Nemački avioprevoznik uveo je još pet letova iz Beograda. Manfred Fok, predstavnik Lufthanze za Jugoslaviju, kaže da je kompanija zadovoljna uslugama koje ovde dobija i da kao mušterija to redovno plaća
NE KUPUJEMO JAT: Manfred Fok
Pored postojećih sedam nedeljnih letova iz Beograda, nemačka aviokompanija Lufthanza najavila je da od 25. marta uvodi još pet letova – reč je o ranom jutarnjem polasku za Minhen svim danima izuzev ponedeljkom i sredom. Da bi se ovaj let organizovao, bilo je neophodno da posada i avioni Lufthanze dobiju dozvolu za noćni boravak u Beogradu. Tako je, u sklopu „otvaranja Jugoslavije prema Evropi i svetu na svim poljima“, Luftahanza prva strana aviokompanija koja je dobila ovakvu dozvolu. Prva posle deset godina pauze.
Ova vest, koja bi do pre samo par meseci privukla veliku pažnju javnosti, ostala je, međutim, u senci vesti koju je u februaru objavio jedan beogradski dnevnik, a u kojoj je Lufthanza navedena kao najverovatniji kupac Jugoslovenskog aerotransporta. Iako je rukovodstvo nemačkog avioprevoznika to demantovalo, priča je, kako to već biva, ostala. „U toj priči nema ničeg istinitog. Strategija naše kompanije nije da kupuje druge kompanije, niti njihove akcije. Naša strategija je da održimo dobre poslovne odnose sa kompanijama koje imaju interese približne našim“, kaže u razgovoru za „Vreme“ Manfred Fok, predstavnik Lufthanze za Jugoslaviju. Prema njegovim rečima, pre objavljivanja spornog teksta, predstavnici Lufthanze imali su s predstavnicima JAT-a dva sastanka, koje je neko možda protumačio kao dogovore o kupoprodaji, a koji su u stvari bili posvećeni određivanju rasporeda letova i rezervacionom sistemu jugoslovenskog prevoznika.
MANFREDFOK: Mi smo JAT-u ponudili rezervacioni sistem, ali još ne znam da li je ponuda prihvaćena. Manje aviokompanije nemaju mogućnosti za sopstveni rezervacioni sistem, i u tom smislu uobičajena je njihova saradnja sa većim prevoznicima.
Naš sistem ima, na primer, slovenačka Adria, tako da o eventualnoj kontroli možete da pitate njih (smeh). Naravno, nikakva kontrola nije moguća. Uostalom, za njom nema ni potrebe – zašto bismo mi uopšte bili zainteresovani da kontrolišemo JAT-ove aktivnosti?
Koliko mi je poznato, stav upravnog tela Star alijanse jeste da je trenutni broj članova (15) optimalno rešenje. Naravno, uvek postoji mogućnost da se alijansi priključi još nekoliko kompanija, ali nema potrebe za većim širenjem. Naime, važno je da se sa članovima alijanse može sarađivati i ako niste član – dobar primer su slovenački i hrvatski avioprevoznici. Inače, Star je pre svega marketing asocijacija, čiji je cilj bio samo da se radi lakšeg organizovanja letova avioprevoznici nekako udruže. Rezervacioni sistem ne može mnogo da utiče na ulazak u članstvo, pošto ni trenutni članovi ne koriste identične sisteme.
Moramo pomalo da rizikujemo jer bez rizika nijedan posao ne može da opstane. Istina je da su troškovi veliki: boravak posade, parking, tehničke usluge… sve to mnogo košta i možda ćemo u početku imati neki manjak. Uostalom, već smo imali slučajeve da se noćni boravci nisu isplatili – sličan let iz Hararea morali smo zbog toga da ukinemo. Ukoliko avioni budu puni, to će se isplatiti. Pošto na osnovu dosadašnjeg iskustva znamo da je ovde i ranije nedostajao ovakav jutarnji polazak, odnosno polazak na neku destinaciju sa koje putnici istog dana mogu da otputuju na konačno odredište, ja sam optimista.
Bilo bi vrlo lepo kad bismo uspeli da snizimo cene ili omogućimo neku vrstu plaćanja na rate za jugoslovenske letove, ali u tom slučaju ne bismo imali nikakav profit. Uostalom, i troškovi koje mi imamo ovde nisu ništa niži nego bilo gde u svetu. S druge strane, naše cene su vrlo razumne, na šta ukazuje i činjenica da su nam avioni uglavnom puni. Treba imati u vidu i činjenicu da se i u drugim slučajevima u matičnoj zemlji kupi svega 25 odsto karata, dok 75 odsto bude kupljeno u drugim zemljama. Verovatno će tako biti i u Jugoslaviji.
Mi nikada nismo poslovali u Crnoj Gori, iako za to imamo sve uslove: aerodromi u Podgorici i Tivtu vrlo su dobro opremljeni, a na osnovu ugovora Nemačke i Jugoslavije o avio-saobraćaju, imamo pravo da letimo u Crnu Goru. Međutim, potražnja nije dovoljno velika. Crna Gora u turističkom smislu još nije dovoljno atraktivna, iako sam siguran da će postati. Čim potražnja bude dovoljna da se popuni bar jedan let nedeljno, siguran sam da će čarter kompanija Condor, čiji smo suvlasnici, biti zainteresovana. Potrebno je ipak neko vreme za povratak reputacije u turističkom smislu – posle rata taj problem imala je i Hrvatska.
Mi smo u Srbiji neprekidno od 1967. godine; čak i u vreme bombardovanja naša kancelarija je radila u Beogradu. Dakle, nikad se nismo osećali nesigurno. Jedina promena jeste to što smo dobili pravo na dodatne letove, koje smo ranije bezuspešno tražili. Što se ostalog tiče, ni do sada nije bilo nikakvih problema. Imamo veoma dobru saradnju sa JAT-om i zadovoljni smo servisnim uslugama koje nam pruža. Mi smo mušterije koje plaćaju usluge, a usluga je onakva kakvu smo tražili. Tako je sada, a tako je bilo i nekad.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!