Bivšem julovskom direktoru, a bo’me i visokom funkcioneru, nije jasno šta radnici hoće štrajkom, pogotovu sve to samoupravljanje, kad kod njega ima puno da se radi za male pare. Zato zahtev za poništenje privatizacije smatra napadom na novu vlast, ustavno uređenje i bezbednost države
UZOR ZA UGLED: Predrag Savić
Predrag Savić je, vele, postao direktor modne konfekcije Uzor početkom devedesetih, bolje rečeno početkom rata u Bosni. Stig’o iz Bosne, iz Zvornika, da brani i oporavlja srpsku privredu. U to vreme bio uspešan, biće i zato što je bio visoki funkcioner JUL-a, republički poslanik, iz firme mu uspešno nije izlazio Milovan Bojić, naročito, bilo i Leposave Milićević, a i drugarica Mira više puta najavljivana.
Onda došao oktobar 2000, drug Predrag, nije takoreći, oteran, uz kilo krivičnih prijava za razne zloupotrebe. Onda došao decembar 2002, Savić, tačnije supruga Ljiljana, učestvuje na aukciji i kupuje bivšu firmu. Malo je reći da se celo Valjevo diglo, Otpor, DSS, G17 plus, zar i to da se desi, ima li većeg šamara demokratiji, da se julovac vrati na mesto „zločina“… Savić je, pošto od kilo prijava nije bilo ništa i pošto se, jašta nego kako vele, našao s Batićem, na sve odgovorio rečima da ga politika ne interesuje, sad je biznismen.
Onda došlo ovo vreme, radnici se digli, pod komandom ASNS-a, sindikatom bivšeg ministra za rad Milovanovića, i traže poništenje privatizacije, jer Savić ne ispunjava nikakve obaveze, traže „rad i plate, i da se tretiraju kao ljudi, a ne kao životinje“. Savić ne razume o čemu se tu radi, sve uradio u skladu sa zakonom, ispoštovao sve obaveze, neustavne i nezakonite zahteve za rušenje privatizacije smatra ne samo napadom na preduzeće nego i napadom na državu i novu vlast, što se može tretirati i kao krivično delo protiv ustavnog uređenja i bezbednosti države.
NOTORNEGLUPOSTI: Ajd’ u Uzor, na kapiji privatno obezbeđenje, iza, uglavnom, radnice, Savić prihvata razgovor s novinarom. Otključaše kapiju, otključaše upravnu zgradu, sekretarica za javiti se, kod nje jedan što se piše direktor, predstavlja se, Slobodan, iza vrata, na kojima piše „direktor“, Predrag Savić, podašišan i glanc nov. Kancelarija za sesti, sednemo, Savić bosanski neposredan predstavlja funkciju, predsednik Upravnog odbora, odma’ da kaže, neće da se eksponira, ali, ovo su gluposti, notorne gluposti, štrajk je nezakonit, i po proceduri i po zahtevima. Traže poništenje privatizacije, on za to nije nadležan, nije uplaćivao penziono, bolovanje, nema komentar, gluposti. Kakav prekovremeni rad, kakav topli obrok, toga nema, po zakonu. Nije mu jasno, kakav je to komunizam u radničkim glavama, pa to samoupravljanje, nije u stanju da se nosi s tim, čist komunizam.
Pa situacija ozbiljna, teške su tržišne okolnosti, bez rada firmi ne gine stečaj, tekstilna je to grana. U ovoj grani trenutno ne postoji bolja firma od Uzora, ali ovo je niskoakumulativna grana, mora mnogo da se radi za male pare. Dodaje i da je niska cena rada, tzv. lon poslovi (šivenje za strane firme), 90 odsto prihoda ide na plate i doprinose. A plate svakog 15-og, po osnovu cene sata rada, sve po ugovoru, sat 40–42 dinara, vadi digitron, 184 puta 40 jednako 7360, to ako se ostvari norma, može više, a može i manje, ne pravi on normu, pa gomila ima platu i preko 10.000 dinara…
Ma štrajk nema veze sa socijalnim zahtevima, to organizov’o ASNS, radnici nemaju pojma o čemu se tu radi, odma’ izašli na ulicu, digli buku, okreću državu protiv njega, ne razume. Pa taj ASNS im je prodao ugalj po 1600 dinara, a u „Kolubari“ 680, kupio 200 tona za firmu, nije hteo da plati po 1600, lopovluk. Kad nije hteo da plati, rekli da će da sruše privatizaciju, da je lopovluk rek’o potpredsedniku ASNS-a Đokoviću, i odma’ štrajk. Ma slali mu inspektore da utvrde da li je štrajk zakonit, četiri inspektora pisala šest sati, deset puta ih zvala Božićka iz ministarstva i govorila šta da rade, i predstavnik ASNS-a bio na vezi, zato je napisao krivičnu prijavu protiv Vere Božić Trefart, ona je u Ministarstvu za rad ostala Milovanovićev kadar. Ma štrajk nezakonit, ali nema rešenja iz Ministarstva. Šta da se radi, neka se vrate na posao, odustanu od gluposti, pa će razgovaraju ako ima problema.
CU, KOJEZNAČIJOK: A šta je s krivičnim prijavama protiv njega, pošto su radnici posetili i sud, gde im je rečeno da su prijave za zloupotrebu službenog položaja, dok je bio julovski direktor, tek posle dve godine stigle u sud. Ma kakvi, gluposti, protiv koga to nema, optužnica od ničega, slao oca u banju, ma budalaštine, treba da ga osude a pametno posluje, njega, a izveo firmu iz najgoreg vremena, ma ne komentariše. A da nije zaturanje prijava, ko što vele, zato što se naš’o s Batićem, koje, cu, što bi moglo biti jok, budalaštine, u politici vlada populizam, i on nema veze s tim… Ništa mu nije jasno, ma oko štrajka, ako su radnici nezadovoljni, valjda menjaju firmu, a ne gazdu.
Obezbeđenje otključa vrata, izađosmo, uđoše predstavnici radnika na pregovore, zaključaše. Nedugo, kolona radnika glavnom ulicom, u stroju, po propisu, levom stranom, napred zastava ASNS-a, transparent „Go si došao, go ćeš i otići“, pozadi transparenata još. S desne strane kolone, reklo bi se rukovodi, Milica Lazić iz Okružnog odbora sindikata. Pregovori nisu doneli ništa, govorili samo o uplatama za penziono, Savić rekao da je sve uplatio i optužio penzioni fond. Jedini zahtev je poništenje privatizacije, ali je navedeno i zbog čega, sve je dokumentovano, kolike su plate, manje od zagarantovanih zarada, da ne plaća bolovanje, šalje na čekanje bez rešenja… Obratili se svima, premijeru, Agenciji za privatizaciju, niko se ne javlja, ni DSS ni G17 plus, jedino Ministarstvo za rad poslalo inspektore, čekaju rešenje. Štrajk zakonski najavljen, pet dana unapred, niko nije hteo da primi, pa zalepili na oglasnu tablu, Savić ga skinuo posle dva dana, zaveo pod tim datumom, i sad kaže nezakonski, a sve po zakonu. A da sindikat zloupotrebljava radnike zbog „nesporazuma“ sa direktorom oko uglja? Ugalj je bio 1600 dinara, tu cena stovarišta, prevoza cenu odredila centrala. Savić nije ispoštovao dogovor sa sindikatom, da neće otpuštati radnike, prvog dana ove godine otpustio 33 radnika. Šta dalje, s njim nema dogovora, čekaju izveštaje nadležnih službi, ako treba krenuće u blokade.
A kakve su plate, ima li, je l’ tačno, kao što Savić kaže, da gomila ima preko 10.000 dinara. Odgovara jedna sa čela kolone, nije tačno, njen primer, imala prekovremene sate, non-stop se radi, 7100, a gde su oni koji nemaju prekovremene sate, to nije za čoveka…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako su predmeti sklanjani od kontrole, istrage usmeravane prema građanima koji su tražili zaštitu, a tužioci ostajali bez odgovora policije? Branko Stamenković govori o nalazima komisije Vrhovnog javnog tužilaštva, odgovornosti svojih kolega i tome šta je potrebno da institucije ponovo rade po zakonu
Ko sada odlučuje o Vladi i programu, plenumi ili poslanici? O tome u Studentskom pokretu i među ljudima sa liste postoje različita viđenja, ali se traži srednje rešenje, saznaje “Vreme”. Kako god bilo, program na preko hiljadu stranica već postoji
“Osnovni prioritet nove vlade treba da bude očuvanje zaposlenosti i rast standarda stanovništva. I to uopšte neće biti lako ostvarivo jer ćemo imati pad zaposlenosti u klijentelističkim firmama koje su sarađivale sa bivšim režimom. Neke će se zatvoriti, ali je tu važno što će mnogi ljudi ostati bez posla. U slučaju velikih privatnih preduzeća koja imaju teškoća, vlada treba da se anagažuje da te firme preuzmu bolji vlasnici kako bi se sačuvale hiljade radnih mesta. Taj slučaj ćemo imati već sa firmama Davora Macure, među kojima je i ‘Idea’”
Koliko novca iz Plana rasta je za nas nepovratno izgubljeno, koliko je zaleđeno i koliko nas još čeka? Šta Srbija treba da uradi da bi ta evropska sredstva dobila i šta od toga imaju građani? Smeši li se novo poglavlje u odnosima Brisel–Beograd
U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak
Četvoro nezavisnih članova REM-a primer su istrajnosti i građanske odgovornosti. Rodoljub Šabić je, čak, po izlasku iz prostorija REM-a, posle izricanja kazne Informeru, doživeo da ga esenesovci vređaju, udaraju rukama i nogama. Ali i to će, uskoro, biti gotovo
Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.