

Požar
Prevoznik koji podržava studente: Počeli su da mi pale autobuse
Prevozniku Milomiru Jaćimoviću noćas je, kako je objavio na Fejsbuku, zapaljen autobus


Osnivač "Crvenih Beretki"


Godina i mesto rođenja: 1954, Beograd
Porodično stablo: Otac Pero, Dubrovčanin, bio je partizan, a posle rata visoki oficir JNA i jedan od osnivača vaterpolo kluba Partizan. Sestra Dubravka (udata Horvat) danas živi u Rijeci.
Obrazovanje: Viša policijska škola i Fakultet političkih nauka u Beogradu.
Govori tečno engleski.
Karijera: Od samog početka vezana za nešto starijeg Jovicu Stanišića, kao mentora, kolegu i ličnog prijatelja. Kao i Stanišić, Simatović se odmah nakon studija zaposlio u Državnoj bezbednosti i naporedo napredovao u Službi. Miloševićev dolazak na vlast zatiče ga na čelu odeljenja koje se bavi američkim agenturama u Jugoslaviji.
Ratni napor: Krajem 1990. postaje ključni čovek za organizaciju srpskih paravojnih formacija u Hrvatskoj i šire. Stiže u Knin sa dokumentima na ime Dragana Simendića, novinara „Politike ekspres“, ali je njegov glavni posao nadziranje Kapetana Dragana, plaćenika dovedenog sa strane da maskira upletenost Službe u krajišku „balvan revoluciju“. Uz Frenkijevu pomoć, iz Draganovog centra za obuku u Golubiću izlazi prva generacija paravojne grupe koja će kasnije dobiti naziv Crvene beretke, a još kasnije Jedinica za specijalne operacije (JSO) Resora državne bezbednosti. U grupi su, pored ostalih, Aca Božović Legija, Rajo Božović (nisu u srodstvu), Žika Ivanović Crnogorac, Njeguš Kušić, Pera Divljaković Divljak, Bora Todorović, Rašo Soldo, Saša Medaković, Vaso Mijović… Manji broj ovih ljudi su profesionalni policajci: ostali su osuđivani kriminalci, ucenjeni ili pušteni iz zatvora u zamenu za „patriotski angažman“. Procesom selekcije rukovodili su Stanišić, Mihalj Kertes i Brana Crnčević.
Priča očevica (1): „Prvi put sam video Frenkija maja 1992. u centru za obuku u Bosni. U tom logoru bilo je raznih baraba: šešeljevaca, „belih orlova“, samostalnih dobrovoljačkih a u stvari razbojničkih grupa. Ipak, svi su se oni bojali Crvenih beretki i drhtali pred njihovim komandantom, Acom Legijom. Jednog dana Frenki je došao da nas obiđe. Došao je helikopterom, obučen u elegantno civilno odelo, sa „Rej Ban“ naočarima za sunce. Aca Legija mu je predao raport i nazvao ga „gospodine komandante“. Frenki nam se predstavio punim imenom i prezimenom i rekao da dolazi u ime države Srbije, i da smo mi vitezovi od kojih zavisi sudbina srpskog naroda. Posle smo svi dobili po pištolj CZ iz sanduka koji su stigli istim helikopterom. Rečeno nam je da napišemo biografije, kako bismo mogli da dobijemo i službene legitimacije. Kasnije su mnogi od nas dobili po dve: jednu Državne bezbednosti Srbije (za upotrebu u Srbiji) i drugu MUP-a RS-a Krajine (za upotrebu u Republici Srpskoj i u Krajini). Nikakva vojska ni policija nije smela da nas dira.“
Priča očevica (2): „Stajao sam na obali Neretve kada je grupa Crvenih beretki, među kojima sam prepoznao Peru Divljaka, izvela grupu od stotinak muslimana i Hrvata iz podruma u naselju Zelik kod Mostara. Trajalo je oko pola sata dok ih nisu sve pobili, što pištoljima, što noževima, što kundacima. Posle je došao bager i sve ih zatrpao.“
Novija karijera: Simatović preživljava smenu Stanišića oktobra 1998. godine i, posle kraćeg „zamrzavanja“ postaje pomoćnik novog načelnika DB-a Radeta Markovića. Međutim, odnosi između njih dvojice od početka su napeti, i Marković se u više navrata žali kako nema nikakvu kontrolu nad Frenkijem i JSO. Tokom 1998/99. Crvene beretke deluju na Kosovu, gde se na više mesta vodi istraga o njihovom učešću u zločinima nad civilima.
Hobi: Lov i ribolov.
Trenutno stanje: Penzioner.


Prevozniku Milomiru Jaćimoviću noćas je, kako je objavio na Fejsbuku, zapaljen autobus


Ako se istraga koristi kao političko sredstvo, ako se zaključci iznose pre nego što su činjenice utvrđene i ako se institucije stavljaju u službu narativa, pitanje je šta je sledeće. Ne radi se više samo o tome šta se desilo u Rektoratu ili na Filozofskom fakultetu. Pitanje je šta čeka društvo, šta mu sledi iz ovakvih obrazaca i koliko dugo to može da funkcioniše. Ali, vidimo i da ima ko da se suprotstavi svemu tome


Dok čekamo da se REM probudi, mediji svesno, bez ikakvog straha od sankcija, krše zakone i Kodeks novinara. To podrazumeva guranje narativa da su “blokaderi” krivi za sve loše u društvu, nekritičko prenošenje poruka da “su na kraju i ubili devojku”, kao i da policija ima pravo da studente “bije i da ih ubije”


Da li je moguć poraz Viktora Orbana i, ako se desi, hoće li ga on prihvatiti? Šta mađarski premijer nudi biračima, a šta oni traže? Zašto je prema anktama u prednosti njegov rival njegov Piter Mađar? Zbog čega je pod Fidesom procvetala sistemska korupcija, a razorene vladavina prava i autonimija univerziteta? Na koji način su ova stranka i njen lider na izborima radili sveo ono šta u Srbiji radi SNS, izuzev premlaćivanja građana? I kakve veze sa svime ovim ima predsednik Srbije


Erik Beket Viver smatra da, ako opozicija pobedi, prvo što će uslediti biće veliki prelet: “Hiljade i hiljade njih će menjati stranu, tvrditi da nikad nisu bili za Fides.” Zatim očekuje da mnogo ljudi na nižim pozicijama počne da govori šta se zaista dešavalo. “Svašta će isplivati, ne bih se iznenadio ni da se pojave informacije o političkim ubistvima.” A Ako Orban ipak pobedi? “Osveta, osveta, osveta. Odlazak iz EU. I zatim, poslednji privid vladavine prava biće odbačen”
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve