
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
foto: d. todorovićSocijalisti, kao predlagači, nisu glasali za svoj predlog, a opozicija najavila da će, kad dođe vreme, javno pocepati odluku
Davno je, još 90-ih, Radovan Beli Marković, jedan od najvećih savremenih srpskih pisaca, dok je vežbao ruku u lokalnom nedeljniku, napisao da je „Valjevo potonulo u Srbiju“. U međuvremenu, naročito sa naprednjačkom vlašću, ne da je potonulo, nego je dotaklo „dno dnoova“.
To je, izgleda, trebalo i overiti, i stigao je „pečat“, Gradska skupština je proglasila Aleksandra Vučića za počasnog građanina grada Valjeva. Valjevski naprednjaci nisu prvi, šteta, koji su na ovaj način nagradili svog šefa, Vučić je već počasni građanin Banja Luke, Šapca, Zvečana, Svrljiga, i, koliko se zna, Leskovca. Da bude zapisano da i Darko Glišić, pogonski geometar sa Uba, i predsednik Izvršnog odbora SNS-a, ima titulu počasnog građanina. Njega nagradila Bela Palanka, i to za „pomoć tokom poplava, kao i za izuzetno humana dela i veliki doprinos u izgradnji kvalitetnijeg života građana“.
SVE MENAGER DO MENAGERA
Samo, treba reći, trebalo je i ranije, jer neverovatni su primeri napredovanja pod palicom Vučića i njegovih naprednjaka. Recimo, nema ko nije čuo za Valjevo, kada je prethodni SNS gradonačelnik, Slobodan Gvozdenović, po struci lekar, u vreme pandemije, nekoliko puta ponovio da se borimo sa Konradom 19. Borba za bolji život građana nastavljena je i sa novim SNS gradonačelnikom, mladim Lazarom Gojkovićem, koji, kao diplomirani fiskulturnik, u taj CV, ima da je bio pomoćni košarkaški trener, i instruktor u kampu Miloša Teodosića. Ovo poslednje je bilo odlučujuće u njegovom draftovanju na mesto gradonačelnika, jer je Vučiću, na Otvaranju hotela Miloša Teodosića, na Divčibarama, rečeno da se mladi Gojković sasvim dobro pokazao u košarkaškom kampu.
Taj i takav Gojković, koji je sposoban kao i 50 posto novih SNS gradonačelnika po Srbiji, sve vreme pokazuje šta zna i ume, ništa, pa je najveći uspeh i investicija njegovog mandata to što su se naprednjaci uselili u nove prostorije, koje, sa čela zgrade, krasi ogromna Vučićeva slika. Ima i kontinuiteta sa prethodnom SNS vlašću, naročito u zapošljavanju naprednjaka u javnim ustanovama i preduzećima, kao i direktora, koji od visoke stručne spreme, redovno imaju vikend diplome menagera, a ima i onih koji imaju ginisovske biografije, kao jedan koji je prijavio da je bio menager Madone. U kontinuitet spada i to što se meštani Uba, sa ceduljicom na kojoj je Glišićeva preporuka, na angro zapošljavaju u „Krušik“, kao i to da su na sednicama gradske skupštine, redovno prisutni pomoćnici SNS koordinatora, koji budno prate da sve bude u interesu građana…
DA SVI LEPO ŽIVE
No, da se, konkretno, vratimo na temu. Dva odbornika, Đorđe Pavlović (SPS) i Dragan Popović (JS), koji se vode kao opozicija, su u maju podneli da se Aleksandar Vučić proglasi za počasnog građanina. Navedeno „da je Aleksandar Vučić čovek koji voli svoju zemlju, poznaje svako mesto u Srbiji, jer želi da se svaki okrug razvija, i da svi naši građani lepo žive. Još se veli „da je vratio ljudima veru u pravdu i poštenje, i pokazao da nije uzalud biti radan i vredan, već da se rad i trud uvek isplate, poštovanje zakona mu je na prvom mestu, a interes naroda iznad svega… doneo je mir i sigurnost na našoj svetoj zemlji Kosovo“.
Pa se veli, njemu je važno da napredujemo u zdravstvu, ekonomiji, privredi, obrazovanju, kulturi, sportu i svim drugim oblastima, kako bi Srbija bila moćna i snažna. Svet u neverici gleda i daje mu priznanje na uspešnoj nabavci vakcina… Naš predsednik zaslužuje da bude počasni građanin i zato što nije zaboravio na razvoj Valjeva, brze saobraćajnice, dolazak investitora koji će zaposliti našu omladinu, unapređenje turističkih potencijala Divčibara, gasifikacija koja će trajno rešiti problem zagađenog vazduha, su samo neki od projekata koji vraćaju dostojanstvo građanima. Podsećajući na Vučićeve reči, da se samo vrednim i marljivim radom kupuje budućnost, „opozicioni“ dvojac završava svoj predlog, uz poklič, Živeo Aleksandar Vučić, predsednik Republike Srbije, živelo Valjevo, živela Srbija!
NESUMNJIVO ZASLUŽUJE
Promptno je, uz odobrenje Kancelarije na Ubu, izabrana sedmočlana komisija, koja je inicijativu prevela u predlog, i to je upućeno Skupštini. Pre odlučivanja gradonačelnik Gojković je rekao da je zvanje počasnog građanina najviše priznanje, i da to Aleksandar Vučić nesumnjivo zaslužuje. Gradonačelnik još rek’o da Valjevo ceni i poštuje zalaganje predsednika Srbije, i ponovio nebuloze iz inicijative, brze saobraćajnice, dolazak investitora koji će zaposliti našu omladinu, unapređenje turističkih potencijala Divčibara, gasifikaciju koja će rešiti zagađenje vazduha, i da su to samo neki od projekata koji građanima vraćaju dostojanstvo… Gradonačelnik još pročitao ono što mu je napisano, da je Vučić svojom borbenošću i upornošću u otpočinjanju sveobuhvatnih reformi i promena, svojim znanjem i energijom, suštinski doprineo razvoju Srbije… preduzeo je hrabre, jasne i konkretne korake na sveobuhvatnoj reformi, na jačanju njenih institucija, vladavini prava, sigurnosti građana i finansijskoj stabilnosti…
Javio se i ispunio time što ga je predložio za počasnog građanina, ali da on, i socijalisti, nisu u obavezi da glasaju za taj predlog, i da to neće ni učiniti. Dod’o da su oni opozicija, vladajuća većina ima obavezu da izglasa predlog, jer je na onima koji mu sve duguju, u političkom, poslovnom, i privatnom smislu, da to učine.
Javio se i šef odborničke grupe SNS, gospodin Radioca Rstić, koga bije glas da je isteran iz policije, jerbo u’vaćen sa falsifikovanom diplomom srednje škole, ali je Radioca to uspešno prevaziš’o, priloživši diplomu menagera Karić univerziteta. Radioca, rečima diplomiranog menagera, rek’o da ih je obradovalo to što je predlog za počasnog građanina došao od opozicije, poverovali da je predlog iskren, ali sad vidu da su se prevarili, to će razmotriti, i u skladu sa tim se ponašati. I predlog izglasan, sa 31 glasom, koliko naprednjaka i ima u Skupštini.
Demokratska stranka, u saopštenju, javila da je to bila bizarna situacija igranja između socijalista i naprednjaka, da pokažu ko je najveći poltron. Socijalisti su ovim potezom poveli, jer su naterali nesrećne naprednjake da ih podrže, pošto su dobili ponudu koju nisu smeli da odbiju, kako da odbiju da svog šefa proglase za počasnog građanina.
Javio se i odbor Stranke slobode i pravde, po kojima je to samo još jedan papir kojim su sluge iskazale vernost vođi, i biće javno pocepan na Gradskom trgu, istog dana kad sluge budu zauvek oterane iz gradske kuće… A javio se i jedan „Velja“, koji je, u komentaru na veliku vest, napisao: Što ne pobije virus, pobiće SNS!
Valjevo, u svojoj istoriji, ima šesnaest počasnih građana. Vojvoda Živojin Mišić je to postao 1915. godine. Među nosiocima najvišeg priznanja je i nekoliko stranih lekara, koji su ga dobili neposredno posle Prvog svetskog rata. Slobodan Milošević je priznanje dobio 1989, ali je ono 2000. godine poništeno.
Poslednjih godina došlo je do inflacije u dodeli priznanja, dobio ga je šahista Anatolij Karpov, u vreme novosrbijanaca, košarkaš Miloš Teodosić, na predlog socijalista, fudbaler Matija Nastasić, jer je porodilištu poklonio 100.000 evra. Ostaće zabeleženo da titulu 2015, u vreme naprednjaka, nije dobio naš najpoznatiji kardiohirurg, Valjevac Boško Đukanović, nije prošao ni komisiju, jer se „zna šta misli o našem predsedniku Vučiću“.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve