
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Državni sekretar Lav Grigorije reče da je za njega fantastična manifestacija mera časti, Ministarka sa dva prezimena se, među šljivama, prekrsti, kucnu sa domaćinima i popi čašicu rakije na eks
Na platou ispred biblioteke, beton i rizla, izložba “Zlatne ruke”. Ispred ulaza u biblioteku umetnik Vilotić iz Svileuve izložio duborez Živ je Draža, umro nije… Pod velikim belim šatorom domaća jela i narodna radinost, vez, ćilimi, vunene čarape, na pogači češalj, makaze, santimetar, olovka… Pitamo, šta je to, žena odgovara da je to Postupnica, majka na pogaču postavi razni pribor i alate, i za šta se dete prvo uhvati, to će postati u životu – frizer, pisar, kuvar, krojač… Dalje, pod taj beli šator, ima ikona, ima vitaminska bomba, milje, još čarapa, drugog pletiva.
CENA KATASTROFA
Dalje, do izložbene hale “Poselo kod lampeka” gde se pokazno peče rakija i kuva pekmez od šljiva, harmonika i ćemane u pogonu, umetnica u narodnoj nošnji u elementu. I tu ima tezgi: med, turšija, liciderska srca, suvi vrganji, do ulaza u halu velike i crne plastične “Cane” kace. U hali itison, tzv. štandovi duž zidova: sveže i suve šljive, rakija, sirup od maline, medovača, još suvih šljiva, kolači, šajkače na belim luster kuglama, suve kruške, šljiva požegača, šljiva stenlejka, čačanska rodna, kandirano voće, šljivani kolači, rakija od dunje, orahovača, džemovi, turšija… Na pitanje kolika je cena šljive, izlagač uze odgovara: cena je katastrofa, 23 dinara, sve ide u rakiju ili se predaje sveža šljiva, suva treba da bude bar 200 dinara, ali se čulo da će biti jeftinija, niko neće suši, u Crniljevu 50 sušara, koliko zna radile samo dve-tri. Reporter izađe iz hale, “Kod lampeka” se odvrnuli, Gde si bila, gde si dangubila… pa se nastaviše, Čuvam ovce kraj zelene jove…
Pred biblioteku stupi lično državni sekretar u Ministarstvu kulture, gospodin Lav Grigorije Pajkić, dočeka ga žensko rečima: “Ja sam direktorka biblioteke”. Posadiše se pod suncobran “Valjevsko pivo”, poče umetnički program, jedno devojče otpeva Tamo daleko, javi se voditeljka: “Dobar dan”; u ime Organizacionog odbora, svima želi toplu dobrodošlicu, u cilju čuvanja narodnog stvaralaštva i “obezbogaćivanja”… U ime opštine, pred mikrofon stade Svetozar: “Poštovani gospodine državni sekretaru, direktorko biblioteke, braćo i sestre, velika je čast da vam se obratim”… Nastavi se voditeljka: “Imam izuzetnu čast da najavim gospodina Lava Pajkića, državnog sekretara u Ministarstvu kulture, koji će da otvori manifestaciju ‘Zlatne ruke’”…
Mikrofonu priđe državni sekretar Lav Grigorije, teget odelo, bela košulja, plave espadrile na bose noge… “Dragi prijatelji, pomaže Bog, čast mi je da vidim vaša dela, šaljem vam pozdrave od ministra Nikole Selakovića, ministarstvo je uvek tu za vas, to je samo početak, biće još puno toga, ovakve manifestacije su fantastične, to je konstanta i ideja našeg predsednika Vučića i premijera Miloša Vučevića, da negujemo tradicionalne vrednosti, ovo je za mene norma časti…” Lav se vrati pod “Valjevsko pivo” suncobran, voditeljka reče ko čini žiri, pred državnim sekretarom se razigra folklorni ansambl, krenu pesma Oj Kosovo, Kosovo…
“Kod lampeka” samo rsa, A na mome jadnom srcu uvela je ruža… pa bi Sneg se beli na planini/ pa se tebi zora čini… Novinar se vrne do zgrade opštine, vidi ko došo čestita, parkirani “audiji” i “škode”, na crvenom itisonu ima popova, ima civilnih lica. Svi u grupama, u redu i poretku, pođoše na otvaranje fantastične manifestacije. Na ulazu u izložbenu halu pano “Sajam šljiva Osečina”, po sredini providna pleksiglas govornica, ispred cvetni aranžman sa ruže, tu ordinira tradicionalni voditelj sa šajkaču i jeleče, prilazi mikrofonu i kaže: “Tehnička proba, hvala!”
Delegacije od zgrade opštine počeše pristižu, eto ga čuveni SNS načelnik Kolubarskog okruga, eto oficira, eto dva voda popova, stadoše pred binu, u prvi red stupi Ministarka za državnu upravu i lokalnu samoupravu, crna kosa a usne rumene, bledoplavi komplet ko bombonica, po bontonu joj priđe državni sekretar Lav Grigorije. Javi se devojče u beloj korset haljini, otpeva himnu, sve dade aplauz i prekrsti se.
Posle dramske pauze javi se tradicionalni voditelj sa tradicionalnom šajkačom: “Hvala mladoj kraljici šljive koja je otpevala himnu voljene nam Srbije, neka ovo bude prvi aplauz koji će se odavde čuti da ode u svet!” Pa pozdravi uvažene predstavnike SPC, “vaše preosveštenstvo Isihije, vaše preosveštenstvo Jerotije… dragi gosti iz mnogih zemalja iz okruženja i dijaspore… poslovni partneri iz Evrope i Kine… u ime oraganizatora Sajma, dobrodošli na manifestaciju koja slavi šljivu”.
MOLIM APLAUZ ZA KOLEGU
Pa nastavi: “Mi smo se odlučili da budemo obučeni u odore srpskog domaćina, meni je posebna čast da se vidi kako izgledaju šajkača, jelek i košulja”, uključi se voditeljka: “Molim aplauz za kolegu Mišu Ćirića…” Za mikrofon izađe SNS predsednik opštine, čestita voditelju, čestita voditeljki, otvori fasciklu, pozdravi preosvećene episkope pa reče: “Poštovana ministarko državne uprave i lokalne samouprave Jelena Žarić Kovačević… dobrodošli u prestonicu šljive… predsednik Aleksandar Vučić nam je dao zadatak da ga sledimo, ja sam tu lekciju ozbiljno shvatio, spajali smo se putevima, naš rezultat se meri kilometrima, veliko hvala ministarki”.
Voditelj čestita SNS predsedniku opštine, pa reče da se Sajam u Osečini proučava na svetskoj berzi, još reče kako cela Osečina pozdravlja uvaženu ministarku. Izađe ministarka u bombonica svetloplavom kompletu, pozdravi voditelja, “Izuzetna je čast što sam ovde kao izaslanik predsednika Vlade”, nastavi čita iz fascikle: “Sajam je prepoznat i šire… nema toga ko ne zna kako je ovde dobra rakija, a kako čujem i pekmez… Ovde se okupljaju srpski domaćini, ali i gosti… sve je više zasada šljiva, što raduje Vladu Srbije, to je ono što država podstiče…” Na kraju, ministarka sa dva prezimena izrazi zadovoljstvo što joj ukazana čast da im se obrati umesto premijera, da otvori ovogodišnji sajam, šljiva je bila, i ostala, ponos, voditelj joj priđe i čestita, uz reči: “Najlepše hvala, ministarko!”
Uzeše proglase najbolje od najboljih, podašišani SNS predsednik opštine izvadi dukat i nagradi “Agranelu” iz Valjeva za najboljeg izvoznika suve šljive, dukat dobi i “Jovanović voće” iz Osečine kao najbolji izvoznik iz Podgorine. Tradicionalni voditelj pozva uvaženu ministarku da izađe na binu, naprave zajedničku fotografiju, pomeriše pano “Sajam šljiva u Osečini” sa vrata, sve, u redu i poretku, nagrnu u izložbenu halu.
Krenuše od štanda do štanda, ministarka je bila na “Dobar dan, kako ste”, proba suvu šljivu, klimnu glavom, nastavi sa “Dobar dan, kako ste”. Svi zajedno stigoše to tezge “Našeg odbornika” gde ministarka dobi teglu meda, i na sledećem štandu bi tegla meda, još jedno ministarkino “Hvala”. Visoki vladika Isihije, sa vladika Jerotije, zaosto, nazdravljaju rakijom, ministraka je još bila na “Kako ste”, podašišani SNS predsednik izvadi pare, pazari med i slatko i pokloni ministarki, natočiše rakiju, svi se prekrstiše, ministarka sa dva prezimena se kucnu sa domaćinima, eksira čašicu rakije. Bi još “naših proizvođača” koji oću da se slikaju sa ministarkom, vladike behu načisto zaostale; pošto niko ne pito za cenu šljive, to učini reporter, jedan za tezgom mu reče da cena nikakva. To ne dođe do uvažene ministarke, koja od tezge do tezge, nastavi ka izlazu i sa ostalima izađe na dve noge.
Kad odmače od centra događaja, reporter sede “Kod Jove” na svadbarski kupus, ministarka završi posetu obišavši izložbu “Zlatne ruke”, kojom prilikom je stručni konsultant bio uvaženi državni sekretar Lav Grigorije. Samo što sedoše u crne aute, kroz narod prođe preosvećeni vojvoda Siniša Vučinić. Tako završio posni petak, u mrsnu subotu stigo lično predsenik Vlade Miloš Najbolja cena Vučević, zajedno sa partijskim radnikom sa Uba Darkom Glišićem, koji isti ministar za nešto.
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve