Od slavlja do tragedije. Reporter "Vremena" izveštava sa poprišta rata
Podsećanje – „Vreme“, broj 36.
Iz grma je iskočio golobradi vojnik, slovenački teritorijalac. – Stoj! Vraćaj se! Nazad! Ne može napred! – Šiška, ljubljansko naselje koje je raskrsnica puteva prema primorju i Italiji (Kopar, Postojna, Trst), severu Slovenije i Austriji (Kranj, aerodrom Brnik, Ljubelj, Maribor) i jugoistoku (Zagreb), izgledala je odsečena od sveta. Nervozni teritorijalac je nekoliko sekundi razmišljao nad press-karticom, a potom zaključio: „Na vašu odgovornost!“ Dovikuje drugima da paze da ne ometam njihove akcije i gura me u improvizovani zaklon.
Čekaju na desant i tenkove iz pravca aerodroma Brnik. Iz ukrasnog grmlja pored puta viri još pet-šest glava sa novim slovenačkim vojnim obeležjima. Naoružani su „kalašnjikovima“. Svako ima dvostruki ram bojevih metaka. Saplela sam se o „armbrust“, ručni bacač; jedan od vojnika ga hitro podiže na rame i trči prema barikadi. Na tlu leže ispražnjene flaše slovenačkih vina – za podizanje morala.
„Posle ovoga, Marković će moći da bude premijer samo još u svojoj kući.“ Iza mene, očigledno sa dozvolom vojnika, stoji još jedan civil. Vozač je zaposlen u Kompas-Hertzu. Jutros rano su ga pozvali iz firme i naredili da kamion doveze na barikadu pri kraju Celovske ulice. Od tada deli sudbinu teritorijalaca. Čeka, pali cigaretu za cigaretom; gladan je, žedan, umoran. Psuje Janšu koji je „ove momke, tako slabo naoružane, razmestio po celoj Sloveniji kao topovsku hranu. Posle ovoga, u Sloveniji bar u narednih dvadeset godina neće biti ozbiljnijih mirovnih inicijativa i političkih proklamacija o Sloveniji kao demilitarizovanoj zoni.“
Vojnik koji me je propustio dovikuje stanarima obližnje zgrade da zatvore prozore. „Tu žive srpski oficiri, starešine JNA. Pazi da ne zapucaju s leđa“, opominje vozača-civila. Panika je sasvim ratna. Slika je bila potpuno ista i u ostalim delovima Ljubljane, kao i u drugim mestima Slovenije.
Putevi su blokirani. Kamioni, teretnjaci, dizalice, bageri, cisterne pune benzina, prikoličari napunjeni peskom i šljunkom… Pista aerodroma Ljubljana zakrčena je malim letelicama i autobusima… Sve raskrsnice gradova, počevši od Ljubljane pa do Murske Sobote, Pesnice ili Kopra – blokirane su isprečenim autobusima i kontejnerima gradske čistoće. Saobraćaj se odvija po ulicama i uličicama, zaobilaznicama zaobilaznica. Ljudi disciplinovano slušaju ukaze vojnika „generala Janše“ i traže druge prečice kako bi se dočepali najbližih trgovina i benzinskih pumpi.
Uprkos apelima Peterleove i Kučanove administracije, građanstvo je poslušalo domoljubne nagone nižeg stomačnog trakta i nagrnulo u trgovine. Osetna je nestašica brašna, ulja, jaja, mleka i kisele vode. Zatvorena je većina benzinskih pumpi; otegli su se redovi na dežurnim stanicama, a prodavci nestrpljivo očekuju nove količine goriva, pošto su na ivici postojećih rezervi. Iz bolnica su otpušteni svi bolesnici koji nisu u životnoj opasnosti, otkazane su sve zakazane hirurške intervencije i laboratorijska ispitivanja. Od tišine umrtvljenog prometa još jasnije odudaraju udaljene detonacije i puškaranja…
ISCRPLJUJUĆI PATRIOTIZAM: I Slovenija i Hrvatska izvele su očekivani manevar i svoju nezavisnost proglasile dan ranije od utvrđenog dana D, dakle – 25. juna. Tog dana je na teritoriji Slovenije izvršena dodatna mobilizacija rezervnog sastava Teritorijalne odbrane (TO) i onih koji su po vojnom rasporedu donedavne odluke slovenačke vlade pripadali rezervnom sastavu JNA, pa im je pomenutim ukazom status promenjen u status rezervista nove slovenačke vojske. Međutim, uprkos pripremama, sve je izgledalo mirno. Nije bilo vidljivijih pokreta JNA i dežela se opušteno pripremala za proslavu i lumpovanje planirano za 26. jun. Najopuštenije je bilo na 1800 metara visokom alpskom vrhu Vogel, gde je šaka razdrljenih teritorijalaca glumila turiste „štiteći žičaru od mogućeg desanta pripadnika JNA“…
Prvi dan nezavisne države Slovenije protekao je mirno, opet bez očekivanih poteza Armije. Ulice slovenačkih gradova bile su pune Bavčarevih policajaca, a Radio i Televizija Slovenija okruženi su elitnim jedinicama Janšine vojske. Proslava je održana prema svim tačkama dnevnog reda, uprkos povremenom, veoma niskom preletanju „Migova 21“ nad krovovima Ljubljane. Istini za volju, nova slovenačka vlast napravila je tokom same proslave jednu veoma krupnu političku grešku. Ministar informacija Jelko Kacin tvrdio je tokom priprema za konačno otcepljenje i pogađanja oko nove slovenačke zastave i grba, kako mlada slovenačka demokratija neće dozvoliti nedostojanstvene političke poteze tipa Rumunije, tako da neće rezati petokraku sa zastava i uništavati bivše državne simbole. A na proslavi se desilo upravo to. Umesto da sa jarbola bude skinuta jugoslovenska državna zastava (jer Slovenija se valjda otcepila od Jugoslavije), svečano je skinuta dosadašnja slovenačka zastava (sa petokrakom) i spakovana u kovčeg istorije, a uz zvuke nove himne podignuta je 14 metara duga nova zastava. Ispalo je da je predsednik Republike Milan Kučan, stojeći ispod jarbola, zapravo samo zamenio jednu zvezdu drugom, a „mlada demokratija je umazala svoje početke istim prvim grehom kao i druge, bivše socijalističke države“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!