Dani raspleta u slepoj ulici

Kako je sve započelo? Poslije neuspjele reforme policije i zaustavljanja Bosne i Hercegovine na evropskom putu, većina stranih zvaničnika u zemlji apelovala je na domaće lidere da „traže kompromis, rade zajedno i vode zemlju naprijed, te da to učine odmah kako BiH ne bi izgubila korak sa susjedima“. Uoči donošenja sporne odluke visokog predstavnika za BiH Miroslava Lajčaka, američki ambasador u BiH Čarls Ingliš upozorio je da ovakvo ponašanje domaćih lidera zemlju neminovno vodi u izolaciju, jer se bave pitanjima koja dijele zemlju. Već tad je Ingliš jasno stavio do znanja da Sjedinjene Američke Države podržavaju Miroslava Lajčaka, koji „ima sve ovlasti da riješi probleme u BiH“. Kasnije je Ingliš upozorio da je sukob sa visokim predstavnikom ujedno i sukob sa SAD, te da će reakcija njegove države biti „brza i snažna“.

Sutradan Miroslav Lajčak nameće Zakon o Savjetu ministara BiH (državnoj vladi) kojim se osigurava kvorum za rad kad na sjednici prisustvuje većina ministara. To praktično znači da za usvajanje odluke više ne trebaju glasati po dva ministra iz svakog naroda, već po jedan.

Visoki predstavnik je naložio parlamentu BiH da do početka decembra izmijeni poslovnike o svom radu. U poslovnik bi trebalo da bude unešena odredba da parlament može zasjedati kada mu prisustvuje većina poslanika, bez obzira koliko je prisutnih iz nekog od entiteta. „Ustav propisuje da većina glasova za donošenje odluka podrazumijeva najmanje jednu trećinu glasova predstavnika izabranih s teritorije svakog entiteta. Postojeći poslovnici to tumače kao jednu trećinu izabranih, umjesto trećine onih koji glasaju iz svakog entiteta. To mora biti promijenjeno, a ako parlament to ne prihvati, odluku ću nametnuti nakon isteka ovog roka“, rekao je Lajčak.

Ove odluke Lajčak je obrazložio „tjeranjem izabranih da rade svoj inače dobro plaćen posao“, omogućavanjem funkcionisanja sistema u narušenom političkom ozračju.

„Na nefunkcionisanje Savjeta ministara lično mi se žalio i predsjedavajući Nikola Špirić.“ U vrijeme donošenja odluke koja se odnosila na funkcionisanje institucije koju vodi, Nikola Špirić se nalazio u inostranstvu, što je oštro zamjerio Lajčaku.

Gotovo svi srpski političari su u ovim odlukama vidjeli otvaranje prostora za „preglasavanje“ srpskog naroda u institucijama BiH.

ODLUKOM NA ODLUKU: Istog trena, po objavljivanju odluke Miroslava Lajčaka, sazvana je sjednica Glavnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata na kojoj je njen lider Milorad Dodik ponudio ostavke na mjesta predsjednika stranke i premijera Vlade RS. Ostavke su odbijene, a donešena je odluka da svi predstavnici Dodikove stranke u organima i institucijama BiH kovertiraju neopozive ostavke i podnesu ih „ukoliko u roku od deset dana ne budu ispravljene odluke visokog predstavnika za BiH“. Stranka je zaključila da su odluke visokog predstavnika „neustavne i zadiru u samu suštinu Dejtonskog mirovnog sporazuma“. Ovaj stav podržali su gotovo bez izuzetka svi u Republici Srpskoj.

Visoki predstavnici u BiH nikada nisu povlačili svoje odluke, pa je bilo jasno da to neće učiniti ni Miroslav Lajčak. Čak se pretpostavlja da je ovu odluku Lajčak donio želeći da preduhitri mogućnost povlačenja srpskih funkcionera iz zajedničkih organa, što je u nekoliko navrata naglašavano, a odnosilo se na eventualne najave o smjenama premijera Dodika.

Bonska ovlašćenja visokog predstavnika u BiH korišćena su do sada u oko osam stotina slučajeva. Mogućnosti žalbi na odluke visokog predstavnika u BiH ne postoje, odluke se ne mogu razmatrati na Ustavnom sudu BiH. Iako je Dodik tad rekao da na raspolaganju imaju „mogućnost podizanja tužbe protiv visokog predstavnika pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu“, gotovo u isto vrijeme isti sud se proglasio nenadležnim u slučaju ranije smijenjenih političara u BiH.

Nakon donošenja odluke Dodikove stranke sastali su se Dodik i Lajčak, izgledalo je da se bura stišala i da se rješenje nazire. Lajčakova kancelarija trebalo je da dostavi pravna tumačenja svojih odluka: „Uveren sam da će tumačenje koje ćemo dati pokazati da se radi o dobronamernoj odluci čiji je osnovni cilj funkcionisanje institucija sistema. Žao mi je što su mere koje sam doneo pogrešno protumačene u RS“, izjavio je tada Lajčak.

Dodik je rekao da će sačekati tumačenje, te da bi ono moglo biti prihvatljivo za RS ako se precizira nekoliko važnih stvari:

„Za nas je važno da u državnom parlamentu većina od 22 poslanika bude validna samo uz prisustvo poslanika iz entiteta i ako to riješimo neće biti problema. Treba da se pojasni i pozicija zamjenika ministara u Savjetu ministara BiH tako da se jasno odredi da oni mogu da odlučuju umjesto ministara samo ako dobiju zvanično ovlašćenje“, izjavio je neposredno nakon sastanka Dodik.

A onda se situacija dodatno zakomplikovala. U objašnjenju odluka se kaže da u periodu „između dana podnošenja ostavke, smjene ili trajne spriječenosti ministra i dana kada nasljednik ministra preuzme dužnost, zamjenik ministra privremeno obavlja dužnosti datog ministra. Ali se glas zamjenika ministra ne može računati kao glas pripadnika bilo kojeg konstitutivnog naroda“. Zamjenici ministara i ministri dolaze iz različitih konstitutivnih naroda, pa je ova mjera bitna kako taj princip ne bi bio narušen.

„Sjednice Savjeta ministara se mogu održavati samo ako je na njima prisutno više od polovine ukupnog broja članova, dakle, jedan narod ne može odlučivati sam“.

Pravno pojašnjenje iz OHR-a dalje kaže da se u državnom parlamentu ne ukida mehanizam entitetskog glasanja, a mjere imaju za cilj da se obezbijedi obavezno prisustvo sjednicama. A kad se zaviri u statistiku, ona jasno govori da je postojeći Savjet ministara u godini dana donio svega desetak zakona. Sjednica državnog parlamenta u junu nije mogla biti održana jer nije bilo kvoruma – 19 poslanika je putovalo diljem svijeta – u Koreju, Portugal, Japan…

Objašnjenje iz Lajčakove kancelarije poslanik SDS-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Momčilo Novaković smatra prihvatljivim (odnosi se na mehanizme u razmatranju zakona koji nisu dobili entitetsku većinu – djelovanje Kolegijuma Parlamentarne skupštine BiH kao komisije):

„Visoki predstavnik je razjasnio da se to ne mijenja i da i dalje ta komisija ostaje kao tročlana, da se odluke donose konsenzusom i da ne može raditi u krnjem sastavu.“ Za njega je jedino neprihvatljivo da se jedna trećina glasova odnosi na jednu trećinu onih koji su prisutni i koji glasaju. Po njemu je ostavljena mogućnost entitetskog glasanja, ali u znatnoj mjeri devalvirana jer se radi o jednoj trećini prisutnih koji glasaju.

Predsjednik srpskog kluba u Vijeću naroda RS Staša Košarac, istina, nije vidio obrazloženje iz OHR-a, ali ono što je ranije imao prilike da vidi „nije dobro za RS. Ni u jednom dijelu nametnutih odluka ne spominje se zaštita interesa RS i to je za nas neprihvatljivo“.

Za zaoštravanje situacije nakon gotovo riješenih nedoumica, Miroslav Lajčak krivi Vojislava Koštunicu i Vladimira Tutina, zamjenika ministra spoljnih poslova Rusije. Dodik se sastao sa njima u Beogradu i nakog toga su uslijedile prijetnje o političkom haosu u BiH.

Dodik se i unatoč najavi nije izjasnio o pravnim tumačenjima iz kancelarije visokog predstavnika, već je zakazao posebnu sjednicu Vlade RS, početkom sedmice.

SPONA I PUTIN: Istog dana održano je i zasjedanje Narodne skupštine RS i „desio“ se narod u svim gradovima Republike Srpske. Ove proteste pod nazivom „Ne damo Srpsku“ organizovala je nevladina organizacija Spona (Srpski pokret nevladinih organizacija), iako su na proteste pozivali odbori pojedinih političkih partija. Politički lideri su učestvovali na centralnom mitingu Spone u Banjaluci.

„Vjerujemo u Vladu RS i mislimo da neće učiniti grešku u smislu da se pozitivno odredi prema obrazloženju OHR-a. Spona predstavlja 70 odsto građana RS i izrazićemo svoj protest zbog posljednjih odluka visokog predstavnika a vjerovatno će uslijediti veliki nemiri u RS i zahtjevi za održavanje referenduma i izdvajanje RS iz BiH“, rekao je predsjedavajući ovog udruženja, koje su između ostalih podržali i predstavnici srpskog kluba delegata u Vijeću naroda RS. U Federaciji BiH Spona je označena kao asocijacija u službi režima Milorada Dodika, koja raspiruje mržnju prema Bošnjacima u RS, što je ova odlučno demantovala. Sem željezničara, studenata, penzionera, opštinskih odbora, političkih stranaka, pravnika i inih u odbranu „slobode srpskog naroda“ stala je i crkva. Visokom predstavniku je pisao episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije, istakavši kako je „srpski narod odgovoran narod, pred Bogom i pred ljudima, i za sebe i za one koji su u njegovom okruženju. Ne spletkari i ne kuje zavjere, izlazi sam pred sebe i pred bilo koju vlast jasno i određeno, otvoreno da čuje i da razgovara o složenim prilikama, ali očekuje i da se čuje i njegova riječ“.

Najave referenduma o nezavisnosti nisu uplašile Miroslava Lajčaka, jer je to neustavno, a on ima oruđa da se protiv toga bori:

„Protiv mojih odluka može da protestuje samo onaj kome bi smetalo kada bi institucije u BiH funkcionisale. Neka se sada pokaže ko za koga igra“, rekao je Lajčak.

Gotovo svi odbornički klubovi SNSD-a ispoštovali su odluku Glavnog odbora stranke, te na posebnim sjednicama skupština opština ocijenili kako „odluke visokog predstavnika ne doprinose razvoju demokratije već proizvode duboku političku krizu i direktno narušavaju političke odnose unutar BiH“.

ODJECI I REAGOVANjA: Zbog svih ovih dešavanja Željko Komšić, prvi čovjek Predsjedništva Bosne i Hercegovine, „zaratio“ je sa srbijanskim premijerom Vojislavom Koštunicom, prijeteći mu da drži prste dalje od BiH, jer „bi mogao dobiti po prstima i po nosu“. Komšić je isključio svaku diplomatsku komunikaciju sa Koštunicom:

„Kad neko takav nakon 15 godina ponavlja prijetnje da će praviti probleme u mojoj kući, svaka diplomatska komunikacija je suvišna i nepotrebna.“

Koštunici je pisao i Miroslav Lajčak, upozorivši ga da iznosi neistinu. Naime, Koštunica smatra da Lajčakove mjere imaju za cilj srušiti Dejtonski sporazum, odnosno ukinuti RS. „Očuvanje Kosova i Republike Srpske sada su najpreči ciljevi naše državne i nacionalne politike“, poručio je Koštunica. Prema Borisu Tadiću, Srbija podržava cjelovitost BiH i njeno dejtonsko ustavno uređenje, a svaka promjena bilo kojeg dejtonskog principa zahtijeva konsenzus sva tri konstitutivna naroda.

„Premijer Koštunica ne navodi nijednu činjenicu na osnovu koje bi se moglo zaključiti da odluka ugrožava postojanje RS. Visoki predstavnik je ponudio vjerodostojnu dokumentaciju u 10 tačaka koja dokazuje da odluka nije usmjerena protiv bilo kog konstitutivnog naroda ili entiteta u BiH“, piše Lajčak Koštunici. Rat riječima otpočeo je između Srđana Đurića, Koštuničinog savjetnika za medije, i Frane Maroevića, direktora komunikacija OHR-a.

„Lajčak mora da povuče svoje odluke ili da se povuče sa mjesta visokog predstavnika“, pisao je Đurić. Maroević mu je otpisao i sugerisao da se preciznije upozna sa odlukama koje komentariše:

„Srbija, kao jedna od potpisnica Dejtonskog sporazuma, takođe se obavezala da podržava institucije BiH. Podržavanjem bojkota institucija BiH samo se raspiruju strasti koje mogu voditi ka kršenju Dejtonskog sporazuma. Prava se štite unutar institucija BiH, a ne bojkotom, parolama ili protestima.“ Maroević je prije toga pozvao političare u RS da pročitaju odluke:

„Krajnje je vrijeme da se umjesto histeričnih reakcija i pogrešnog tumačenja odluke visokog predstavnika, političari okrenu svom poslu i rade na reformama za dobrobit građana BiH.“

ADVOKATI, POLICAJCI, AMERIKANCI: U sedmodnevnom sukobu na relaciji OHR – Republika Srpska palo je mnogo grubih riječi na račun međunarodne zajednice i njenih predstavnika, pa je Miroslav Lajčak upozorio da neće dozvoliti igranje autoritetom OHR-a, Savjeta za sprovođenje mira i Dejtonskog mirovnog sporazuma. Po njemu je u svemu bilo puno politike i demagogije, malo čega konkretnog, a mnogi odluke nisu ni pročitali.

Najave političkih stranaka iz RS o ukidanju bonskih ovlašćenja, Lajčak je označio pukom demagogijom, jer ovo pitanje na dnevni red može stavljati samo Savjet za sprovođenje mira. Nadležnost Narodne skupštine RS da raspravlja o ukidanju bonskih ovlasti uporedio je sa njenom nadležnošću u raspravi o ukidanju smrtne kazne u Kaliforniji.

Razočaran je i akademicima i stručnjacima, koji su zanemarili struku, a bavili se politikom i demagogijom. Zaključio je da je „lako izmanipulisati narod, što je poslije teško kontrolisati“. U danima krize u Bosni i Hercegovini visokom predstavniku Miroslavu Lajčaku „stala je pamet“ pošto su vozovi u Republici Srpskoj stali u znak protesta zbog njegovih odluka.

Strani ambasadori u BiH naglašavali su da neće dopustiti radikalizaciju prilika u zemlji i upozoravali da onaj ko misli da stvarno treba izazivati međunarodnu zajednicu, mora računati na ozbiljne mjere. A taj paket je već pripremljen.

Savezi udruženja pravnika Srbije i Udruženja pravnika RS najprije su apelovali da se ova „oktroisana odluka opozove, odnosno stavi van pravne snage, poštujući sva legalna i legitimna sredstva koja su svojstvena načelima demokratske kulture i vladavine prava“. Početnom i najboljom varijantom neki od pravnika su nudili povlačenje srpskih predstavnika iz državnih institucija. To bi pak značilo potpunu blokadu državnih institucija i nemogućnost funkcionisanja države.

Potom je uslijedio sastanak pravnika sa predstavnicima OHR-a, a javnost obaviještena da je na pomolu rješenje.

Dodik ostaje pri stavu da će se njegovi ljudi povući u opoziciju i ići do kraja, čime će nastati blokada u funkcionisanju državnih institucija, zbog nemogućnosti formiranje nove vladajuće koalicije. On je ponudio nove izbore, na kojima bi pokazali da su još jači, a američkom ambasadoru je poručio da „ovdje ne stanuje grupa poslušnika i klimoglavaca međunarodne zajednice pa taman oni bili i Amerika“. Naravno, Dodik „poštuje SAD“, ali on nije kriv, kako kaže, „što im mnoge stvari ne idu kako su planirane u svijetu. „Mi samo pokušavamo ovdje da odbranimo svoje elementarno pravo na demokratski izbor. Ovdje se nije razbio nijedan prozor, niti će, ovdje se samo radi o političarima koji imaju svoj karakter i koji ne žele da ga pogaze, ni u ime sebe, ni svojih porodica ni naroda kojeg predstavljaju. Oni neka čine što hoće.“ Stručnjaci iz pariškog instituta za bezbjedonosne studije smatraju da je politička elita u BiH kriva za sadašnju situaciju, ali ni da spoljna intervencija nije bila baš od pomoći politici u BiH: „Politika u Bosni i Srbiji sada znači da perspektiva EU-a za cijeli region umire.“

Lajčak je najavio da neće prezati od smjene Dodika, ako se situacija pogorša. Pitanje je šta bi ona donijela.

Nakon sastanka stranačkih lidera u Mostaru, na kojem je potpisana deklaracija o reformi policije, stekao se utisak da će se nesporazumi na relaciji OHR–Banjaluka izgladiti zahvaljujući pravnicima, što bi BiH uvelo na mala vrata u Evropsku uniju i potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

U vrijeme zaključenja ovog teksta zasjeda Upravni odbor Savjeta za sprovođenje mira, za koji se pretpostavlja da u potpunosti stoji iza Lajčakovih odluka i na kojem će biti izložena deklaracija Narodne skupštine Republike Srpske. Istina, treba „slomiti“ otpor Rusije.

Dani raspleta između dvije strane koje ostaju ozbiljne u svojim namjerama tek slijede.

Ban Ki Mun, generalni sekretar UN-a, smatra da je politička situacija u BiH zašla u slijepu ulicu, dobri poznavaoci ovdašnjih prilika reći će da posljednjih decenija ona nije ni izlazila iz te ulice.