Gospodin Žika obuče pirgavoplavi sako preko pirgavozelene košulje, zatraži aplauz, pa se autorski i najgledanije reče: Naravno, naravno, prelazimo na sport, kažu da je to najbolja strana svega, kad ste u nekoj tuzi, bavite se sportom...
Točno i tačno posred avgusta, u Valjevu su počele „Tešnjarske večeri“, najbolja, najkulturnija i za svaki ponos organizatora manifestacija. Sa svi ti atributi i plusovi, „Tešnjarskim“ se ove godine posrećilo da takoreći i startuju na najvišem nivoju, iz Valjeva je, tim srećnim povodom, kako nego zasluženo, uživo emitovana najgledanija i najkulturnija emisija Javnog servisa u zemlji i preko satelita, da se kaže, „Žikina šarenica“.
Ova sreća, kako saopšteno iz Gradske uprave, ne koštala ništa, samo ozvučenje koje plaćeno 65.000 dinari, za ostalo, smeštaj za 65 ljudi itd., imali sponzora, koji želeo baš to da finansira, i koji želeo bude anoniman, i odlučili da „Žikina šarenica“ bude deo „Tešnjarskih večeri“…
VOZOM I PEŠKE: Dakle, subota 15. avgust, suvi centar grada, Trg vojvode Živojina Mišića, dalje sve ide uživo. Pred Spomenik instalirana „Šarenica“ podijum, orkestar Branimira Đokića u pogonu, neki folklor drmusa. „Šarenica“ panoi, sa veliko licidersko srce, tureni gde treba, gospodin Žika ordinira na uzdignutoj plus popločanoj zaravni iznad dominirajuće linije Trga. Javiše da ide direktno uključenje u Jutarnji program RTS-a, gospodin Žika sede za okrugli kafanski stočić, namesti neko ćereslo u levo uvo, žutu bubicu mikrofona, desnom rukom izravnja pred sobom red ćiriličnih slova koja su, kano vozić, formirala ime emisije.
LETO U VALJEVU: Snimanje emisije ispred spomenika Živojinu Mišiću;…
Gospodin Žika bio spreman, požali se, nema signala, ustade, obuče pirgavoplavi sako preko pirgavozelene košulje, osoblje hotela „Grand“, lično g. direktor, na Žika sto iznese tortu i frape od malina, komada šest čaša. Do Žike sede saksofonista Jova Maljoković sa svoj instrument, jošte jedan bez instrument, autor emisije izdade preporuku da se ne prekida proba. Uključiše gospodina Žiku pravo u Jutarnji program, Evo postavljamo neke specijalitete, maši se za frape, u Valjevu, počinjemo lepo, ovde je jedan od najstarijih hotela, biće to sveobuhvatna slika o životu i letu u Valjevu… Gospodin Jova specijalno dunu u saksofon, autor emisije se odjavi, ispade mu ono ćereslo iz levo uvo, U nastavku programa o detaljima…
Netom se nastavi gospodin Žika, koji ponovo obuče pirgavoplavi sako preko pirgavozelene košulje, jerbo se „Šarenica“ nastavljala na Jutarnji program. Žika izdade uputstvo ekipi da nema ništa da ne može, krenu špica emisije, gospodin Žika stade na „Šarenica“ podijum, vrati se do svog stočića, Dobar dan, evo nas slikom i prilikom u Valjevu, ja sam ovde u specifičnom ambijentu uz kaficu i frape, a ovo je specijalan rad našeg prijatelja, pokaza na slova ispred sebe, ovaj voz koji se zove „Žikina šarenica“. Pa se autorski i uvodno nastavi, To me podstaklo da se do Valjeva stiže vozom, ko voli voz, u voz, a ko voli peške, može peške, „Ide Mile lajkovačkom prugom“, peva Živorad Radosavljević…
…komunalna policajka i publika
Javi se pevač sa „Ide Mileee“, sve se vrati na g. Žiku i pored njega gosta, SPS direktora za izgradnju Valjeva, g. Dragana Jeremića. Bi sadržajnog razgovora na temu puno ste radili i uradili, građanstvo saznade da je sve novije i bolje, da će bude autoput do BG, da će, jerbo i sport važan, bude i nova hala sportova, još toga, a sve da „kvalitet građana bude još bolji“. Gospodin Žika se sa sve autorski složi, zažele sagovorniku uspeh u „ovoj priči“.
Bi momak koji završio bubnjeve na Berkliju, nastupiše polaznici Škole bubnjeva, behu te „Najlepše srpske reklame“, istaknu se KUD „Đerdan“, pobednik čuvenog „Šljivika“, predstavi se i dečji hor Srculence. Pored Žike sede gospodin koji reče, Jeste, to je horić Srculence, ja sam i autor ove pesme, potrefilo se da Centar za kulturu ulaže puno u kulturu. Ispostavi se da gospodin, koji seo do Žike, obnaša mesto direktora Centra za kulturu, te da isti umetnički direktor „Tešnjarskih večeri“, pa isti reče, Pripremali smo se, pažljivo birali, to je kulturni brend, dajemo šansu umetnicima… nabroja da će nastupi Van Gog, Tropico bend, umetnik Milan Stanković, Saša Matić…
Dođoše do Džez festivala, koji vrlo popularan, g. Žiki, koga u pauzi našminkerisa šminkerka, priđe saksofonista Jova Maljoković, Žika reče, Čestitamo na nagradi u Nišu, Jova odgovori, Hvala, Žiki se javi da je džez indiskretno ogledalo, na scenu izađe Jova, Žika se uputi do učesnika kviza „Žikine pitalice“, gde ga šminkerka u hodu jošte jedared našminkerisa.
ODOŠE VOJNICI: Onda bila priča o gospodinu koji pravi prstenje od belog, žutog i roze zlata, gospođi Mariji, Ruskinji koja se udala za gospodina koji pravi prstenje, koja izjavila da se, pri venčanjima, u Srbiji više pažnje pridaje tradiciji, u Rusiji dovoljno da dvoje budu sami… Gospodin Žika zaključi, To je bila priča o venčanjima, zatraži špicu, bi špica, „Upoznajte neobične predele i ljude… proverite znanje, učestvujte u kvizu Žikine pitalice“. Bi kviz, učesnici sve pogodiše, gospodin Žika direktno objavi, Čestitamo, to je bio kviz za danas!
Pojaviše se i lepotice, nastupi Irena Blagojević, koja prvo odgovori na pitanje, Šta možemo da očekujemo, Žika ode se konsultuje sa pevač Nikola Urošević Gedža, koji, kao prvi koji četničke hitove stavio na nosač zvuka, za ovu priliku bio u svečanoj četničkoj majici žute boje. Gospodin Žika za svoj stočić ugosti gospodina direktora Valjevskog muzeja, koji sve obavesti da prošlost veoma bogata, da su to događaji i procesi. Pa Žika autorski upita, Ima li mesta za Divce, mestašce nadomak Valjeva, u muzeju, a Direktor stručno odgovori, Naša ideja je da svako selo i svaka mesna zajednica dobiju istureno odeljenje muzeja.
Tu gospodin Žika pokaza pun autorski kapacitet: Valjevo i Divci, odoše vojnici, a sada u „Šarenici“ Nikola Urošević, rođen u Valjevu, prvi put zapevao u Divcima, u kafani „Kod Pere lažova“, evo ga u Šarenici, u centru Valjeva, prati ga ansambl RTS-a pod upravom Branimira Đokića, Šta će Valjevo kad nestane mene! Na scenu stupi Gedža Urošević, Šta će Valjevo kad nestane mene/ ko će tuđe da miluje žene… Valjevo i Divci/ odoše vojnici/ osta samo Pera/ što mangupe tera…
Nastupi pevač kome ide sve bolje i bolje, predstaviše Modernu galeriju, Valjevsku gimnaziju, predstojeći skup o Valjevskoj bolnici, pod pokroviteljstvo Predsednik Republike, najaviše i završnu svečanost po umetničke plus autorske zamisli gospodina Lala Pavlovića, koji savetnik na Predsednik, gospodin Žika sa sve opravi kopču, S obzirom da se radi o školi, važi i za đake, Vino točim, a vino ne pijem… Žika skide sako, jopet nastupiše Najlepše srpske reklame, autor najavi Neverne bebe, koje stigle čak iz Priboja pokažu koliko vole svoj grad.
Nastupi još jedan estradni umetnik sa novim materijalom, g. Žika objavi da prelaze na sport, Kažu da je to najbolja strana svega, kad ste u nekoj tuzi, bavite se sportom! Jel’ tako, upita dvojicu košarkaša Metalca, koje pokupili na treningu, košarkaši odgovoriše da imali trening u prirodi, Žika zatraži aplauz, verzirano nastavi, Pričamo o sportu, a sada nastavak o turizmu, to je vezano. Sa drugog stočića u program pustiše SPS načelnika gradske uprave, Planovi postoje, prioriteti postoje, ogroman potencijal, sa svoje strane se trude, pored rakije i piva, čvarci su ponos naše ponude, kako u turističkom tako i u privrednom smislu, i Valjevo je nadaleko poznato po tome…
Žika se uključi sa, Naravno, naravno, najavi specijalnu valjevsku klasičnu muziku, koju mnogo voli, zatraži aplauz, pored njega sede predsednik opštine Osečina, sa svojim URS odborom preš’o u SNS, koji najavi Sajam šljiva, reče da će pored standardnog dešavanja imati koncert Amadeus benda (!). Žika ugosti i direktorku Turističke organizacije Srbije, gospođu Plamenac, koja napredno progovori da se sa Žika emisiju nerazdvojno druže, ali će morati da podvuku crtu, i da doda, domaći i strani turisti vidno rastu.
Gospodin Žika završno objavi da kraj, Vidimo se u Šapcu, pozdrav iz Valjeva, ovo je bilo Valjevo, uživo i realno. Razmače se prisutna komunalna policija, koja ne dala narod priđe Žiki, sve sveta pohrli gospodinu Žiki, se slika sa medijski radnik koji najgledaniji u zemlji i preko satelita.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika
Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević
“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”
Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Ćacilend više nije ograđeni obor, već je svuda, ušljiskao nas je i zamazao mimo naše volje. I nisu tamo samo ubice, probisveti i silovatelji. Ima i jurodivih, ekscentričnih, oriđinala, zovite ih kako hoćete. Među njima je i Dejan Stanović Kralj, jedan od šestoro čija prijava “ispunjava uslove” za kandidaturu za direktora RTS-a
Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!