

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Demokratija je jedino političko uređenje koje se mora učiti. Zato je političko obrazovanje preduslov svakog demokratskog društva
U okviru obeležavanja 15 godina rada Fondacije „Fridrih Ebert“ (FES) u Srbiji, 8. i 9. juna u Beogradu je održana konferencija „Političko obrazovanje u demokratskoj tranziciji – Izazovi i rezultati“. Kao ciljevi konferencije navedeni su definisanje pojma političkog obrazovanja – političko obrazovanje/trening i vaspitanje, identifikovanje problema i pozitivnih iskustava, jačanje svesti kod društvenih i političkih institucija o neophodnosti političkog obrazovanja, institucionalizovanje istog, razmena evropskih iskustava u procesu političkog obrazovanja, uvid u regionalne aktivnosti na osnovu iskustava iz Makedonije, Crne Gore, Hrvatske, Srbije i BiH, umrežavanje organizacija, kako u Srbiji tako i u regionu i izrada nacionalnog i regionalnog akcionog plana. Međutim, tokom dva dana panel diskusija i više nego živih rasprava otvorena su mnoga zanimljiva pitanja, među kojima je najintrigantnije bilo kako postići balans između političkih znanja i veština u procesu obrazovanja u ovoj oblasti.


O značaju političkog obrazovanja, a pre svega o činjenici da potreba za njim ne prestaje ni u razvijenim društvima, govorila je Luiz Rurup iz centrale FES-a u Berlinu. Ona je kao osnovu rada FES-a navela citat Fridriha Eberta (1871–1925), slavnog nemačkog socijaldemokrate i prvog predsednika Nemačke: „Demokratiji su potrebne demokrate.“ U skladu sa tim principom, demokratija je, rekla je Rurup, jedino političko uređenje koje se mora učiti: „Zato je političko obrazovanje preduslov svakog demokratskog društva, ono je suštinski zadatak na putu ka demokratskom uređenju.“ Luiz Rurup je objasnila da pojam demokratije za koji se zalaže FES, socijaldemokratija, znači da ovaj oblik uređenja postoji samo ako su tu i socijalna pravda i demokratski procesi: „Demokratija ide ruku pod ruku sa socijalnom pravdom i solidarnošću.“
Kako političkog obrazovanja nema bez definisanih ciljnih grupa, Rurup je navela koje su to glavne ciljne grupe kojima se obraća FES: to su, pre svega, građani koji traže političku orijentaciju, omladine stranaka, sindikati, multiplikatori, parlamentarci i aktivisti civilnog sektora. „Ciljna grupa su nam svi oni koji imaju uticaja na društvena kretanja. Iznenadićete se, ali tu je i vojska. Naime, ako i tamo postoje demokratski procesi, bez dileme možemo da kažemo da je društvo demokratsko.“
Koliko je važno političko obrazovanje, ali i kako ovaj proces ume da izgleda u praksi, kada nema vremena ni mogućnosti za pravljenje detaljnih strategija, najbolje se videlo u vreme ujedinjenja dve Nemačke. Za ljude iz Istočne Nemačke preko noći se promenio ceo svet. Za Fondaciju „Fridrih Ebert“ to je značilo dugotrajan rad na političkom obrazovanju u tim pokrajinama, a najviše je posla bilo na polju političke orijentacije i kompetencija: „U FES-u je u to vreme vladala atmosfera vanrednog stanja. Nismo imali razrađenu strategiju, jer nismo mogli da znamo koje su potrebe ljudi i koja znanja i veštine su im u kom trenutku neophodne. Zato smo morali da osluškujemo stanje na terenu i potrebe, pa smo kao vatrogasci išli tamo gde su nas tražili“, rekla je Rurup.
Do koje mere je kroz političko obrazovanje moguće postići zavidan nivo političke kulture, ilustruje primer koji je ona navela, da je rad FES-a rezultirao osnivanjem različitih udruženja i grupa koje zastupaju i unapređuju svoja prava, kao što je, recimo, udruženje podstanara. Međutim, Rurup je takođe ukazala i na tamnu stranu priče koja poslednjih godina sve više dolazi do izražaja: „Poverenje ljudi u političke elite iz godine u godinu opada, a sve je manji i broj građana koji učestvuju na izborima. Takođe, primetan je i latentni populizam. Nedavno je jedna političarka rekla kako je šezdesetih godina bio prisutan koncept Vilija Branta, kao automobila koji nas vozi u demokratiju, a danas nam je potrebno mnogo više takvih automobila.“
Izazovi i perspektive; Političko obrazovanje u demokratskoj tranziciji
Dodatak priredila: Jovana Gligorijević
Fotografije: Aleksandar Anđić


Ostali tekstovi: pratiti dalje po redu


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve