

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Kako izgleda prva epizoda "Ravne gore"? Kamera Predraga Jočića vanserijski je dobra, takođe i još mnogo toga drugog, a Radoš Bajić nije bez razloga čovek koji ume da pravi serije rekordne gledanosti
„Baš me interesuje da li je Bajić uspeo da prikaže duh tog vremena jer sam ja iz tog kraja, blizu Ravne Gore“, počinje razgovor stariji gospodin sedeći pored reportera „Vremena“ u bioskopu Roda na Banovom brdu. On nije radio na filmu već ga je doveo šurak koji je jedan od glumaca iz „Selo gori, a baba se češlja“. Dok on objašnjava kako je, eto „Montevideo“ uspeo u tome da uhvati duh vremena, sala se puni. Pozadi, u VIP sedištima, sedeli su Vuk Drašković, Dragan Šutanovac, Radmilo Armenulić, Dušan Petrović, Matija Bećković, Dušan Kovačević… U središnjem redu glumci, a nasred tog reda stajao je Radoš Bajić i mahao rukama: „Marko, molim te, stigao je Nikola Mirkov! Neka ga neko sačeka. Igore, nisi ostavio mesto za Tita!“
Voditeljka je izašla na malu pozornicu pa je program radne projekcije prve epizode prve sezone trilogije „1941–1945“ počeo minutom ćutanja zbog iznenadne smrti idejnog tvorca ove televizijske serije – Aleksandra Tijanića.
„Ovo je jedan od najambicioznijih i produkcijski najzahtevnijih projekata srpske nacionalne televizije od njenog nastanka pa do danas. U deset jednočasovnih epizoda se bavi dramatičnim događajima u proleće 1941. godine, napadom fašističke Nemačke i slomom Kraljevine Jugoslavije“, objasnila je voditeljka pa nabrojala glumce među kojima su Nebojša Glogovac, Dragan Bjelogrlić, Lazar Ristovski, Milorad Mandić, Radko Polič.
Deda koga je u bioskop doveo šurak nije video mnogo Ravne Gore u toj prikazanoj epizodi. Govorilo se o 5. i 6. aprilu 1941. godine. Na Ravnu Goru, i u porodicu Taralić, kroz čiju će se istoriju pričati priča o Drugom svetskom ratu, gledaoci će biti uvedeni tek u nastavku serije koja će početi da se emituje na RTS-u od 10. novembra.
Kad su se popalila svetla, tokom dugog aplauza, Bajić je još sedeći digao obe šake, skupljene u pesnicu; hladnog, kamenog lica primio čestitke od Lazara Ristovskog, a onda zagrlio suprugu. Dok je išao prema mikrofonu, neko je viknuo: „Bravo, Bajo!“
Prvo se prisetio početaka: „Kada sam pre četiri godine, suočen sa ogromnom odgovornošću, delikatnošću i težinom zadatka koji sam prihvatio, kada sam na belom papiru prvi put napisao te dve reči, nisam ni slutio koliko će biti teško. Unapred osumnjičeni i unapred osuđeni za delo koje nismo učinili, krenuli smo hrabro i smelo, kuražno i snažno. Sa mnom je krenula i moja sjajna ekipa i mogu da kažem da smo pobedili.“
Bajić je još rekao da će „Ravna Gora“ krenuti „pobedonosnim putem prema milionima naših gledaoca, kako u našoj zemlji tako i širom sveta, gde god se srpski jezik razume“ (…) „Uveren sam da će Ravna Gora doprineti da se srpski narod prepozna makar delimično. Da bude lepši i bolji i da više poštuje i voli svoju prošlost zarad sadašnjosti i budućnosti“, rekao je on.
Nakon toga je oprostio onima koji su trebali da pomognu u realizaciji projekta, a nisu, zahvalio se sjajnoj ekipi, sponzorima, partnerima. Na prvom mestu je zahvalio RTS-u: „Možda pre svih, želeo bih da zahvalim čoveku koga nažalost, više nema među nama; da se zahvalim čoveku koji me je decembra 2009. godine pozvao u svoj kabinet i pitao me: ‘Šta je to što će Radoš Bajić raditi posle Selo gori’; da se zahvalim čoveku sa kojim sam sedeo pre sedam dana, takođe u njegovom kabinetu, i razgovarao o tome kako će izgledati današnji dan, ko će biti gosti, kakav je media plan za nastup ‘Ravne Gore’ i kako ćemo i kada sledeće godine nastaviti naš projekat. Moj duboka zahvalnost i neka je večna slava i hvala Aleksandru Tijaniću.“
Zatim je pomenuo gradove Kragujevac, Vršac, Pančevo, Mali Zvornik, Ljuboviju, Obrenovac, Autonomnu pokrajinu Vojvodinu. Zahvalio se i MUP-u na pomoći i Ministarstvu odbrane na „iskazanoj nameri da se pomogne“.
Posle je za nedeljnik „Vreme“ još rekao ono što je pričao tokom svih meseci medijske fame koja je obavijala njegovu novu i najveću televizijsku seriju – išao je do kraja, duboko, iskreno, sa verom, uz konsultacije sa stručnjacima, ne da bi bilo kome držao lekcije… „Ne samo osnažen i okuražen današnjim događajem, ja očekujem i spremno čekam nešto što se zove veliki događaj u Srbiji. Svi se interesuju za ‘Ravnu Goru’. Svi pregovaraju. Evo ovde nam je došao čovek iz Engleske, koji se bavi prodajom televizijskog igranog programa. Interesuje se i BBC i mnoge velike televizijske kompanije.“
Vuk Drašković, koji je na projekciji bio u društvu svoje supruge, rekao je za „Vreme“ da Bajićeva „Ravna Gora“ deluje uverljivo: „Prikazana je sva naivnost i nespremnost Srbije u tom istorijskom trenutku.“
A kako ta prva epizoda „Ravne Gore“ stvarno izgleda? Možda bi se moglo diskutovati o ponekim detaljima, ali uz stalnu svest da Radoš Bajić zna da napravi ono što je Aleksandar Tijanić brendirao kao „seriju rekordne gledanosti“. Uz to, kamera, koju potpisuje Predrag Jočić, izgleda nesvakidašnje dobro za dosadašnje televizijske serije u Srbiji i regionu. Kostim, šminka i scenografija takođe. Na kraju, ne treba zaboraviti ni koliki je, uopšte, uspeh – privesti kraju pravljenje televizijske serije u Srbiji.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve