom besplatno dobiti i energanu. Hoćemo gas do svake kuće i firme. Ovo je veoma važno za Srbiju“, tvrdi Kostić koji očigledno zna mnogo više od Ministarstva energetike i NIS-a, gde tvrde da nema ni govora o tome da Niš dobije na poklon elektranu, kao i da je verovatnoća da Gasprom besplatno izgradi gasovod kroz Srbiju potpuno nerealna.
Osim gasnog koridora niški gradonačelnik na svojim putovanjima „radi i na izgradnji koridora od Niša do Sofije“, premešta fabrike iz raznih zemalja u Niš, pa su tako, prema njegovim rečima, Turci spremni da izgrade fabriku betona i potpuno srede srednjovekovnu tvrđavu, valjda zato što su je i sami izgradili. Pored Turaka, prema rečima gradonačelnika, i Italijani su spremni da ulažu u Niš jer su se „opekli sa Evropskom unijom pa je prioritet vlade te zemlje ulaganje u nišku regiju (?!)“, tako da će grad Niš dobiti jednu fabriku nameštaja.
Na kraju, Kostić je i zabrinut jer ne zna „kako će se sve formalno pravno rešiti ali i da li je grad uopšte spreman da prihvati sve investitore“ koje je pronašao.
INVESTITORI: Koliko je i sam Kostić spreman za investitore najbolje ilustruje izjava jednog od najbogatijih ljudi Italije, vlasnika Zamparini grupe, Mauricija Zamparinija, koji je imao čast da se sretne sa niškim gradonačelnikom. „Odlazim a da ništa od onoga što sam čuo nisam uspeo da shvatim“, rekao je Zamparini na kraju kratkotrajne posete Nišu, nakon što je gradonačelnik poništio licitaciju za dodelu zemljišta na kojem je Zamparini grupa nameravala da sagradi trgovački megacentar sa nizom pratećih objekata, zbog niske cene zemljišta i nedostatka bankarskih garancija koje nisu ni tražene u javnom oglasu.
Srećom da je Zamparini brzo odleteo privatnim avionom sa niškog aerodroma, pa nije čuo izjavu zamenika gradonačelnika i prvog čoveka Nove Srbije u gradu Dejana Rajčića, koji je izrazio sumnju da je Zamparini baš onaj pravi. Rajčić, čija je stranka i kandidovala niškog gradonačelnika, sumnja da je osoba sa kojom je Kostić razgovarao zapravo Zamparini jer im nije dao vizitkartu, niti je zamenik gradonačelnika na internetu uspeo da pronađe podatke o njemu.
Zamparini je, inače, trebalo da investira oko 50 miliona evra, a Niš bi samo od taksi neophodnih za početak gradnje zaradio oko 5,5 miliona evra. Realizacija ovog projekta donela bi zaposlenje za oko 2000 radnika niških građevinskih i komunalnih firmi, a po završetku radova, u najvećem balkanskom objektu tog tipa trebalo je da radi od 600 do 800 ljudi.
Smiljko je ostao bez kofera a grad bez jedne godine, mogla bi da glasi ocena dosadašnjeg mandata niškog gradonačelnika. Dok se opozicija u gradu sa takvim ocenama slaže, sve je više glasova i iz redova vladajuće koalicije, čiji predstavnici sve češće ocenjuju da Kostić nema viziju razvoja, da je oštetio grad jer je podigao sredstava od privatizacije iz banaka, da zaustavlja investicije. „Ovo je izgubljena godina za grad“, tvrdi poslanik demokratske stranke Srbije (DSS) i funkcioner niškog odbora DSS-a Slobodan Adžić.
Od Izraela sa početka mandata, gde je našao firmu koja bi da premesti aerodrom jer buka smeta građanima, do Italije, koja se opekla o EU, Kostić je napravio pun krug i uspeo da izgubi kofer i ostane bez para za kafu. Nišlije su dobile priliku da svog gradonačelnika viđaju na ekranima u direktno prenošenim konferencijama za novinare i priliku da se uskoro izjasne i procene koliko bi Kostiću trebalo vremena da ispuni bar predizborno obećanje – zaradićemo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp, koji je obećavao da će okončati ratove svojih prethodnika, poslao je nosače aviona, razarače i bombardere preko sedam mora, koji su bacali bombe od 13.600 kila na iranske bunkere 90 metara ispod zemlje, uvukavši Ameriku u rat sa Iranom. Nakratko je ispunio ratni cilj Izraela – koji je dosad ubio 17 iranskih atomskih naučnika – pa brzo proglasio misiju okončanom i isposlovao primirje, dok su odjekivale poslednje salve, nadati se, kratkog rata
Hajde da razmotrimo najgori strah pobunjenih građana. Pa šta ako za Vidovdan bude manje ljudi nego 15. marta? Gde li su se denuli? Da nisu, ne daj bože, sad naprasno preumili i rešili da podržavaju Srpsku naprednu stranku i režim Aleksandra Vučića? Da im nije Ćacilend miliji i draži od studentskog skupa? Ne budimo smešni, naravno da to nije slučaj
Vidovdanski sabor je opravdao svoje održavanje, ali bi mogao i danas da posluži kao podsećanje i svojevrstan poziv na trezvenost: ne treba pozivati Srbiju samo radi okupljanja velike mase (za tako veličanstene pesme ne postoji bis), već sačuvanu, itekako postojeću energiju usmeriti ka određenoj svrsi ne dopuštajući joj da iščili. To je greška koja se pravdoljubivim građanima Srbije ponavlja duže od tri decenije, od 9. marta 1991, sve do moćnih demonstracija povodom “Ribnikara” i Jadra i bilo bi vreme da se iz nje nešto nauči
“Studenti i građani ne smeju da nasedaju na priče o olakom i brzom preuzimanju vlasti, posebno ne na pozive za nasilnu promenu vlasti, jer nisu oni ti koji su ‘zakuvali’ ovu situaciju. Kombinacijom političkog Vudstoka, gandijevskom strpljivošću i upornošću oni su već dokazali da mogu igrati dugu utakmicu, trčati maratonsku trku. To je slika odgovorne politike, a ne samo da se politikom jednokratnog juriša ili na o-ruk sistem porazi režim, personalno promene nosioci vlasti, i ‘opet Jovo nanovo’”
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!