Iz Banjaluke za “Vreme”
U Banjaluci su proslavljeni Dan državnosti Srbije i Dan “državnosti” Republike Srpske. Iako Republika Srpska po Dejtonskom mirovnom sporazumu nije država, njen predsjednik Milorad Dodik poželio je predsjedniku Srbije dobrodošlicu u “državu srpskog naroda Republiku Srpsku” žaleći se na “stalno urušavanje Dejtona od strane političkog Sarajeva i određenih zapadnih zemalja”.
NIKO KAO JA
Vučić je domaćinima poželio da “prestanu pravno da ih progone”. “Onima u Sarajevu” je poručio da “ništa protiv Bošnjaka nećemo, ali nećemo da dozvolimo ni njihovim političarima da nas ponižavaju. Neće moći da nas udaraju kao džak, a da im nikada ništa ne odgovorimo. Bez straha ćemo im odgovoriti na svaku političku provokaciju”. Takođe i da “Boga mole da se ne prijavi u Čipuljićima, jer bi pobijedio i u Sarajevu”.
Iz Socijaldemokratske partije BiH, koalicionog partnera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, požalili su se na “kabadahijsko” ponašanje predsjednika Srbije u Banjaluci, njegov pritisak na Sud BiH, pred kojim se Dodiku sudi za “kršenje Dejtonskog sporazuma” i omalovažavanje odluka Ustavnog suda.
“Nakon što je usred Banje Luke drsko i državnički nedopustivo zajedno sa Miloradom Dodikom omalovažavao odluku Ustavnog suda BiH, prema kojoj je zabranjeno isticanje zastava i grba, te izvođenje himne druge države u institucijama i u protokolu bosanskohercegovačkog entiteta RS, Aleksandar Vučić, predsjednik susjedne Srbije, osmjelio se da drži i političke lekcije vlastima u Sarajevu”, navodi se u reakciji ove stranke.
Na Vučićevu opasku da je on na “vlasti duže nego što su takvi u Savjetu ministara, koji će svakako brzo otići”, socijaldemokrate su mu “dobronamjerno” preporučile da se posveti problemima u svojoj zemlji.
Inače, prije nekoliko mjeseci, neki od članova Predsjedništva ove stranke, poput aktuelnog ministra odbrane BiH Zukana Heleza, upozoravali su na pogubnost koaliranja sa Dodikovom strankom.
Od 2006. godine za Milorada Dodika država Bosna i Hercegovina je “nužno zlo, jedna nakaradna tvorevina međunarodne zajednice, tamnica za srpski narod”, kaže Helez. Do danas se u njegovom odnosu prema istoj ništa nije promijenilo; na sretenjskoj proslavi “saborno i ponosno” je naglasio kako je “BIH propala država, kako su Srbi u njoj zatočeni i zarobljeni, kako je Vojvodina Srbija a RS sve manje Bosna i Hercegovina, te kako pozicije RS-a u BiH postaje neizdrživa”.
Preko Sarajeva su u Evropu istovremeno otišle potpuno drugačije poruke. Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović je na marginama Minhenske sigurnosne konferencije upozorio predsjednika Evropskog vijeća Antonija Kostu da je stanje u zemlji “ozbiljno” i da prijeti eskalacija. Bećirović je optužio Aleksandra Vučića da želi nerede iz Srbije da prebaci u BiH.
“Vučićev politički koncept ‘jedan narod, jedan sabor, jedan vođa’ podsjeća na najmračnije dijelove evropske prošlosti. Evropa je početkom devedesetih godina prošlog vijeka potcijenila opasnost od Slobodana Miloševića i sada ne smije potcijeniti i veću opasnost”, istakao je Bećirović. On je dalje upozorio i generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea da se “rukovodstvo Republike Srbije agresivno miješa u unutrašnje poslove BiH, ali i drugih država u regiji”.
Inače, Vučić se u Banjaluci zapitao i po običaju sam odgovorio: “A kad smo se mi to miješali u vaše političke odnose u Sarajevu? Nikada. A šta vi radite svaki bogovetni dan?”
DODIKOVA LOGIKA
Aleksandar Vučić nije dolazio na proslavu Dana Republike Srpske 9. januara nakon što je Ustavni sud BiH donio odluku o neustavnosti ovog praznika 2019. godine. Zašto je došao sada? Dodik objašnjava: “Ovo danas je prvi put da RS obilježava svoj dan državnosti, to je tako normalno i tako je logično”.
Dodik je početkom februara podržao proteste studente u Banjaluci koji su bili izraz podrške kolegama u Srbiji: “Republika Srpska je slobodno društvo i nedopustive su bilo kakve zabrane izražavanja mišljenja i slobode kretanja. To je garantovano Ustavom svim građanima Srpske i kao predsjednik Republike uvijek ću biti na strani onih kojima je to pravo ugroženo”.
Istovremeno je zaprijetio predstavnicima nevladinog sektora da će ih zauvijek zakonski žigosati kao agente stranog uticaja i zabraniti im da politički misle. Konačno, predsjednik Srbije je izjavio da “bismo mogli vjerovati koliko je izvana dato novaca da bi se mijenjala vlast u Srbiji” i zahvalio Dodiku jer “nije okrenuo leđa Srbiji”.
Vučić i Dodik uglas kažu kako je Deklaracija Svesrpskog sabora “zajednički praznik jedinstva naroda i vizije bolje budućnosti” i da im je zajednički cilj “očuvanje mira i stabilnosti, jačanje privrednog rasta i odbrana nacionalnih interesa Srbije i Srpske”. Za Denisa Bećirovića “posebno opasna je Deklaracija o takozvanom svesrpskom saboru jer je u potpunosti suprotna vrijednostima i standardima Evropske unije”.
Za izvršnog direktora Helsinškog odbora u Republici Srpskoj Branka Todorovića riječ je o “Sretenjskom marketingu”, a za profesora Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Aleksandra Savanovića “proizvodnja nepostojećih događaja koju Vučićev režim konstantno koristi za zamajavanje javnosti”.
“Obično se to radi kada se događaju neke ozbiljne i važne stvari koje se onda proizvodnjom fake ‘istorijskih’ događaja žele skrajnuti sa pogleda javnosti”, pojašnjava Savanović za “Vreme”. “Sjetimo se cirkusa sa Rezolucijom o Srebrenici kojom je Vučić pokušao razvodniti pažnju javnosti sa pitanja litijuma. Ili prošlogodišnjeg ‘Svesrpskog sabora’ i prateće deklaracije koji su bombastično najavljivani iako u suštini predstavljaju obično mlaćenje prazne slame. Ovaj cirkus sa Sretenjem je takva dvopotezna fora: u situaciji kada su studenti podigli narod na demonstracije protiv jednog otuđenog i izvitoperenog režima, pokušavaju se razvodniti energije otpora takvim fake istorijskim mitinzima. U suštini, to je isprazna priča i tipična populistička politička tehnologija. Ako ne možete dobiti stvarnu podršku svog naroda za stvarne politike koje vodite, onda morate blefirati.”
Savanović kritikuje i “režim u Banjaluci koji sudjeluje, na veoma nedoličan način, u tom nečasnom poslu: Dodik iz svojih ličnih interesa podržava Vučića, ali to radi na način da stvara dugoročne probleme i podjele između Srba iz BiH i onih u Srbiji, koji su sasvim opravdano ljuti zbog takvog ponašanja vlasti u RS. Nadam se da su građani Srbije svjesni da je manjina i da ogromna većina građana Republike Srpske podržava njihove zahtjeve. Unatoč tome što smo ovdje izloženi i većem medijskom mraku nego je to u Srbiji, narod ipak osjeća pravednost studentskih i građanskih zahtjeva i podržava ih. Ne znam ni jednog čovjeka u Banjaluci koji ne stoji iza ovog što rade studenti. Nadajmo se da pogrešno postupanje vlasti RS neće stvoriti veći jaz među našim narodom i da će se u budućnosti moći sanirati posljedice ovih režimskih grešaka”.
Branko Todorović kaže za “Vreme” da pozdravlja saradnju Srbije i Republike Srpske s obzirom na brojne mogućnosti i stvarne potrebe, ali da “nažalost, umjesto otvorene i konkretne saradnje, postoji simulacija saradnje, osmišljena zbog dnevno političkih potreba dva predsjednika. Zaista je teško pronaći logiku u proglašavanju Sretenja za Dan državnosti Republike Srpske, ali odsustvo zdravorazumske logike je konstanta srpske vlasti s obje strane Drine. Taj model vlasti se prepoznaje po potpunom ignorisanju stvarnih interesa i potreba naroda, po brutalnoj manipulaciji građanima i zastrašujućoj korupciji, po neiscrpnoj mašti u izmišljanju neprijatelja srpskog naroda, zatim po autokratiji koja urušava institucije i demografskoj katastrofi, posebno u Republici Srpskoj. Uzgred, Vučić je iz Banjaluke poslao poruku javnosti u Srbiji da studentski protesti ne slabe samo njegovu vlast, nego su prijetnja i opstanku RS i Vojvodine. Nije propustio priliku da pošalje ‘upozorenje političkom Sarajevu’ ali i da ‘zaprijeti’ Sudu BiH da paze šta rade. Valjda bi trebalo da rade samo ono što im Predsjednik kaže, kao što je u Srbiji”.
“MA NE JAVLJAJ SE, BOLAN”
Sretenjski dani u Banjaluci bili su “dani gozbe i veselja”. Miloradu Dodiku bilo je drago što je Aleksandar Vučić mogao “osjetiti koliko ga ljudi u Republici Srpskoj podržavaju”. Zauzvrat, Aleksandar Vučić, a ni Srbija “neće okrenuti leđa ni vama, ni RS-u, ni državnom rukovodstvu RS-a. Kakva god njihova odluka bila”.
Misli se na sudsku odluku u postupku protiv entitetskog predsjednika. U njenom iščekivanju iste, Narodna skupština RS-a je u stalnom zasjedanju. To je odluka Dodikovih saradnika koju je on sam saopštio i koji su, ako mu je vjerovati, “radikalniji od njega”.
U toku konferencije za medije nekome od prisutnih je u vrijeme dok je govorio Aleksandar Vučić zazvonio telefon. Do izražaja je došla Vučićeva nonšalantnost, pa je prekinuo izlaganje i rekao osobi da se “slobodno javi, on će sačekati”, da bi kasnije naglasio da se to ne bi moglo dogoditi u Beogradu. Opuštenost je zaokružio Milorad Dodik rekavši nesretniku koji nije isključio zvono: “Ma, ne javljaj se, bolan. Ostavi taj telefon”. Izuzetnu moć zapažanja pokazao je predsjednik Srbije i prilikom otvaranja Klinike za ortopedsku hirurgiju u Slatini kod Laktaša, primijetivši da Goran Talić, direktor Instituta “Dr Miroslav Zotović” ne voli da nosi odijela, te da ga u zadnjih 10 godina drugi put vidi, istina u istom sakou i iste kravate”. Sam se nasmijao ovoj “šali”.
I dok se u Banjaluci i njenoj okolini jelo i pilo, organizovana gozba za 200 zvanica, ni jarići, ni prasići, ni jagnjad nisu mogli da se mjere sa “pitom od mladog sira” ispod sača koju je specijalno za predsjednika Srbije pripremio predsjednik Republike Srpske, a ovaj nije dao nikome da joj se približi.
Sabornost i ponos u Banjaluci zaokruženi su Vučićevom porukom da Srbiju voli više od života! Istu poruku poslao je i Republici Srpskoj. U njeno ime uzvratio mu je Milorad Dodik poručivši svima “da mu ne diraju Vučića, makar uzeli i njega”.
