
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
ilustracija: Vladimir Stankovski
Iduće nedelje, 29. oktobra, navršiće se dvadeset godina od osnivanja nedeljnika „Vreme“ . Građani Srbije, a, verujemo, čitaoci „Vremena“ ponajbolje, znaju kako je bilo preživeti tih 20 godina. Trčali smo, atletskim rečnikom, s vetrom u grudima.
Dokle god je više onih koji bi nam uz čestitku za jubilej najradije čupali uši, smatramo da smo na dobrom putu.
Pravog uputstva za preživljavanje nema. U čitavom nizu godina ta pravila smo pisali gotovo nedeljno. Iskustva je teško podeliti s onima koji nemaju strah od praznog lista papira i koji ne osećaju odgovornost za ono što napišu i izgovore.
Upravljanje redakcijom u kojoj je višak, oduvek je bio, razbarušenih pojedinaca, nesklonih bilo kakvoj vrsti kolektivne pameti, gotovo da je nemoguća misija.
Mi se često i politički ne slažemo, ali smo to gajili kao vrlinu.
Iz ove redakcije potekao je čitav niz ljudi koji kreiraju javnu scenu Srbije. Doživljavamo ih kao proširenu porodicu i onda kada su se rasuli po različitim spektrima, opcijama i poslovima srpskog društva.
Svu tu šaroliku masu, inače koloritnih ljudi i karaktera, pokušaćemo da okupimo na rođendanskom slavlju, i očekujemo, mislim s pravom, da to bude jedan značajan društveni događaj.
U četvrtak, 28. oktobra, izaći će prošireno, slavljeničko izdanje nedeljnika „Vreme“ i preporučujemo ga čitalačkoj pažnji.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve