Početkom devedesetih godina prošloga veka, u redakciji „Vremena“ zapazili smo kratku novinarsku vest da je u Novom Sadu otvorena prva zalagaonica u Srbiji. Poneti namerom da pomno pratimo svaki signal ponovnog „rađanja“ srpskog kapitalizma, odlučili smo da krenemo tragom te vesti.
Reporter „Vremena“ brzo je otkrio da je vlasnik oglašene zalagaonice Ratko Buturović (tada se još tako prezivao), do tog trenutka poznat u gradu po dve male (ali uspešne) radnje s mešovitom robom – koje su nosile firmu Kan-kan. Kada ga je pronašao u jednoj maloj kancelariji u hotelu Park, Bata Kankan (već je bio dobio taj nadimak u gradu) upravo je telefonom sa nekim u novosadskoj policiji uglavljivao predaju svoje lične donacije srpskom narodu – novog vozila hitne pomoći snagama koje se bore za Vukovar. Odmah se požalio na blokirajuće carinske formalnosti. Na pitanje gde mu je locirana zalagaonica – on je odgovorio dosta neodređeno i dodao: „Zasad u zalogu primamo uglavnom stanove i kuće.“ Zatečeni reporter, u želji da u Batinom projektu ipak pronađe neke elemente zalagaonice, poput onih o kojima smo čitali u romanima i kakve smo viđali u filmovima (gde bradati pogrbljeni Jevrejin daje neku siću za dragoceni očev sat ili bisernu ogrlicu) pita ga dalje: da li je neko kod njega založio nešto pokretno? Bata na to priznaje: „Pa imamo gore na placu i jedan bager!“
…njegov hotel…
Od tog davnog dana mnogo toga se desilo u „evropskoj biografiji“ Bate Kankana i u istoriji njegovih odnosa sa Novim Sadom, sa kojim se nekako srodio, mada je rodom iz Nikšića. Navodno je prvi novac zarađivao kao nečiji telohranitelj u Beču, gde se družio sa Đorđem Božovićem Giškom (poginulim komandantom Srpske garde). Odande se vratio u Novi Sad, koji je napustio posle jednog dosta sumnjivog samoubistva ili ubistva jedne devojke u hotelu Park, u sobi koju je rabila njegova firma. U tom slučaju bio je pod zvaničnom istragom jedan njegov telohranitelj, koji je kasnije oslobođen krivice u ponovljenom postupku. Pričalo se da ga je sreća odvela u Grčku gde je navodno razvio unosan biznis (pričalo se, takođe, da je tamo izbegao nekoliko atentata). Pre nekoliko godina se opet nastanio u Novom Sadu, gde je prvo kupio hotel Park, zatim izgradio tržni centar Pariski magazin, u starom jezgru Novog Sada, a zatim kupio i Hotel na Petrovaradinskoj tvrđavi (neki ga dovode u vezu, ili kao žrtvu ili kao poručioca nedavnog požara u hotelu Putnik, požara koji je izbio tri meseca pre predviđene licitacije za taj hotel). Sva tri dosad realizovana projekta je, inače, vodio po slovu zaključenih ugovora i u rekonstrukcije i izgradnje uložio je ogromne pare – više desetina miliona evra. Sumnja se, ipak, da je on naredio nedavno, poznato rušenje bedema na Varadinu (istina, dograđenog tek 1954. godine), navodno da ulepša pogled na svoj hotel iz Novog Sada, ali policija to dosada nije uspela da utvrdi. U smislu društvene aktivnosti, najveći mu je uspeh što je, izvesno vreme pošto se sa tog mesta povukao „srpski kralj šećera“ Miodrag Kostić, postao i predsednik FK Vojvodine.
…i bazen
Ličnost Ratka Buturovića, međutim, dospela je u žižu javnosti Srbije 29. januara ove godine, kada su specijalne policijske snage upale u njegovu stambenu palatu sa staklenom kupolom u novosadskom (nekada najskromnijem i mađarskom) predgrađu Telep i kada je patetično uhapšen pred policijskim kamerama u pidžami, po „američkom protokolu“ (lezi stomakom na patos, ruke na potiljak) mada nije pružao nikakav otpor, a pod „osnovanom sumnjom da je izvršio krivično delo davanja mita“. Naime, prema policijskim izvorima, upravo te večeri Ratko Butorović (u međuvremenu je promenio jedno slovo u svom prezimenu – da bi tako, kako kažu, zbunio kompjutere na granicama Evropske unije), kao predsednik FK Vojvodine je isplatio 3000 evra mita fudbalskom sudiji Mihajlu Jekniću, za nameštanje pobede FK Vojvodine nad FK Mladošću iz Lučana 12. decembra prošle godine (navodno uz posredovanje Milana Čabrića, direktora Sportskog centra „Vujadin Boškov“ u Novom Sadu). Jeknić je uhapšen na autoputu Novi Sad–Beograd i kod njega je navodno nađeno tih 3000 evra – a oni će biti dati na DNK analizu, da se vidi ko ih je sve imao u rukama. Izgleda da je policija i prisluškivala telefonske razgovore Bate Kankana duže vreme, pa je, ponovo iz policijskih izvora, lansirana priča da su on i Čabrić navodno bili dogovorili da se sudijama plati „četiri kila pečenja“ (4000 evra), a zašto je navodno plaćeno samo „tri kile pečenja“ ostaje da se vidi. Uz ovu trojku uhapšeni su kao pomoćnici u izvršenju krivičnog dela i Borislav Kašanski i Goran Kovačević, takođe fudbalske sudije. FK Vojvodina je, inače, spomenutu utakmicu dobila golom u 78. minutu. Kao što je poznato, svim pritvorenim licima istražni sudija je odredio mesečni pritvor kako u toku istrage ne bi uticali na svedoke.
U prvim iskazima Ratko Butorović i ostali osumnjičeni (Jeknić se izgleda opredelio za odbranu ćutanjem) odbacili su optužbe, a njegov advokat Dragan Gojković (uzgred, brat Maje Gojković) novosadskom Dnevniku (od 31. januara) citirao je Batinu izjavu iznetu u odbrani da je „ovo što se događa klasična nameštaljka. FK Vojvodina očigledno nekome smeta, verovatno nekome u Beogradu… biću šampion s Vojvodinom, pa makar crko.“ Dok je saslušavan u novosadskom sudu, ispred zgrade je demonstriralo oko 150 navijača Vojvodine, a čulo se, između ostalog, skandiranje parola „Jajare, marš u Beograd“, „Bato, majstore, vodi nas do titule“.
U vezi s tim, u navijačkim krugovima Vojvodine u gradu se najčešće postavlja pitanje hoće li se kola najavljene bitke protiv „fudbalske mafije“ slomiti na Vojvodini (kako to obično biva u Srbiji), pošto su Zvezda i Partizan, navodno, pod suviše visokom zaštitom. Neki drugi, međutim, kažu da je Ratko Butorović zapravo prva žrtva TV serije „Pravila igre“ o fudbalskoj mafiji, u poznatoj emisji B92 „Insajder“. Treći opet smatraju da je Ratko Butorović poslednji Mohikanac nekih moćnih klanova crnogorskog podzemlja na srpskom kriminalnom tržištu, pa je žrtva proterivanja, kao odmazde za crnogorsku državnu secesiju. Novosađani, ipak, u većini smatraju da je Bata Kankan u Novom Sadu radio samo legalne poslove i da je zadužio grad lepim i korisnim investicijama.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Dijana Hrka i Milomir Jaćimović nisu samo pojedinci u štrajku glađu – oni su simbol moralne povrede koju oseća celo društvo. Kada moralnu povredu posmatramo u političkom kontekstu, postaje jasnije zašto inače razumni i pristojni ljudi mogu da osete snažan bes ili čak mržnju prema onima koji se ponašaju cinično i bez trunke empatije
“Mi sada nemamo politički život u Srbiji i moramo da ga obnovimo, da obnovimo elementarnu demokratiju i platforme kritičkog mišljenja. Ako budemo insistirali na ideološkim ekskluzivnostima, tu promenu nećemo izvojevati, jer da smo mogli, to bi se već dogodilo. Dakle, sad imamo jednog snažnog aktera, i tog aktera treba podržati, jer u referendumskoj atmosferi na potencijalnim izborima Vučić gubi”
Šta je ušlo u te male ljude po srednjim školama te su zaustavili svoje živote na dva dana kako bi poslužili kao leđa jednoj ženi, da ne leži bez ikoga dan i noć naspram Ćacilenda? U srednjoškolcima se razbuktao požar saosećanja i solidarnosti. Jer, Dijana Hrka je taman tih godina da bi mogla biti majka svakoga od njih. A majka se nikada ne ostavlja sama
Kako su poslanik SNS Milenko Jovanov i njegove kolege, nastojeći da u parlamentu dokažu kako je leks specijalis kojim će se omogućiti rušenje Generalštaba prava stvar za ovu državu, blatili Nikolu Dobrovića, autora tog zdanja, a u stvari pokazali koliko su on i njegovo delo veliki
Kad taktika beskonačnog odlaganja obaveza prestane da daje rezultate, režim u Srbiji ima jednostavna i oprobana rešenja. Ako im smeta kulturno dobro, Skupština izglasa Leks specijalis. Na žalbe o krađi izbora, predlažu zakon kao da su stvarno spremni na kompromis. Ako mora novi Savet REM-a, može i to, ali da se bar oko jednog kandidata napravi neka spletka – recimo, oko nacionalnih manjina
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!