Sve je sjajno u državi Srbiji kad je o njenom pravosuđu riječ. Eto smo po enti puta izmijenili set pravosudnih zakona, krećemo hrabro u primjenu tužilačke istrage u krivičnim postupcima (bez da smo educirali tužioce i advokate, koji su već upozorili na taj propust), imamo i dalje suce i tužioce (kojih je pogotovo premalo) izabrane i reizabrane, imamo nepotpuni Visoki savjet sudstva…
Evropska komisija je u načelu dala pozitivno mišljenje – to je zvaničan njen stav, kaže u sebeljubnom postbožićnom intervjuu ministarka pravde Snežana Malović „Danasu“. I – kao i u početku reforme predsjednica VSS-a Nata Mesarović, koja u međuvremenu uglavnom šuti – udara po „zlonamjernima“ koji se usuđuju iznijeti poneku kritiku.
„A reforma pravosuđa je sama po sebi veoma dobar poligon za spekulacije i napade političkih protivnika, predstavnika određenih kriminalnih grupa koje su izgubile svoje veze u pravosuđu, i to je očekivano. Mnogi interesi su ovakvom, korenitom reformom, sa zakonima koji su moderni, brzi, dovode do efikasnijih postupaka, do temelja ugroženi. Imperije zasnovane na uticaju na pravosuđe, uzvraćaju udarac na odlučnu reformu pravosuđa Vlade Republike Srbije“, kaže ona.
KRITIKE, GADNE: Prešućuje pritom ocjene koje su krajem decembra procurile sa internet-stranice EUobserver iz izvještaja skupine pravnika koji su pratili proces preispitivanja reizbora sudaca, dostavljenog evropskim institucijama: „Čitav proces revizije odluka proveden je samo da bi se zadovoljila forma i predstavlja školski primjer travestije pravde.“ Izvještaj datira, inače, iz augusta 2011. godine, a zastupnica holandskih Zelenih u Evropskom parlamentu Marije Kornelisen izjavila je da se „priča da postoji još jedan izvještaj iz novembra 2011, koji je još gori.“
No, već prije toga ministarki Malović i predsjednici VSS-a upućena su upozorenja iz Delegacije EU u Srbiji, koje je potpisao njen šef Vinsent Dežer. Ukratko: opet je u pitanju sporna i netransparentna procedura preispitivanja nereizbora, kao i pitanje legitimiteta VSS-a, koji od septembra, od hapšenja suca Blagoja Jakšića, radi u krnjem sastavu, još okrnjenijem nakon što je 23. novembra ostavku na članstvo u tom tijelu dao sudac Milimir Lukić.
On u svojoj ostavci upozorava na pritisak na članove VSS-a, koji su najnovijim izmjenama Zakona o VSS-u stavljeni praktično u sluganski položaj – može ih se, njih od struke izabrane, otpuhnuti kad god to nekom od „položajnih“ članova, Mesarovićevoj, Malovićevoj ili Bošku Ristiću, ili predstavniku advokature i pravnih fakulteta padne na pamet. Jednako onome kad i Skupština Srbije svojom većinom pljune pod prozor Agencije za borbu protiv korupcije, koja je još 2010. godine donijela rješenje da je predstavnik pravnih fakulteta u VSS-u u sukobu interesa; parlament se s time ne slaže, nakon što desetak prisutnih u sali prozbori neku o reformi (za ili protiv, tako je svejedno) i potom „u danu za glasanje“ digne ruku za ono što su stranačke gazde rekle.
OSTAVKA I ĆUTANJE: I u samom VSS-u je, sudeći po tekstu ostavke suca Lukića, slično stanje. On konstatira da od početka rada ovog saziva VSS-a nije izrađen, pa niti usvojen, niti jedan zapisnik s bilo koje od održanih sjednica (što je obaveza iz samog Poslovnika o radu VSS-a), kao i to da „pojedini članovi VSS-a, posle održanih ročišta na Komisiji VSS, iznose jedno mišljenje i sud, na bazi koga se glasa i donosi predlog odluke koji se prosleđuje VSS-u, a na sednici VSS-a, na kojoj se odlučuje o tom istom predlogu, isti taj član se izjašnjava potpuno drugačije, a da se pri tome, činjenično stanje ničim nije izmenilo“. Lukić dodaje i to da „veruje da će doći dan kada će postojati potpuno jasna i precizna pravila procedure za izbor i napredovanja, ali i razrešenja nosilaca sudskih funkcija“, kao i dan kad će VSS to osigurati kao svoj najvažniji princip i kada će „pomno bdeti da se ni na koji način i od bilo koga ne utiče na nezavisnost i samostalnost sudija i sudova“.
O tome nitko od nadležnih, pa ni ministarka ne govori; ipak je jedan od sudaca dao ostavku, vrlo jasnu, u VSS-u i o tome bi se trebalo prodiskutirati u javnosti. Ne, u međuvremenu su raspisali natječaj za popunjavanje mjesta otišlog suca Lukića (na optuženog Jakšića se valjda odnosi presumpcija nevinosti), dok dotle radi tek jedna (umjesto dvije) komisije za preispitivanje žalbi nereizabranih sudaca, a o svemu odlučuju i oni koji su se prošloga ljeta upravo Evropskoj komisiji obavezali da odlučivati neće: predsjednica VSS-a, ministarka, predstavnik advokature i predsjednik skupštinskog Odbora za pravosuđe. I tu je ministarka zaobišla istinu, izjavivši nedavno da takvog obećanja nikada nije bilo.
Javnost je, kao i za mnoge druge informacije iz agonije – dvije godine duge tzv. reforme pravosuđa (o čemu svjedoče brojni neispunjeni zahtjevi za dostavljanje informacija koje je VSS-u uputio povjerenik Rodoljub Šabić, kao i zaštitnik građana Saša Janković) – uskraćena i za jasne odgovore: da li je Evropska komisija zatražila prekid procesa preispitivanja žalbi nereizabranih, kako su to objavili neki mediji, ili nije? Da li su predsjedniku delegacije EK-a Vensanu Dežeru, kako je to tražio 13. decembra 2011. godine odgovorili na njegov zahtjev da se lično – Mesarovićeva i Malovićeva – sastanu s njim i odgovore mu na brojna pitanja o problemima u dosadašnjem preispitivanju preispitivanja reizbora, kojem njih dvije tepaju „općim izborom“ sudaca i tužilaca?
PRITISCI, NEDOPUŠTENI: S druge strane, jasno se – oni kojima tu mjesto nije – izjašnjavaju o konkretnim odlukama sudaca. Na primjer, ministarka komentira da je presuda crnogorskog suda Žarku Lauševiću previsoka (kao da ju je netko nešto pitao), zajedno sa svojim državnim sekretarom Slobodanom Homenom pridružuje se inicijativi „otporaša“ (koje je Homen kao advokat zastupao u predmetu) za smjenu požarevačke sutkinje koja je oslobodila Marka Miloševića u njihovom slučaju. Ministarstvo pravde je, kaže Homen u jednom intervjuu, inicijativu podržalo kako bi se utvrdila konkretna odgovornost (konkretne) sutkinje, da li je propusta bilo, a naravno da je nadležan VSS, „koji će time poslati poruku svim sudijama koji ne budu bili spremni da rade i da postupaju u određenim postupcima, bez obzira na svoja lična i politička ubeđenja“. I ovoj konkretnoj koja je, opet Homen, „bila zaštićena kao beli medved“ i više neće biti zaštićena…, kaže taj nekadašnji pravni zastupnik „otporaša“, koji usput obećava da će im građani Srbije platiti odštetu, umjesto da se vucaraju po tamo nekom sudu u Strasburu, u kojem se sve više gomilaju predmeti iz Srbije.
Teško je nakon svega toga ne zaključiti da je sudac Milimir Lukić bar u dijelu svoje ostavke u pravu; na stranu i to što ga je priječilo da svoju muku stavi na papir i ostavku da nešto ranije, VSS očito ne ispunjava osnovnu funkciju, da bude garant nezavisnosti sudstva, već naprotiv. Nakon ovolikih nezakonitosti, netransparentnosti i laži prosutih u javnosti, vrijeme je i za odgovornost članova VSS-a.
Ne zbog Evrope, već nas građana radi, koji osim elementarne pravne nesigurnosti taj dvogodišnji eksperiment i plaćamo iz svoga džepa.
