Zašto sudije, u poslednje vreme, tužbe za klevetu upućuju u istragu
POLITIČKA PREGANJANJA: Spomenik Caru Dušanu ispred Palate pravde u Beogradu
Svačime se naši sudovi moraju baviti: duševno oboljelima, koji su se prepoznali kao oklevetani ili uvrijeđeni, a duševni im bol može zaliječiti sitnica od desetak ili više hiljada eura, u zemlji u kojoj je prosječna plaća dvjestotinjak eura, a psovka, uvreda ili kleveta način političkog „dijaloga“. Sudovi se moraju baviti oklevetanim političarima, koji nemaju vremena sami se baviti svojom čašću i ugledom, jer kao ministar Mlađan Dinkić imaju pametnija posla nego se odazivati sudskom pozivu (tako će to trajati dok nadležni sud ne postupi po zakonu, pa i ministre opali kaznom zbog takvog omalovažavanja suda). Sudovi se bave i ostalim javnim ličnostima koje su ti zli novinari i zla javnost negdje povrijedili navodnom neistinom, pa su tako suci – naročito u Beogradu – u svih pet opštinskih sudova zatrpani privatnim tužbama navodno oklevetanih.
U svim tim predmetima, na jednoj su strani političari, aktualni ili bivši, a na drugoj novinari ili ljudi iz nevladinih organizacija. Svi su oni posljednjih mjeseci bili iznenađeni – ne tužbom – već pozivom istražnog suca da se, zbog nečije privatne tužbe za klevetu, nađu pred istražnim sucem nekog od opštinskih sudova.
Tako je, na primjer, Zoran Ostojić, novinar i odnedavno političar, istražnom sucu morao objašnjavati zašto je Bogoljuba Karića, političara u usponu, javno nazvao „kriminalcem i albanskim lobistom“. Karić je presavio tabak i podnio dvije tužbe: jednu građansku (spomenuti duševni bolovi), drugu krivičnu. „Dokazaću tačnost svoje izjave u istrazi, a posle i na glavnom pretresu“, kaže Ostojić za „Vreme“, dodajući da će istinitost svoje tvrdnje potvrditi svjedocima – među kojima su novinari, ekonomisti, ali i premijer Vojislav Koštunica i Ekrem Luka, vlasnik MOBIKOS-a, i dokumentima.
Predsjednica Jukoma Biljana Kovačević Vučo pak istražnog suca je pohodila zbog novinarskih tužbi (Bogdan Tirnanić, Nikša Bulatović iz „Nacionala“), ali i dvije Borislava Mikelića, bivšeg šefa vlade samoproglašene Republike Srpske Krajine, koji je svoju jednu tužbu za klevetu našao osnovanom s obzirom na svoj „delikatan položaj“ u vrijeme kad ga je ista ta pravna država istraživala za mnogo ozbiljnije stvari u „Sablji“.
U svim tim slučajevima, posrijedi je krivično djelo klevete, koje se goni privatnom tužbom. Ipak, u posljednje vrijeme – što, bez obzira na zakonske mogućnosti, ranije jedva da je bilo korišteno – suci sve češće tužbe upućuju u istragu, na svojevrsnu dopunu, koja se uglavnom svodi na saslušanje stranaka. „Time se postiže bolji legitimitet sudija da sprovedu postupak, jer raspolažu jasnijim činjeničnim stanjem kad sazovu glavni pretres“, kaže za „Vreme“ beogradski advokat Dušan Stojković. S tim se stavom slaže i advokat Natalija Šolić, koja dodaje da postoji mogućnost da se u perspektivi u takvim slučajevima posegne i za novim institutom, medijacijom, koja bi bila neka „međustepenica“ između istrage i glavnog pretresa.
Uvrijeđene i oklevetane političare, međutim, osim istražnih i sudećih sudaca koji se bave njihovim privatnim tužbama, sve češće opslužuju i tužilaštva. Vjerojatno dosad najdrastičniji slučaj jeste istraga na Okružnom sudu protiv direktorice Fonda za humanitarno pravo Nataše Kandić, zbog krivičnog djela povrede ugleda Republike Srbije. Kako se navodi, Kandićeva je osumnjičena zbog svojih konstatacija u jednom intervjuu, kojim se „ogriješila“ o: odnos države Srbije prema predaji Ratka Mladića (u vrijeme dok je suradnja s Hagom bila „zadnja rupa na svirali“ i prije nego što je 16 „dobrovoljaca“ otpremljeno u Sheveningen), nedolazak predsjednika Borisa Tadića na skup „Srebrenica van osnovane sumnje“ u junu ove godine, na kojem su prvi puta govorile majke srebreničkih žrtava. Slijedi kritika donošenja Deklaracije u Skupštini Srbije, kojom se osuđuju „svi zločini“, ma kad i ma gdje bili počinjeni, a ne zločini počinjeni za Miloševićevog režima, u čemu posebno mjesto ima i pitanje na što je Kandićeva mislila „kada je govorila da je predsjednik Skupštine (Predrag Marković) podsjeća na (bradate) osobe koje su bile u srpskim formacijama“. I još, kao šećer na kraju, traži se ispitivanje Kandićeve na okolnost njenih izjava o „djelovanju potpredsjednika Srpske radikalne stranke Tomislava Nikolića u vezi s događajima u Antinu i njegovog učešća u vezi s tim“. Uzgred, sam Nikolić je najavio, još u junu, tužbe za klevetu protiv Kandićeve i Verana Matića, prvog čovjeka RTV B92, a zaista nije jasno otkud on i u ovom kontekstu: član 98 KZ-a Srbije, naime, kao zaštićene objekte ima predsjednika države i parlamenta, ali ne i neku stranačku ličnost, a kamoli zamjenika predsjednika stranke poput Nikolića (čiji je predsjednik opravdano odsutan).
„Ovaj je slučaj mnogo gori nego slučaj Predraga Matvejevića u Hrvatskoj, koji je tamo osuđen ipak po privatnoj tužbi. Protiv Nataše Kandić postupak vodi država, koja napada njen mandat za kritiku i narušava pravo kritičkog govora. Reč je, u stvari, o suđenju za verbalni delikt“, kaže advokat Dragoljub Todorović, koji zastupa Kandićevu u istražnom postupku.
Cijela ta priča je, međutim, bezobrazno trošenje državnih para. Od predstojećeg 1. januara, naime, na snagu stupaju izmijenjene odredbe krivičnih djela protiv časti i ugleda, po kojima više neće biti zaštićena vrsta političari na funkcijama, već – kad je o državi riječ (SCG i države članice) – država sama, njena zastava, grb ili himna, za što će zaprijećena kazna biti novčana ili zatvorska do tri mjeseca, za razliku od sadašnje zatvorske do tri godine, a za „običnu“ klevetu zatvorska se posve ukida.
„Još nije nađena prava mera između mesta, u krivičnopravnom smislu, koje zauzimaju političari i onih koji ih kritički ocenjuju“, kaže advokat Dušan Stojković, dodajući da će država morati – ako se želi uskladiti s evropskim zakonodavstvom – ispoljiti „krajnju uzdržanost“ u tretmanu uvrede i klevete, koji mora za političare i javne funkcionare biti nepovoljniji nego za njihove kritičare.
Sudeći po aktualnoj situaciji i tome kakvi su nam političari, proći će, nažalost još dugo vrijeme do toga da će i oni, kao i sav normalan svijet, sami morati voditi svoje bitke za spas obraza od klevete, kojom proglašavaju svaku kritiku njihovog političkog lika i djela.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uključio sam radio, neku hrvatsku stanicu – Franjo Tuđman je upravo slao poruku Srbima da ostanu u svojim kućama, jer je počela akcija “Oluja”. U tom trenutku, a bilo je 5:02, 4. avgusta, započela je kanonada i nestalo struje, tako da Tuđmanovu poruku nisam saslušao do kraja. Jaka eksplozija odjeknula je u blizini – ležeći na podu, video sam kroz prozor da je pogođena zgrada u komšiluku poznata kao S-13, najviša u Kninu. Nigde u blizini nije bilo ni jednog jedinog vojnog objekta
Moji roditelji nikada nisu dozvolili da odlazak u Knin i Hrvatsku preraste u nedostižnu nostalgiju – na čemu sam im ja izrazito zahvalan – već se zadržavao u granicama posjete onima koji su se vratili. O ratu nikada nisu i ne pričaju mnogo, već su se uvijek vodili sjećanjima na predratni period života. Samo na moje veliko insistiranje počeo sam da kroz godine dobijam svjedočenja iz ratnih godina
Osim što su zaduženi da usmeravaju i legitimišu Vučićevu samovolju, to su ljudi kojima građani dolaze pod prozore da im zvižde. Po zemlji u kojoj se ministri kreću u tajnosti, poput razbojnika, sastaju sa lokalnim jatacima, pa brzo beže natrag. U Knjaževcu ih je čuvala Žandarmerija kada su obeležavali sto dana rada. Zato – poslednja Vučićeva vlada. Teško da će naći još voljnih da ih on ponižava, a građani preziru
U Srbiji su legalizovani lažni izbori, ona po tome nije izuzetak, ali ako je ikada postojala živa volja u narodu za promenom, taj moment se upravo događa. Ljudi kao da osećaju da ako to ne bude sada, predaja je potpisana i ostatku Srbije sledi ono što se dogodilo Srbima na KiM: sporo ali sigurno odumiranje zajednice koja nema nikakvu budućnost
Ako je ovo još jedan Vučićev igrokaz neće se dogoditi ništa. Ukoliko je delovanje Tužilaštva za organizovani kriminal zaista primena zakona, onda su hapšenja zbog korupcije u slučaju pada nadstrešnice udarac u kičmu režima koji počiva na bezakonju
Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“
Zbog čega Aleksandar Vučić organizuje nasilje ćacija i kapuljaša? Između ostalog i da bi tvrdio kako su „blokaderi“ izazvali revolt „tihe većine“. To bi mu predstavljalo povod za odvrtanje represije na maksimum sve tvrdeći da uspostavlja red i mir
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!