Dobra vijest će, izgleda, ipak stići nakon loše vijesti da je kultni splitski tjednik „Feral Tribune“ zbog dugova državi prestao izlaziti: na pomolu je pojas za spašavanje kojega će, navodno, Vlada Hrvatske u vidu „konkretne pomoći“, dobaciti feralovcima, a rad je – kako se čuje na dan kad nastaje ovaj tekst, utorak poslijepodne – da pomogne i Ninoslav Pavić, vlasnik Europa Press Holdinga.
Prošloga tjedna, u četvrtak 14. lipnja (juna) redakcija „Ferala“ obavijestila je javnost da prvi puta nakon 14 godina izlaženja novi broj neće biti na kioscima, kao inače svakog petka. Ministarstvo financija hrvatske Vlade je, naime, blokiralo račun „Ferala“ zbog duga za PDV u iznosu od 500 hiljada kuna (oko 67.000 eura), te je list koji državi duguje još otprilike toliko novca na ime neplaćenih dadžbina bio prisiljen obustaviti izlaženje, nakon što su njegovi novinari već nekoliko mjeseci, u najmanju ruku, kuburili s plaćama.
PDV: Na stranu sad zasluge Ferala za hrvatsku demokraciju, pitanje je kako je poslovodstvo tog tjednika toliko dugo izbjegavalo plaćanje PDV-a i kako se dug toliko nagomilao. Sugovornici „Vremena“ iz Zagreba kažu da stvar i nije toliko komplicirana, jer je dovoljno da Ministarstvo financija odobri traženu odgodu za plaćanje danka državi, pa da onda zaboravi na dužnika, a da ga se potom sjeti u trenutku u kojem se država tradicionalno sjeti svih onih od kojih živi, ali i onih koji joj smetaju, a neuredni su platiše; to bi, kažu anonimno, i ovdje mogao biti slučaj. Izbori su, naime, već na vidiku – u studenom (novembru) ove godine – a „Feral“ baš nije medij kojem bi aktualni vlastodršci povjerili građenje vlastite medijske slike.
U očima države, njenog Ministarstva financija „Feral“ – ma kakvo se rješenje eventualno našlo – ostaje dužnik, za razliku od onih privilegiranih medija kojima su dugovi za PDV velikodušno oprošteni. Tako su se medijima koji su u potpunom ili djelomičnom vlasništvu države – poput Hrvatske radio-televizije ili „Vjesnika“ – dugovi za PDV u cijelosti otpisali, iako je riječ bila o milijunskim svotama, a primjer je i Slobodna Dalmacija, gubitaš kojega je (među ostalima) uništio tajkun Miroslav Kutle, pa ga je preuzela država i u prijelaznom periodu, prije no što je tu kuću prodala već spomenutom EPH-u i Ninoslavu Paviću, otpisala dugovanje za PDV u iznosu većem od 20 milijuna kuna. Ili, dug bar 20 puta veći od „Feralovog“.
U taj koš državi Hrvatskoj dragih medija valja ubrojiti još neke: iz budžeta financirano „Hrvatsko slovo“, opskurni list s još opskurnijim tzv. nacionalnim idejama (obranom osumnjičenih za ratne zločine i progonom neistomišljenika itd.) i „Zarez“, list za kulturu, pristojan ali ne i jedini koji se kulturom bavi, osim politike, koju – kao što upućeni čitaoci znaju – gaji i napadnuti „Feral“ i još mnogi drugi, prepušteni surovoj tržišnoj borbi.
Najavljeno „uginuće“ „Feral Tribunea“ izazvalo je pravu buru u Hrvatskoj, što nije nimalo čudno: riječ je o tjedniku koji kontinuirano izlazi već 14 godina (prije toga je izlazio kao podlistak „Nedjeljne“, pa „Slobodne Dalmacije“) i koji je najnagrađivaniji tjednik na području jugoistočne Evrope, ne samo Hrvatske. Bezbroj puta autori „Ferala“ – ne samo zaposleni, već i deseci novinara koji su punili njegove stupce – rušili su mitove, upozoravali na kršenje ljudskih prava i postavljali neke standarde u novinarstvu, ali i društvu.
TUŽBE: Prvi veliki politički proces u Hrvatskoj nakon proglašene nezavisnosti gledali smo upravo zahvaljujući Marinku Čuliću i Viktoru Ivančiću, zbog teksta „Miksanje kostiju“, u kojem se Čulić – vjerojatno trenutno najbolji hrvatski politički analitičar – suprotstavio ideji Franje Tuđmana da se pomiješaju kosti ustaških žrtava sa onima njihovih krvnika s Blajburga. Svjedočili su suvremenici proteklih godina i o tome da je pokojnog Tuđmana svakoga petka „Feral“, svojim tekstovima, satirom i fotomontažama, izbacivao iz takta više nego broj ubijenih ili poginulih vojnika i civila po frontovima, pa otuda i brojne tužbe koje su protiv tog tjednika podigli razni, među kojima i likovi poput Tomislava Merčepa ili nekadašnje šefice HRT-a, ili one knjižničarke s Korčule koja je na lomaču bacila knjige srpskih i ostalih „nepoćudnih“ pisaca; tužbe i presude stižu i dan-danas (evo su se dvije presude prošloga tjedna, zajedno sa Ministarstvom financija, „Feralovim“ računom okoristile za stotinjak hiljada kuna) i, kako to za „Vreme“ kaže novinar „Ferala“ Ivica Đikić, koji je otprilike zbrojio ono što su platili onima koje je duša zaboljela zbog tekstova objavljenih u tom listu proteklih godina, ta suma iznosi oko 350.000 eura.
„‘Feralov’ račun blokirao je i Županijski sud u Zagrebu, pravomoćnom presudom po tužbi Jasne Burić, nekadašnje glavne urednice HRT-a, te poslao ovrhu prema kojoj se gospođi Burić ima isplatiti 30 tisuća kuna za pretrpljene duševne boli. Duševne boli gospođe Burić također su uzrokovane notornim činjenicama: kao glavna urednica HRT-a ona je u udarnom večernjem terminu emitirala snimku koncerta Marka Perkovića Thompsona, koji je započeo ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni!, a „Feral“ je na to reagirao satiričnom fotomontažom na kojoj se gospođa Burić i gospodin Thompson vesele ispod slike Ante Pavelića, inače tvorca kovanice ‘Za dom spremni!’. U svakoj civiliziranoj zemlji takva bi presuda bila prvorazredan skandal, a u Hrvatskoj, gdje su korumpiranom i politički motiviranom sudstvu popustile zadnje kočnice – jer se ni u razdoblju najcrnjeg tuđmanizma nisu donosile pravomoćne presude zbog satiričnih fotomontaža! – promovirana je nova praksa, uz opći tupež i tišinu, pa nije reagiralo čak ni cehovsko udruženje novinara“, navodi i uredništvo „Feral Tribunea“ u web-obznani razloga svog neizlaženja.
OGLASI I VREDNOSTI: Ako znamo da upravo ovih dana traje cirkus u Hrvatskoj zbog Thompsonovog koncerta i ustaške ikonografije pokazane u Maksimiru (na što je reagirao i Centar „Simon Vizental“), jasno je zbog čega su novine poput „Ferala“ nezamjenjive na – ne samo hrvatskom – tržištu.
Jedan od osnivača „Ferala“, novinar Viktor Ivančić, naveo je ovih dana još jedan problem: sa svojih 13.000 primjeraka tiraža, novine ne mogu preživjeti bez oglasa, a njih u „Feralu“ nema. Ivančić kaže da je „tržište marketinga u Hrvatskoj koruptivno u svojoj biti“, te da „novinarstvo sve više postaje ambalaža za opsluživanje različitih interesa i postaje tek dekor u kojem će korporacije stjecati profite“.
„Feral“, inače, optužuju i za to da nije obavio „tranziciju“ nakon smrti Franje Tuđmana, svog najvjernijeg čitaoca u vlasti, dok ostale čitaoce agencije za istraživanje javnog mnijenja optužuju da nisu „ciljne grupe“ oglašivača, pa čak niti tri stranice oglasa koji bi im garantirali opstanak nisu u stanju osigurati. Čitaoci „Ferala“, po tim istraživanjima, matori su, zaustavljeni u razvoju u nastalom potrošačkom vremenu, nemaju novca i ne uklapaju se u bolje trendove hrvatske stvarnosti raspolućene na sirotinju i boljestojeće sljedbenike divljeg kapitalizma, koji su se u tranziciji koliko-toliko snašli.
„Zašto ‘Feral’ nikad nije postao ideološki solidni, inkluzivni, ozbiljni newsmagazin poput sarajevskih ‘Dana’ ili beogradskog ‘Vremena’? Zašto je tako slabo iskoristio svoj veliki ugled? Zašto nije poput B92 oko sebe stvorio medijsku industriju jasnog svjetonazornog predznaka? Zašto je – ukratko – ‘Feral’ ostao tako sam, umjesto da bude centar kulturološkog okupljanja, što je trebao biti? Odgovor se vjerojatno krije u ljudima koji su čitav projekt vodili, a koji neke stvari nisu shvatili, a trebali su. Netko tamo nije naime razumio da uz politički sustav vrijednosti ide i lifestyle“, pita se novinar „Jutarnjeg lista“ Jurica Pavičić (nekad i sam suradnik tog lista) u svojevrsnom nekrologu „Feralu“ prošle subote.
Kako god bilo i kakvi god „svjetonazor“ i „lajfstajl“ u slučaju „Ferala“ prevladali u Hrvatskoj, dala im pomoć hrvatska Vlada ili ih kupio EPH, činjenica je da su i na vlastitom izdisaju pokrenuli novu temu, problem najvišeg PDV-a za izdavače u Evropi, pa je čak i premijer Ivo Sanader izjavio da će država razmisliti da za tu branšu taj izdatak smanji s nevjerojatnih 22 na deset posto.
To daje nadu da će, ipak, „Feral“ – koji je godinama spašavao mentalno zdravlje svojih malobrojnih čitalaca, prosječnih građana natjeranih u „tranziciju“ – možda preživjeti, za račun svih običnih ljudi kojima „lajfstajl“ nije posve odvojiv od „političkog sustava vrijednosti“.
