

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Ministar poljoprivrede


Početak: Rođen 3. maja 1950. u Barandi, Opovo, u porodici prilično istaknutog društveno-političkog radnika Slavka koji je bio na mnogim važnim partijskim funkcijama. Pogrešno ga često proglašavaju sinom poznatog komunističkog funkcionera Jovana Veselinova koji je pripadao prvom ešelonu partijskih funkcionera.
Univerziteti: Osnovnu školu je završio u rodnom Opovu, gimnaziju „Uroš Predić“ u Pančevu, Fakultet političkih nauka u Beogradu. Doktorirao je 1972. na Ekonomskom fakultetu u Beogradu sa tezom „Sitno parcijalno vlasništvo u agrarnoj reprodukciji Jugoslavije“. Na Fakultetu političkih nauka u Beogradu izabran je za profesora 1992. Usavršavao se u Moskvi, Rimu, Vašingtonu, Oksfordu, Minhenu, Londonu… Važnije knjige i studije: „Agrarno pitanje u Jugoslaviji“ (1981), „Sumrak seljaštva“ (1987), „Stotinu udaraca“ (1991).
Povratak: Posle povratka sa „oksfordskih i harvardskih“ usavršavanja našao se u grupi mladih komunističkih intelektualaca (Vladimir Gligorov, Žarko Puhovski, Bogimir Kovač…), dokusuruje glavne ideje socijalističkog projekta i praktično obnavlja duh ekonomskog liberalizma. Na javnim tribinama, ali i u štampi („Vreme“ i „Ekonomska politika“) na vreme upozorava da će levičarske fantazije i vruć nacionalistički populizam razbiti federalnu Jugoslaviju.
Politika: Kad je došlo vreme političkog pluralizma, osniva Seljačku stranku. Bio je dobar opozicionar, ali je kuburio sa članstvom. Pakosnici vele da je više voleo lov, međunarodne tribine i kafanu. Kada su on, Čanak (Liga socijaldemokrata) i Isakov (Reformsko-demokratska stranka) postali „tri musketara“ i kada su osnovali Koaliciju Vojvodina pokazalo se da „ime Vojvodina vuče daleko više od svih organizacija i svih imena“. Posle je došao razvod, priče o krađi pečata, liderstvu, a nekada najžešći autonomaš sada optužuje Čanka i Isakova da srljaju u sukobe „gde bi Srbijanac ubijao Srbijanca“. Za sebe tvrdi samozadovoljno da je jedina čista opozicija.
Optužbe: Srpski premijer Mirko Marjanović ga je optuživao da je lud i izdajnik, dok mu je Šešelj otvoreno pretio fizičkom likvidacijom. Inače, Veselinov je Marjanovića optužio za finansijske malverzacije sa novosadskim preduzećem „Progres gas trejding“.
Autonomaš: Ponosi se ovim nadimkom: „Autonomija je genetska stvar Srba, mi se sa njom rađamo, majka nam o njoj baje dok smo na sisi. Samo oni koji hoće da nam skinu kožu s leđa boje se da ćemo ih otkačiti od svoje dude. To i hoćemo“. Ovih dana prognozira da vlada neće pasti ukoliko u republičkom parlamentu ne bude usvojen zakon o utvrđivanju nadležnosti Autonomne pokrajine Vojvodine, jer je vlada za taj predlog, ali smatra da može doći do novih raskola u DOS-u. Misli da je bitno da u republičkom parlamentu sve članice DOS-a glasaju za omnibus zakon, nezavisno od toga kako će glasati DSS. Želja za autonomijom je „težnja da se uspostavi politički prostor da Vojvodina raspolaže svojim prirodnim bogatstvom“.
O secesiji: „Autonomija je federalni sistem, a Vojvodina je konstitutivni element Srbije i to joj niko ne može oduzeti. Vojvodina je Autonomna pokrajina, nema želja za secesijom. Ne bojte se Vojvodine sa autonomijom, bojte se ako autonomije ne bude!“
Najveća afera: Izbijanje epidemije trihineloze u srednjem Banatu, ali u još nekim krajevima Srbije (registrovano gotovo 200 obolelih). Uhapšeni su vlasnik osumnjičene mesare i republički veterinarski inspektor Srednjobanatskog okruga.
Ko je tražio ostavku: DSS ali i Liga socijaldemokrata Vojvodine (LSV): „… Leukoza i trihineloza u 21. veku su valjda dovoljan razlog da ministar podnese ostavku“, piše u saopštenju LSV-a.
Šta je odgovorio: „Nema potrebe da se uvode vanredne mere… Treba svim građanima stalno govoriti da kad zakolju svinju pošalju meso u najbližu veterinarsku stanicu… da se ne igraju zdravljem ukućana…“
Šta je poručio DSS–u: „Moju smenu DSS traži iz političkih interesa. Svako može da bude zamenjen, ali zahtev da se uklonimo mi koji smo reformski političari znači da bi sve ostalo po starom.“
A šta lideru LSD–a: „Čanak može da traži moju ostavku ako se bude razboleo od kobasica koje sam ja napravio.“


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve