

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Građanstvo je pošteno upoznato s činjenicom da se u naredne tri-četiri godine ne valja nadati ukidanju restrikcija električne energije. Isto tako, da će ona od oktobra poskupeti za daljih četrdeset-i-kusur odsto


Ima još jedna vest u vezi sa strujom i parama: nove vlasti vraćaju TV taksu na električno brojilo, pre neku nedelju na brzaka ukinutu u smislu ispunjavanja predizbornih obećanja. Sve zvuči nekako isto, mada sad u drugom pakovanju. Ali, po analogiji s narodnom mudrošću da su u mraku sve žene iste, razlika u pakovanju slabo se uočava. Mrak je.
Ova isključenja počela su 24. maja kvarom obrenovačke TE „Nikola Tesla“. Od tada do danas nagledali smo se progorelih ložišta, iskrivljenih i izjedenih lopatica turbina, radnika na danonoćnim popravkama i naslušali se izjava, hidroloških i meteoroloških izveštaja, prognoza i očekivanja. Potrošači su rutinski podeljeni u grupe – kao da su oboleli od „sramnih bolesti“ – pa se, opet, navikavaju na isključenja.
Prve izjave bile su optimistične: restrikcije će trajati dan-dva, do popravke kvarova. Dugoročnije, odmah su najavljene i restrikcije tokom letnjih meseci. Usput je upućen apel potrošačima da namire račune za već potrošenu energiju jer, po rečima Dimitrija Vukčevića, zamenika republičkog ministra za energetiku, „postoji trend neplaćanja električne energije“. Vlada traži način za pomoć domaćinstvima koja nemaju para da račune plate, kao i za sve koji budu dokazali na adekvatan način da sa grejanja na struju prelaze na ugalj ili neko drugo gorivo.
Ministar energetike Goran Novaković potom objašnjava da su restrikcije samo jednim delom posledica kvara, a drugim delom idu na račun tekućih remonta. Generalni direktor obrenovačke termoelektrane Boško Buha tvrdi da se ovakve situacije dešavaju retko, ali se dešavaju: „Uzrok je neadekvatno održavanje opreme u prethodnom periodu. Praktično, nismo imali remonte u prethodnih deset godina.“ Istina, ali priča o restrikcijama, havarijskim isključenjima i uopšte manjku struje mnogo je starija – kao i one o nestašicama kafe, cigareta, ulja, šećera… Još 1984. neki Slovenci prošli su autoputem kroz Beograd, ne primećujući ga u jednom od tadašnjih planskih mrakova. Deset godina kasnije, ondašnji prestonički gradonačelnik Nebojša Čović optuživao je Elektrodistribuciju za sabotažu u cilju rušenja (Miloševićevog) režima. Sećate se? Stanovnici prigradskih naselja blokirali su Mladenovački put zbog sedmodnevnog mraka, na zgradu „Elektrovojvodine“ bačena je kašikara, Nenad Čanak tvrdio je da struje nema zato što se izvozi u Makedoniju, „da bi železara Skoplje odrađivala posao za železaru Smederevo i tako se kupovao socijalni mir u tom velikom kolektivu“. Prigradske Nišlije su zapaljenim gumama blokirale saobraćaj prema centru grada, dok je legendarni gradonačelnik Mile Ilić optužio Elektroprivredu jer se „ove redukcije mogu smatrati i pokušajem rušenja Socijalističke partije Srbije, pošto Niš nijednog trenutka nije prekoračio dozvoljenu potrošnju električne energije“. I tako dalje, i tome slično.
I ovog puta su sumnje u „izvoz struje“ demantovane; nešto zimus pozajmljivane električne energije vraća se Grčkoj, da bi se ove zime opet moglo ponovo zajmiti. Prognoze sušnog leta razlog su za štednju vode u akumulacijama. Prema izjavi Dragana Vignjevića, glavnog dispečera Elektroprivrede Srbije, one neće biti korišćene do jeseni, „osim u slučaju velikih poremećaja“. Zamenik republičkog ministra energetike Dimitrije Vukčević odbio je da komentariše tvrdnju Narodne stranke Pravda da vlada tajno pregovara o gradnji dve nuklearne elektrane. „Pa, ja ništa o tome ne znam, a s obzirom na to da sam po struci nuklearni fizičar, a i zamenik ministra energetike, mislim da bi upravo sa Ministarstvom trebalo prvo da se razgovara o tome, tako da verujem da su za sada samo priče. Nisu mi poznati razlozi iz kojih se takvo obaveštenje pojavilo, tako da ne mogu da komentarišem“, izjavio je za Radio B92.
I tako, restrikcije se nastavljaju do daljeg. Nove vlasti, čini se, pokušavaju da građanima prikažu ne mnogo ulepšanu i ne mnogo obećavajuću sliku stvarnog stanja. Ipak, u tome čine bar jednu nedopustivu grešku: pozivanje na neospornu činjenicu da je bivši režim ruinirao sve, pa i elektroprivredu, postaje neukusno i sve neukusnije. Građani to znaju i zbog toga su, uostalom, glasali za opoziciju. Ona je, godinama se pripremajući da preuzme vlast, valjda planirala sopstvene poteze i programe sanacije uništenog. Otuda sinhrono, pa bilo i slučajno, isključivanje struje i priče o tome kako njena cena nije ni blizu svetskoj zvuči licemerno. I u Kaliforniji.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve