Demokratija je jedino političko uređenje koje se mora učiti. Zato je političko obrazovanje preduslov svakog demokratskog društva
U okviru obeležavanja 15 godina rada Fondacije „Fridrih Ebert“ (FES) u Srbiji, 8. i 9. juna u Beogradu je održana konferencija „Političko obrazovanje u demokratskoj tranziciji – Izazovi i rezultati“. Kao ciljevi konferencije navedeni su definisanje pojma političkog obrazovanja – političko obrazovanje/trening i vaspitanje, identifikovanje problema i pozitivnih iskustava, jačanje svesti kod društvenih i političkih institucija o neophodnosti političkog obrazovanja, institucionalizovanje istog, razmena evropskih iskustava u procesu političkog obrazovanja, uvid u regionalne aktivnosti na osnovu iskustava iz Makedonije, Crne Gore, Hrvatske, Srbije i BiH, umrežavanje organizacija, kako u Srbiji tako i u regionu i izrada nacionalnog i regionalnog akcionog plana. Međutim, tokom dva dana panel diskusija i više nego živih rasprava otvorena su mnoga zanimljiva pitanja, među kojima je najintrigantnije bilo kako postići balans između političkih znanja i veština u procesu obrazovanja u ovoj oblasti.
O značaju političkog obrazovanja, a pre svega o činjenici da potreba za njim ne prestaje ni u razvijenim društvima, govorila je Luiz Rurup iz centrale FES-a u Berlinu. Ona je kao osnovu rada FES-a navela citat Fridriha Eberta (1871–1925), slavnog nemačkog socijaldemokrate i prvog predsednika Nemačke: „Demokratiji su potrebne demokrate.“ U skladu sa tim principom, demokratija je, rekla je Rurup, jedino političko uređenje koje se mora učiti: „Zato je političko obrazovanje preduslov svakog demokratskog društva, ono je suštinski zadatak na putu ka demokratskom uređenju.“ Luiz Rurup je objasnila da pojam demokratije za koji se zalaže FES, socijaldemokratija, znači da ovaj oblik uređenja postoji samo ako su tu i socijalna pravda i demokratski procesi: „Demokratija ide ruku pod ruku sa socijalnom pravdom i solidarnošću.“
Kako političkog obrazovanja nema bez definisanih ciljnih grupa, Rurup je navela koje su to glavne ciljne grupe kojima se obraća FES: to su, pre svega, građani koji traže političku orijentaciju, omladine stranaka, sindikati, multiplikatori, parlamentarci i aktivisti civilnog sektora. „Ciljna grupa su nam svi oni koji imaju uticaja na društvena kretanja. Iznenadićete se, ali tu je i vojska. Naime, ako i tamo postoje demokratski procesi, bez dileme možemo da kažemo da je društvo demokratsko.“
Koliko je važno političko obrazovanje, ali i kako ovaj proces ume da izgleda u praksi, kada nema vremena ni mogućnosti za pravljenje detaljnih strategija, najbolje se videlo u vreme ujedinjenja dve Nemačke. Za ljude iz Istočne Nemačke preko noći se promenio ceo svet. Za Fondaciju „Fridrih Ebert“ to je značilo dugotrajan rad na političkom obrazovanju u tim pokrajinama, a najviše je posla bilo na polju političke orijentacije i kompetencija: „U FES-u je u to vreme vladala atmosfera vanrednog stanja. Nismo imali razrađenu strategiju, jer nismo mogli da znamo koje su potrebe ljudi i koja znanja i veštine su im u kom trenutku neophodne. Zato smo morali da osluškujemo stanje na terenu i potrebe, pa smo kao vatrogasci išli tamo gde su nas tražili“, rekla je Rurup.
Do koje mere je kroz političko obrazovanje moguće postići zavidan nivo političke kulture, ilustruje primer koji je ona navela, da je rad FES-a rezultirao osnivanjem različitih udruženja i grupa koje zastupaju i unapređuju svoja prava, kao što je, recimo, udruženje podstanara. Međutim, Rurup je takođe ukazala i na tamnu stranu priče koja poslednjih godina sve više dolazi do izražaja: „Poverenje ljudi u političke elite iz godine u godinu opada, a sve je manji i broj građana koji učestvuju na izborima. Takođe, primetan je i latentni populizam. Nedavno je jedna političarka rekla kako je šezdesetih godina bio prisutan koncept Vilija Branta, kao automobila koji nas vozi u demokratiju, a danas nam je potrebno mnogo više takvih automobila.“
Vreme izazova
Izazovi i perspektive; Političko obrazovanje u demokratskoj tranziciji
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp, koji je obećavao da će okončati ratove svojih prethodnika, poslao je nosače aviona, razarače i bombardere preko sedam mora, koji su bacali bombe od 13.600 kila na iranske bunkere 90 metara ispod zemlje, uvukavši Ameriku u rat sa Iranom. Nakratko je ispunio ratni cilj Izraela – koji je dosad ubio 17 iranskih atomskih naučnika – pa brzo proglasio misiju okončanom i isposlovao primirje, dok su odjekivale poslednje salve, nadati se, kratkog rata
Hajde da razmotrimo najgori strah pobunjenih građana. Pa šta ako za Vidovdan bude manje ljudi nego 15. marta? Gde li su se denuli? Da nisu, ne daj bože, sad naprasno preumili i rešili da podržavaju Srpsku naprednu stranku i režim Aleksandra Vučića? Da im nije Ćacilend miliji i draži od studentskog skupa? Ne budimo smešni, naravno da to nije slučaj
Vidovdanski sabor je opravdao svoje održavanje, ali bi mogao i danas da posluži kao podsećanje i svojevrstan poziv na trezvenost: ne treba pozivati Srbiju samo radi okupljanja velike mase (za tako veličanstene pesme ne postoji bis), već sačuvanu, itekako postojeću energiju usmeriti ka određenoj svrsi ne dopuštajući joj da iščili. To je greška koja se pravdoljubivim građanima Srbije ponavlja duže od tri decenije, od 9. marta 1991, sve do moćnih demonstracija povodom “Ribnikara” i Jadra i bilo bi vreme da se iz nje nešto nauči
“Studenti i građani ne smeju da nasedaju na priče o olakom i brzom preuzimanju vlasti, posebno ne na pozive za nasilnu promenu vlasti, jer nisu oni ti koji su ‘zakuvali’ ovu situaciju. Kombinacijom političkog Vudstoka, gandijevskom strpljivošću i upornošću oni su već dokazali da mogu igrati dugu utakmicu, trčati maratonsku trku. To je slika odgovorne politike, a ne samo da se politikom jednokratnog juriša ili na o-ruk sistem porazi režim, personalno promene nosioci vlasti, i ‘opet Jovo nanovo’”
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!