Točno u podne 9. maja ove godine, tri dana nakon izbora na svim nivoima, Tomislav Nikolić, tada kandidat, a danas predsjednik države, izjavio je: „Imam nešto u rukama i videćete šta se dogodilo u nedelju na izborima.“ Pet sati kasnije istoga dana, njegov tadašnji stranački zamjenik, danas predsjednik stranke, ministar i svašta još u Vladi Srbije izjavio je: „Imamo materijalne dokaze da je vlast pokrala izbore 6. maja.“
Još tada je Republičko tužilaštvo saopćilo da u Pančevu, na spornom mjestu broj 57, nije bilo prekrajanja izborne volje građana, već su glasački listići ukradeni nakon što su svi članovi biračkog odbora, uključujući naprednjake, nakon brojanja glasova bez primjedbi potpisali zapisnik.
Naprednjaci su pak tvrdili najprije da im je sporni birački materijal dostavljen u stranku (Vučić), odnosno da su nađeni u kontejneru (Nikolić), a današnji predsjednik je optužio tužilaštvo da je i samo sudjelovalo u izbornoj krađi, kao i da su naprednjaci spremni da „fizički brane svaki glas“, ili doslovno: „Spreman sam da se fizički tučem na biračkom mestu na kome kradu.“
NEDOSTATAK DOKAZA: Nakon drugog kruga izbora, u kojem je Nikolić pobijedio Borisa Tadića, cijela je stvar gurnuta u zaborav, sve do ovih dana, kad je pančevačko Osnovno tužilaštvo saopćilo rezultate istrage: nema dokaza da je vreću (džak) glasova netko ukrao s namjerom da ga zloupotrijebi. Nije ustanovljeno ni tko je vreću ukrao, niti tko je prepravljao listiće, niti otkud sve to u sjedištu SNS-a.
Kako god, ispostavilo se u istrazi da je, nakon traljavog rada izborne komisije na tom biračkom mjestu, ostala jedna vreća s glasačkim listićima koja na kraju nije odnesena u Gradsku izbornu komisiju nakon što su potpisani zapisnici i svi članovi izborne komisije napustili školu u kojoj su se izbori održavali. Jasno je utvrđeno jedino – okom nadzorne kamere – da je spornu vreću s glasačkim listićima do kontejnera donijela čistačica, misleći da je riječ o smeću. Nije ustanovljeno tko je od kontejnera spornu vreću dva dana kasnije donio do sjedišta SNS-a u Beogradu. Očito se u tome nisu od početka slagali Nikolić, koji je znao da su glasovi završili u kontejneru, i Vučić, koji je tvrdio da je sporna vreća dostavljena u stranku; možda bi u tom vremenskom i činjeničnom nizu trebalo potražiti još poneku informaciju.
Kako god, izbori su završeni i svi su već na svojim funkcijama.
Čim je objavljena vijest da je pančevačko tužilaštvo odustalo od krivičnog gonjenja protiv NN osoba koje su eventualno zloupotrijebile vreću s glasačkim materijalom, krenula je nova gužva.
Demokratska stranka je tako odmah saopćila da odbacivanje prijave o izbornoj krađi, koju je podnio SNS nakon prvog kruga predsjedničkih izbora 6. maja, dokazuje da su sve optužbe Tomislava Nikolića o izbornoj krađi bile lažne. „Očito izmišljena afera o izbornoj krađi uticala je na ukupnu atmosferu pred drugi krug predsedničkih izbora, a Tomislav Nikolić je svojim tvrdnjama ozbiljno uzdrmao međunarodni ugled demokratske zemlje, koja je prethodno dobila status kandidata za članstvo u EU“, saopćili su, tražeći izvinjenje od Nikolića i SNS-a.
Istoga dana javio se SNS – kao i obično, bili su „šokirani“ reakcijom DS-a – ne govoreći o „džaku“ i pokradenim izborima, već o tome da su odlučni da se bore protiv korupcije i da reakcija DS-a pokazuje da oni koji su umiješani u „skoro sve“ korupcionaške afere i ovom prilikom pokušavaju izbjeći odgovornost. Što, dakako, neće proći (i tako dalje…). Usput, „SNS naglašava da je ovo tek početak u borbi za dokazivanje pljački izborne volje naroda u sklopu borbe protiv kriminala i korupcije, koja će se dešavati narednih nedelja“, kažu u saopćenju, uz opasku da je DS uveo sistemsku korupciju u Srbiju.
POBRKANE PREPORUKE: Transparentnija je, kako bi se novogovorno reklo, međutim, reakcija Kabineta predsjednika Srbije Tomislava Nikolića. Doslovno se kaže: „Što se tiče odluke da nije bilo krađe glasova u predizbornoj kampanji, koja je doneta na način i brzinom koja nije primerena evropskim standardima, samo govori o tome da je Srbiji potrebna ozbiljna reforma i tužilaštva, što je i bila preporuka Evropske unije.“
I opet svi šute. Jedino je Socijaldemokratska unija saopćila da je riječ o novom pritisku na pravosuđe i da je ton saopćenja „potpuno neprimeren“ i „pretnja pravosudnim organima da će, ukoliko ne budu radili po volji vlasti, biti smenjeni, što predstavlja najavu čistke u pravosuđu“.
Reforma reforme je, svi znaju, neophodna, ali ne tako da netko u Kabinetu predsjednika bulazni o „načinu i brzini neprimjerenom evropskih standardima“ kad je o donošenju sudskih ili tužilačkih odluka riječ – takav ton (a možda i namjere) im svakako nisu preporučili nadležni iz EU.
Stvarno bi bilo vrijeme da se svi iz izvršne vlasti, od predsjednika države, do predsjednika i potpredsjednika Vlade Srbije – osim ministra pravde, kojem je u opisu posla sređivanje pravosudnog kaosa, zajedno s ostalim nadležnima za taj teški posao – okanu verbalnih i medijskih hapšenja, smjenjivanja sudaca i tužilaca i ostalih pritisaka na pravosuđe.
Uostalom, neka pročitaju Krivični zakonik u kojem lijepo piše da je komentiranje sudskih (i tužilačkih) odluka krivično djelo; jest da je to napisano da se začepe usta advokatima-krivičarima, ali to se prvenstveno odnosi na izvršnu vlast. Pa i na predsjednika i ostalu vladajuću ekipu.
