
Šumovi u vlasti
Ružić na protestu 15. marta u Beogradu: Idem, kako ne idem
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
Od troje kandidata za funkciju poverenika za ravnopravnost, samo jedan je ispunjavao sve zakonom propisane uslove. Međutim, ni on nije izabran
Šta je sve pokazao propali pokušaj izbora poverenika za ravnopravnost, a koga je prema Zakonu o zabrani diskriminacije trebalo izabrati do 1. marta? Pokazao je pre svega da država na problem diskriminacije gleda tek iz prikrajka, da joj nisu od naročite važnosti ni taj zakon ni funkcija poverenika jer nije na vreme razmišljala, jer se svega setila kad je prošlo dvanaest, a čak ni tada nije se potrudila da nađe kandidate koji ispunjavaju zakonom propisane uslove. Povrh toga, pokazala je da ne želi da u ulozi poverenika za zaštitu ravnopravnosti, nezavisnog državnog organa, udela ima i civilni sektor. Moglo bi se reći da je reč o još jednom pokušaju osujećenja formiranja četvrte grane državne vlasti – civilne vlasti (pored zakonodavne, sudske i izvršne), a koja je kod nas u samom začetku.
Zanimljivo je da je među troje prijavljenih kandidata samo jedan ispunjavao sve zakonom propisane uslove: završen Pravni fakultet, najmanje deset godina iskustva u oblasti zaštite ljudskih prava, kao i moralne i stručne kvalitete. No, svejedno, nije izabran. Njegovo ime je Goran Miletić, za poverenika ga je kandidovao LDP, a podržao ogroman deo civilnog sektora, tačnije 211 nevladinih organizacija sa Koalicijom protiv diskriminacije na čelu. Miletić je i jedini kandidat koji je prijavljen u regularno propisanom roku. Njegovom radu u oblasti zaštite prava svih manjinskih grupa u Srbiji nije se imalo šta prigovoriti. Čak je i Nada Kolundžija iz Demokratske stranke, koja je Miletićevu kandidaturu na javnom saslušanju „oborila“, nakon svega priznala da je njegova karijera u oblasti borbe za ravnopravnost „fascinantna“. No, nešto ga je ipak moralo diskvalifikovati. Miletić je otpao jer se, verovatno u panici od najezde nezavisnog, civilnog sektora, u poslednjem trenutku iz rukava izvukao nekakav četvrti uslov za funkciju poverenika, u zakonu nepostojeći, a to je veliko iskustvo u sudnici. I pored iskustva u pravnim poslovima, Miletić po mišljenju Odbora za ustavna pitanja ipak nije imao ono što je najednom postao uslov broj jedan – sudsku praksu. Zanimljivo je i to da nikome do sada, bilo od poverenika bilo ombudsmana i njihovih timova, nije tražen prethodni rad u sudnici, pa tako ni pravedni zakon nije predvideo da jedino poverenik za ravnopravnost mora biti sudski ekspert. No nekako je to ispalo zgodno, pa je skupštinski Odbor za ustavna pitanja odlučio da se idealni kandidat još nije pojavio i izbore proglasio neuspelim.
Valja pomenuti i preostala dva kandidata, od kojih je jedan na kraju odustao, a drugi u stvari nije ni imao nameru da se kandiduje. Ako ćemo iskreno, niko iz vladajuće koalicije nije ni razmišljao o povereniku za ravnopravnost. Tek kada je prošao rok za kandidaturu, ali ne zato što je prošao rok nego zato što je druga strana dala dovoljno jakog kandidata, trebalo je brže-bolje ponuditi i nekog svog. Tako je Demokratska stranka, nedelju dana posle isteka roka koji je odredila predsednica Skupštine, predložila Milutina Đuričića, doktora pravnih nauka, nekadašnjeg sudiju Ustavnog suda, saradnika Ministarstva za ljudska i manjinska prava. Odmah se oglasila i Koalicija protiv diskriminacije, rekavši da se iz podataka ne vidi da ovaj kandidat ispunjava zakonske uslove i da se iz njegove biografije ne vidi da se bavio diskriminacijom, manjinskim ili ljudskim pravima u periodu od 10 godina. Kad je počelo i zadiranje u dalju prošlost, pa nađeno da je Đuričić 1994. učestvovao u pisanju nekakvog „pamfleta“ tadašnjeg Ministarstva za informacije pod nazivom „Rečnik zabluda: sto neistina o Srbiji i srpskom narodu i odgovori na njih“, gde se otvoreno stavio na stranu Slobodana Miloševića, nakon svega, ovaj kandidat se i sam povukao sa izbora.
Na javnom saslušanju tako su ostali Goran Miletić i Gordana Ćušić, koja je inače prvi zamenik građanskog branioca za grad Beograd. Gordana Ćušić je pre svega ovoga, kažu „očevici“, pokazala interesovanje za skupštinski rad, ali, kako je i sama rekla, nije ni pomišljala na mesto poverenika za ravnopravnost. U javnosti je, međutim, rečeno da se ona sama kandidovala za poverenika, što je čak protivno zakonu u kome piše da kandidate mogu jedino predložiti poslaničke grupe. Primedbu Čedomira Jovanovića da u ovoj kandidaturi postoje formalno-pravne manjkavosti, predsednica Skupštine i Odbora za ustavna pitanja Slavica Đukić-Dejanović je odbacila, rekavši da u zakonu u stvari piše da poslaničke grupe imaju pravo, ali ne i obavezu da predlažu kandidata za poverenika. Kako bilo, kandidatura Gordane Ćušić po mnogo čemu nije prošla slavno, pa nikome nije poslužilo na čast što je žena „gurnuta“ u vrzino kolo samo da bi bila protivteža nekome ili nečemu.
Sada je na pomolu druga trka za mesto poverenika i valja zauzeti novi start. Koliko je „Vremenu“ poznato, od Gorana Miletića i u tim novim izborima neće se odustajati. Uostalom, što se izjašnjavanja o njegovoj kandidaturi tiče, na sednici Odbora za ustavna pitanja jedan glas, glas Čedomira Jovanovića, bio je „za“, ostali su bili uzdržani, ali „protiv“ – niko.
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
U saopštenju SSP-a navodi se da vlast Aleksandra Vučića planira politički obračun sa opozicijom, koristeći optužbe za terorizam i rušenje ustavnog poretka
Nema nikakve sumnje da će skup biti izuzetno veliki, govori se o stotinama hiljada ljudi. Nije to nerealna prognoza, bez obzira na kampanju zastrašivanja koju režim vodi poslednjih dana i bez obzira na eventualnu blokadu puteva ka Beogradu koju, kako se tvrdi u delu javnosti, režim planira za subotu. Crta je saopštila da je tokom protekle nedelje u Srbiji održano najmanje 410 mitinga. Skoro da nema mesta, pa čak ni sela u kojem građani javno ne pokazuju, bar na neki način, snažan revolt. Ogromna energija će se sliti u glavni grad na protest koji je unapred proglašen za ključni event, posle kojeg ništa više neće biti isto. Sa ovim da posle 15. marta neće biti isto začudo se slažu i demonstranti-građani i Vučić
Kad sve ovo prođe, unuci nam neće verovati da su se – kada je Srbija vraćala dostojanstvo i slobodu – pojavile mlade osobe koje nije bilo sramota da otvoreno istupe i kažu kako ne podržavaju svoje pobunjene kolege jer ih ne zanima vladavina prava i zahtevi da se otkriju krivci za smrt 15 osoba na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Oni “samo hoće da uče”
Bivši poslanik radikala Nemanja Šarović oduševljava mase svojim reporterskim poduhvatima. I kaže da mu je uglavnom žao naroda koji intervjuiše na Vučićevim mitinzima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve