
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Sveštenik Srpske pravoslavne crkve, starešina crkve Lazarice u Kruševcu Ljubivoje Radović, u subotu 5. maja nije pričestio nijednog pripadnika "hrišćanske milicije" jer se niko od milicionera nije ni pojavio na službi u crkvi

Pred oltarom crkve hrišćanskih milicionera nije bilo jer im je i u pozivu navedeno da je pričest isključivo po slobodnoj volji. Bezvoljni za rano buđenje i stajanje u crkvi tokom liturgije, „milicioneri“ su se kasnije ipak pojavili, iako u mnogo manjem broju nego što je organizator najavljivao.
Smotra Garde svetog cara Lazara koju je rešio da formira Ujedinjeni narodni pokret srbstva uz podršku Pokreta veterana Srbije, iako pompezno najavljivana, nije održana, a skup je više ličio na palanačke vašare sa galerijom likova pristiglih direktno sa mitinga iz ranih devedesetih godina.
Svatovi i mladi bračni par koji su se tog sunčanog dana pojavili u crkvi Lazarici sigurno nisu ni mogli da pretpostave da će prisustvovati istorijskom činu i imati čast da se venčaju u crkvi tačno u podne za kada je bila zakazana i smotra Garde.
Nekoliko Srba ornih da ratuju za Kosovo na poziv organizatora pojavilo se u porti u maskirnim uniformama. Svi su imali različite uniforme, valjda sačuvane iz prethodnih srpskih ratova širom SFRJ; u nekoliko grupica stajali su na pristojnoj udaljenosti jedni od drugih. Skup svakako nije mogao da prođe ni bez ljubitelja lika i dela haškog optuženika i begunca Ratka Mladića, čija se slika nalazila na nekoliko majica u porti. „Srbija do Tokija“, poruka sa majice jednog Srbina upotpunila je sliku razdraganih Srba spremnih da povedu narod u oslobađanje Kosova.
Naravno, ni skup u porti nije protekao bez kratke prepirke pa su se čule zamerke gardistima da bi najpre trebalo da se vrate crkvi i caru Lazaru pa tek onda na Kosovo. Stariji gospodin sa ogromnom knjigom Zadužbine Kosova poručio je predsedniku Srbije da je izdajica i petokolonaš.
Među likovima na paradi velikosrbstva izdvajali su se poklonici dela Jedinice za specijalne operacije (JSO) koji su organizovano stigli, naravno dosta posle liturgije. Grupa od 27 likova sa crnim majicama i iskeženim vukom na leđima s natpisom „Terorizam je bolest, pozovite doktora JSO“, kratko su se zadržali u porti jer su tokom dana privedeni u kruševačku policiju odakle su kasnije pušteni, ali sa okrenutim majicama, valjda zbog uroka.
„Natpis JSO je iz poštovanja prema pripadnicima te jedinice koji su se borili na Kosovu“, objasnio je smrtno ozbiljan i s naočarima za sunce, verovatno vođa grupe, koji se, kako i dolikuje, ljubiteljima dela JSO-a predstavio samo kao Srđan. On je još objasnio i da „momci“ nisu bivši pripadnici JSO-a, već ljudi uglavnom sa Kosova.
Zbog privođenja momaka sa majicama JSO-a ili, kako ih je organizator nazvao, „elitne jedinice Garde svetog cara Lazara“, najavljivana smotra pripadnika Garde nije održana.
„Ne možete nas zaustaviti, ovo je ispaljen prvi hitac svima koji misle da nam otmu Kosovo“, poručio je osnivač i predsednik Ujedinjenog narodnog pokreta srbstva i operativni komandant Garde Hadži Andrej Milić samo nekoliko minuta nakon što je mlada sa ulaza u crkvu bacila bidermajer.
U nadahnutom govoru ispred crkve, sve pozivajući se na svetu srpsku vojsku i svetog cara Lazara, Hadži Andrej zapretio je da je narod u Srbiji ustao i da je peti maj početak trećeg srpskog ustanka. On je objasnio i svoju kvalifikaciju za komandanta garde: „Rođen sam na planini pored stada ovaca. Imao sam i šarplaninca i on me je naučio kako se brani teritorija.“
„Pošto je Andrej u duhovnoj vezi sa srpskim svecima, jasno je odakle mu inspiracija za govor“, objasnio je poslanik Skupstine Srbije i predsednik pokreta veterana Željko Vasiljević. On je ipak poručio da Garda ima za cilj da organizuje dobrovoljce širom Srbije koji bi u slučaju proglašenja nezavisnosti Kosova bili spremni da oružjem brane interese Srbije, ali da nije paravojna formacija. „U slučaju da se proglasi bilo kakav oblik nezavisnosti Kosova, nadgledana, nenadgledana, kontrolisana… samo u tom slučaju ove jedinice će biti stavljene na raspolaganje državnim institucijama, pre svega Vojsci, policiji i Žandarmeriji“, rekao je Vasiljević. On je Srbima na Kosovu poručio da u Srbiji ima ko da ih brani ako ih srpska država napusti.
„Srpska pravoslavna crkva nema nikakve veze sa ovim skupom, ne možemo da zabranimo ljudima da se okupe u porti, ali smtram da je država ta koja treba da brine o Kosovu“, rekao je starešina crkve Lazarice Ljubivoje Radović. On je objasnio i da, iako je vladika niški Irinej na molbu organizatora pomerio jutarnju liturgiju za pola sata, niko od organizatora se nije pojavio na liturgiji.
Nakon skupa u Kruševcu koji je završen kratkim kulturno-umetničkim programom – guslanjem – Srbi sa Kosova mogu jedino da poruče gardistima: Nemojte da nas branite.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve