
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Publicista i član Političkog saveta Demokratske stranke Desimir Tošić preminuo je u Engleskoj u svojoj 88. godini. Povodom nedavnog obeležavanja jubileja dva veka od rođenja Jovana Sterije Popovića, Desimir Tošić je napisao prigodni tekst za pozorišni časopis "Teatron", koji je objavljen i u "Vremenu" br. 807. U znak sećanja na našeg značajnog publicistu "Vreme" ovaj tekst ponovo objavljuje

Desimir Tošić je preminuo 8. februara uveče u Oksfordu (Velika Britanija). Jedan od osnivača Demokratske stranke (DS) i dobitnik prestižnih priznanja u oblasti kulture i politike, rođen je 19. februara 1920. godine u Beloj Palanci. Kao osamnaestogodišnjak je bio član Demokratske stranke Davidović–Grol. Skoro pedeset godina je živeo i radio van Srbije. U Beograd se vratio 1990. godine, pošto je 1945. godine emigrirao u Francusku, odakle se tri godine kasnije preselio u London. Godine 1990. izabran je za potpredsednika Demokratske stranke. Nakon raskola u DS-u, zajedno sa Dragoljubom Mićunovićem, osniva Demokratski centar (DC), u kojem je bio potpredsednik u dva mandata, a nakon kolektivnog pristupanja Demokratskog centra Demokratskoj stranci 2004, izabran je za člana Političkog saveta DS-a. Za saveznog poslanika izabran je 1992, a četiri godine kasnije za predsednika Evropskog pokreta. Objavio je desetak knjiga o nacionalnim i socijalnim problemima, pisao je za „Borbu“ (do 1991), za „Našu borbu“ i od 1998 za „Danas“. Dobitnik je nagrade „Konstantin Obradović“ za 2004, koja se dodeljuje za unapređenje kulture ljudskih prava.
Desimir Tošić počiva u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Link na pomenuti tekst Desimira Tošića, objavljenog u broju 807.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve