Pripadnici Unutrašnje kontrole MUP-a u saradnji sa Tužilaštvom za organizovani kriminal i Bezbednosno-informativnom agencijom uhapsili su prošle srede kriminalnu grupu u Aranđelovcu koja se tereti za prekookeansku trgovinu drogom. Od četvoro uhapšenih, dvoje su aktivni pripadnici bezbednosnih struktura, a jedan bivši
Kako u Srbiji padne neka kriminalna grupa, tako s njom padnu i zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Bezbednosno-informativnoj agenciji ili nekoj od vojnih bezbjednosnih agencija. Čini se da bez organa reda nema ni kriminala, a pogotovo ne onoga koji uključuje trgovinu narkoticima. U posljednjoj akciji u Aranđelovcu uhapšen je bračni par Jovanović – Danijel, član Uprave kriminalističke policije, i njegova supruga Dušica, zaposlena u BIA. Pored njih, “pao” je i bivši radnik MUP-a Milivoje Kišić, koji se kasnije, prema pisanjima medija, prebacio u privatni sektor obezbeđenja, i to beogradskih splavova. Četvrti član kriminalne grupe je vozač kamiona Ž. F.
Advokat Božo Prelević kaže za “Vreme” da postoji dilema da li je “kvalitet više ili kvalitet manje” što su u akciji uhapsili i pripadnike bezbjednosnih struktura. Sa jedne strane, to pokazuje da oni “nisu nedodirljivi”, ali sa druge, s obzirom na to da već duže vrijeme podaci dolaze od stranih agencija poput DEA, Europola ili Interpola, “sve i da hoćete, teško da možete nekoga da ne procesuirate”, objašnjava naš sagovornik.
Prva crvena lampica koja se upalila kada je MUP objelodanio javnosti ovo hapšenje bilo je pitanje kako četvoro ljudi iz Aranđelovca može učestvovati u prekookeanskoj trgovini drogom. I laicima je jasno da se to ne ugovara na pijaci u Južnoj Americi, a pogotovo ne u Aranđelovcu. Sa druge strane, jasno je da su svi članovi četvorke, sem vozača zaduženog za transport, više bili logistička podrška sa zadatkom da utvrdi da li grupa ima rep, odnosno da li se protiv nje vodi neka istraga. Treće, što se ubrzo i pokazalo, nikako nisu mogli raditi sami.
OVDE ARANĐELOVAC
foto: ap photo…i zaplenjeni kokain
Zadatak grupe bilo je prebacivanje novca stečenog trgovinom kokaina iz Holandije u Srbiju i Crnu Goru. Novac je, navodno, bio sakriven u kamionima za transport cvijeća, pa policija traga za vlasnikom firme “Blumen market”. Mediji pišu i da je Milivoje Kišić imao ulogu posrednika između bračnog para Jovanović i Ljuba Milovića, crnogorskog policijskog službenika sa fotografije sa šefom Kavačkog klana Radojem Zvicerom. Milović je u bjekstvu, kao i Zvicer.
Istraživač Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala Saša Đorđević objašnjava za “Vreme” da se, na osnovu javno dostupnih informacija, može zaključiti da je grupa “najverovatnije deo jedne od 20 ćelija balkanske organizovane kriminalne mreže specijalizovane za krijumčarenje kokaina iz Latinske Amerike u Evropu”. Dodaje da ćelije imaju između “10 i 15 članova”.
Pored poslova privatnog obezbjeđenja, Kišić se navodno u posljednje vrijeme bavio i gradnjom u Beogradu, a sama grupa je dio “uvezenog” novca ulagala u nekretnine. Đorđević naglašava da je taj sektor u Srbiji i Crnoj Gori “najizloženiji pretnji od pranja novca kroz izgradnju ili investiranje u izgradnju objekata i kupoprodaju nepokretnosti gotovim novcem”. Dodaje i da “glavnu reč vode grupe iz Crne Gore i Srbije, dok su iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Hrvatske zaduženi za pojedine poslove”. Primjera radi, “Hrvati su zaduženi za nabavku putnih isprava, Slovenci za drumski transport kokaina ili za organizaciju sastanaka na bezbednim mestima, često u Sloveniji”. To pokazuju i objelodanjene veze ovdašnjih grupa sa Hrvatskom ili Slovenijom, kao i povremena hapšenja koja su se odigrala. I Filip Korać uhapšen je u Zagrebu, ali i nedavno pušten.
Posljedično, ispada da je ova grupa radila za Kavčane. Takav scenario uklapa se iz još jednog razloga – kao što neki primjećuju da je za vrijeme Dijane Hrkalović u MUP-u trajala hajka na pripadnike Škaljarskog klana, sada se kolo sreće okrenulo na štetu Kavčana. U posljednje vrijeme, kada se uzmu u obzir sve značajnije akcije srpske policije, može se primijetiti da se lisice uglavnom stavljaju na ruke članovima Kavačkog klana. Isto tako, nekada je Filip Korać proglašavan u medijima za državnog neprijatelja broj jedan kao vođa Škaljarskog klana, pa onda potpuno nestao iz medijskih naslova. A i optužnica mu je oborena, tako da je, po pisanju tabloida, Radoje Zvicer apsolutni gospodar podzemlja i čovjek koji “sprema atentat na Vučića”.
Od kada je februara 2015. ispaljen prvi rafal, a od njega pao Goran Radoman, član Škaljarskog klana, nizala su se hapšenja i ubistva pripadnika ove kriminalne grupe. Na pitanje istraživačkih novinara 2019. tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Nebojši Stefanoviću zašto se ne hapse pripadnici Kavačkog klana, on je odgovorio da Škaljaraca “ima mnogo više”. Kada se policija tokom iste i sledeće godine hvalila statistikom da je smanjen broj kriminalnih obračuna i ubistava, u Ritopeku su se, daleko od očiju javnosti, dešavala zvjerstva Belivukovog klana. Za razliku od ubistava, nestala lica ne ulaze u statistiku, a policija nikada nije objasnila kako se dešavalo da im nestane toliko ljudi iz kriminalnog miljea, od kojih su neki bili i na mjerama tajnog nadzora. Sada više niko ne govori o žrtvama Škaljarskog klana.
PREČIŠĆAVANJE “NEPODOBNIH”
Ono što i dalje ostaje veliki problem jeste upletenost zaposlenih u MUP-u i BIA. Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin svako malo najavljuje “čišćenje” redova službi bezbjednosti. Međutim, kao da ni on sam ne zna šta znači ta riječ – kadrovi se čiste kada nemaju dovoljno dobre rezultate, pa se zamjenjuju sposobnijima, a ne ako vrše krivično djelo i učestvuju u prekookeanskom švercu narkotika. Tada je hapšenje jedini logičan epilog njihove karijere.
Saša Đorđević kaže da “ozbiljne organizovane kriminalne grupe ne mogu da funkcionišu bez trulih jabuka u državnom aparatu”, kao i da su u Srbiji noseći stub borbe protiv kriminala “upravo Bezbednosno-informativna agencija i Uprava kriminalističke policije”: “nisu neuobičajena hapšenja pojedinaca iz operativnog dela policije ili carine jer oni poseduju podatke koji omogućavaju kriminalcima da prebace ilegalnu robu ili da ne budu uhvaćeni”.
Međutim, na ovaj način kako se odvija “čišćenje” u posljednje vrijeme ispada kao da se MUP čisti od nepodobnih policajaca. To pokazuju i primjeri onih koji su se našli na meti države, jer su uhapsili nekoga za koga vladajuća struktura smatra da “nije kriv”.
Riječ je o slučaju načelnika Četvrtog odeljenja MUP-a inspektora Slobodana Milenkovića, protiv koga se vodi hajka od početka afere “Jovanjica” i hapšenja Predraga Koluvije (vidi tekst “Vodič kroz Jovanjicu” na strani 14).
Sa druge strane, pad klana Belivuk u februaru prošle godine i razbijanje kriptovane aplikacije za komunikaciju Skaj, otvorili su Pandorinu kutiju korumpiranih policajaca. Bivši inspektor Službe za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) Božidar Stolić osuđen je na dvije godine zatvora, jer je Belivukovoj grupi odavao povjerljive informacije iz istrage koja se vodila protiv njih. Takođe, bivši zamjenik načelnika iste službe Goran Papić optužen je da je štitio dilera droge, dok je istraga vođena i protiv sadašnjeg zamjenika načelnika SBPOK-a Nevenka Marića. Uhapšen je i bivši načelnik Uprave kriminalističke policije Ilija Milačić. Društvo na listi im prave i bivši načelnik novosadske policije Milorad Šušnjić, kao i bivši načelnik Odeljenja za specijalne istražne metode Dejan Milenković. A kada se spisak proširi na slučajeve “Jovanjica” 1 i 2, tek onda postaje poduži.
Advokat Prelević kaže da se “nažalost suviše veliki broj ljudi iz vrha policije dovodi u vezu sa kriminalom” i dodaje da je njima svima “zajednička nit to što su dovedeni u te službe u poslednjih osam do deset godina. Tu se vidi jedno sistemsko propadanje, što znači da nema ni adekvatne unutrašnje inspekcije, a ni onih u službi koji se bore protiv kriminalizacije”, zaključuje naš sagovornik.
Dodaje da se mora imati u vidu “ko od političara postavlja ključne ljude u službama bezbednosti”, odnosno “koliko su ti ljudi udaljeni od kriminala, toliko će im i službe biti udaljene”. Prelević kaže da je ključna prizma “šta hoće politika”, i na kraju dodaje da “nijedna od ovih službi nema snage da se odupre političkoj eliti”.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!