
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Publicista i član Političkog saveta Demokratske stranke Desimir Tošić preminuo je u Engleskoj u svojoj 88. godini. Povodom nedavnog obeležavanja jubileja dva veka od rođenja Jovana Sterije Popovića, Desimir Tošić je napisao prigodni tekst za pozorišni časopis "Teatron", koji je objavljen i u "Vremenu" br. 807. U znak sećanja na našeg značajnog publicistu "Vreme" ovaj tekst ponovo objavljuje

Desimir Tošić je preminuo 8. februara uveče u Oksfordu (Velika Britanija). Jedan od osnivača Demokratske stranke (DS) i dobitnik prestižnih priznanja u oblasti kulture i politike, rođen je 19. februara 1920. godine u Beloj Palanci. Kao osamnaestogodišnjak je bio član Demokratske stranke Davidović–Grol. Skoro pedeset godina je živeo i radio van Srbije. U Beograd se vratio 1990. godine, pošto je 1945. godine emigrirao u Francusku, odakle se tri godine kasnije preselio u London. Godine 1990. izabran je za potpredsednika Demokratske stranke. Nakon raskola u DS-u, zajedno sa Dragoljubom Mićunovićem, osniva Demokratski centar (DC), u kojem je bio potpredsednik u dva mandata, a nakon kolektivnog pristupanja Demokratskog centra Demokratskoj stranci 2004, izabran je za člana Političkog saveta DS-a. Za saveznog poslanika izabran je 1992, a četiri godine kasnije za predsednika Evropskog pokreta. Objavio je desetak knjiga o nacionalnim i socijalnim problemima, pisao je za „Borbu“ (do 1991), za „Našu borbu“ i od 1998 za „Danas“. Dobitnik je nagrade „Konstantin Obradović“ za 2004, koja se dodeljuje za unapređenje kulture ljudskih prava.
Desimir Tošić počiva u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Link na pomenuti tekst Desimira Tošića, objavljenog u broju 807.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve