Na uglu Nemanjine i Resavske, pre ruševina Generalštaba, skreće autobus. Ovog puta ide drugačijom rutom. Dan je pred godišnjicu početka bombardovanja SR Jugoslavije.
“Opet nešto protestuju, dokle više, što su i krenuli na fakultete kad ne uče”, komentariše žena crvene kose u zelenom mantilu, cokćući. Preko puta sedi devojčica, čvrsto drži svoj mali trotinet dok joj majka objašnjava da su to studenti koji “pumpaju” i bore se za svoje zahteve. Žena u mantilu kreće u žustru raspravu: ukratko, smeta joj neinformisanost devojčicine majke, koju prvi put vidi, i način na koji vaspitava dete. Beše, dve realnosti.
“Rulja”, “plenumaši i boljševici”, “ekstremisti”, “teroristi” i još mnogo toga moglo se i može čuti na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, kao i pročitati u prorežimskoj štampi, a sve na račun studenata u blokadi. Kao posledicu imamo stav gospođe iz autobusa.
Međutim, javnost nije računala na to da će se oni koji su odrasli uz telefone i ne prate toliko tradicionalne medije, te su podosta imuni na manipulacije iz te kuhinje u ovdašnjem kontekstu, pozabaviti upravo tim medijima i njihovim izveštavanjem.
Najviše je možda zabolelo ono “rulja” sa Javnog servisa, nakon čega je usledila i dvadesetdvočasovna blokada. Pre same blokade, u bojkot RTS pozvali su ujedinjeni studenti Univerziteta umetnosti (fakulteti dramskih, primenjenih, likovnih i muzičke umetnosti), koji objašnjavaju da su svedoci mukotrpnog probijanja informacija o studentskim blokadama u centralne informativne emisije, kao i da u etar odu samo dobro isfiltrirane mrvice.
Ujedinjeni studenti Univerziteta umetnosti u blokadi 14. februara na svojim društvenim mrežama objavljuju “medijski rat” RTS, a nekoliko dana kasnije pozvali su i na njegov bojkot.
VRATITI RTS GRAĐANIMA
“Sve je počelo kada je, 12. decembra 2024. godine, RTS u centralnoj informativnoj emisiji Dnevnik 2 objavio izveštaj svog reportera u kome se kaže da su toga dana studenti postojećim zahtevima dodali još novih zahteva”, kažu za “Vreme” studenti FDU u blokadi.
Nakon mejla upućenog glavnom i odgovornom uredniku informativnog programa sa zahtevom za ispravku netačno iznesenih informacija, uz podsećanje da je navedeni zahtev prvi zahtev studenata FDU, onaj zbog koga su i stupili u blokade 25. novembra iste godine i dali rok od trideset dana za njegovo ispunjenje (koje se nije ostvarilo), studenti su pokrenuli medijski rat protiv RTS.
Kako kažu, medijski rat je krucijalan za borbu koju vode. “Živimo u svetu medija i razlog iz kog više od tri meseca čekamo na ispunjenje zahteva jeste upravo medijska slika u Srbiji. Kontrola medija ne postoji, nemamo Savet REM. Novinari su zaboravili na kodeks, ako su ga ikada i poznavali. Zaposleni u RTS ne poznaju medijske zakone ni statute i pravilnike kuće u kojoj rade. Imamo odgovornost da građane upozorimo na neprofesionalan i netransparentan rad”, poručuju studenti.
Medijsku sliku u Srbiji studenti opisuju kao divlji zapad, jer su, kako objašnjavaju, objektivni i profesionalni mediji teško vidljiva manjina, monitoring nad medijima niko ne vrši, Savet REM nije izvršavao svoje zakonske obaveze ni kada je postojao, svako ko ima malo više novca i pripada određenim društvenim krugovima može da postane vlasnik TV frekvencije, a nacionalne frekvencije se ne dodeljuju po zakonu. Na nedavno saopštenje kolegijuma RTS, u kojem poručuju da će zaštititi svoje radnike od progona, vređanja i etiketiranja, kao i da nema protesta bez pohoda na RTS, studenti poručuju da RTS ne osvajaju, već pokušavaju da ga vrate građanima. “Poručujemo RTS da se javnosti obrati saopštenjem da će se ugasiti na neodređeno vreme, kako bi imao vremena da pročita sve zakone, pravilnike, statute i kodekse koje bi morao da poštuje”, kažu studenti za “Vreme”.
I u samom Javnom servisu okupili su se radnici u borbi za objektivno informisanje, koju su stali uz studente i njihove zahteve. Voditelj Radio Beograda 2 Saša Ćirić poslao je uredničkom kolegijumu RTS otvoreno pismo u kojem je njihovo saopštenje okarakterisao kao dobar vic i poručio da “pošto je RTS zajednička kuća svih nas u Srbiji, svi imaju pravo da ga komentarišu i kritikuju i da traže, tu ste sasvim u pravu, bolji i suštinski drugačiji RTS…”
U SVAKOJ ČORBI MIROĐIJA
Osim Javnog servisa, na radaru studenata u blokadi našao se i tabloid “Informer”. Nije “in” pokretati medijski bunt, ali kada saopštenja i poruke ne rade posao, studenti se bore onako kako mogu. Od trenutka stupanja u blokadu, kako su saopštili studenti Fakulteta političkih nauka, “Informer” vodi sistematsku kampanju laži, manipulacija i targetiranja studenata. Međutim, kap koja je prelila čašu bio je poslednji napad na studenta Davuda Delimećca i uplitanje njegove majke u celu priču. Od tada je najavljen “medijski rat” sa “Informerom”.
Osim što vrše monitoring (objavljuju ga na svojim društvenim mrežama), na ovom fakultetu se može videti i instalacija “Novinarski zid srama”, u kojoj su izdvojene naslovne strane “Informera”.
“Pisanje ‘Informera’ je neprestano kršenje novinarske i ljudske etike, gde se studenti, ne samo ja već i moje kolege, etiketiraju. Mojoj porodici su ovog puta nacrtali metu na čelo. ‘Infomer’ je jako doprineo stvaranju loše slike o studentima i studentskim blokadama, upravo zato što su studentske blokade pokrenule veoma bitne teme za ovo društvo”, objašnjava student Fakulteta političkih nauka Davud Delimeđac.
Ne treba ostati nem pred napadima, ali se ne treba preterano njima ni baviti, jer se radi o lažima. Medijski rat, kako objašnjava Davud za “Vreme”, predstavlja metaforu i zapravo ukazuje na to da studenti planiraju da temeljnije analiziraju izjave i laži koje su se prethodnih meseci mogle pročitati i videti u “Informeru”.
“Medijski rat”, govore studenti, “jeste borba protiv neetičkog i neprofesionalnog novinarstva koje koristi laži, manipulacije i propagandu kao oruđe za diskreditaciju pojedinaca i grupa.
‘Informer’ je postao sinonim za najgore oblike propagande, zloupotrebljavajući medijski prostor za širenje dezinformacija i targetiranje neistomišljenika. Naša borba je usmerena ka vraćanju dostojanstva i etičkih standarda u novinarstvu”, poručuju studenti. Teren je, kako kažu u saopštenju, postavio “Informer”, ali o daljoj igri odlučuju studenti.
O slučaju “Informer” oglasilo se i Udruženje novinara Srbije, koje u saopštenju navodi da “Informer” jeste prekršio pravila profesionalnog izveštavanja i etičkih normi, ali se naglašava i da je opasan svaki vid pretnji i poziva studente da se uzdrže i ograde od poslednjeg saopštenja ili da precizno objasne šta sledi. Na samu blokadu zgrade “Infomera” nisu direktno pozvali studenti već je to, objašnjavaju, spin koji je krenuo upravo iz samog “Informera”.
PLANETA B–612
U borbi koja se vodi jedni imaju društvene mreže preko kojih se oglašavaju, svoju kreativnost i etiku, a drugi imaju beskrajne resurse, televiziju, portal i novine, druge medije sa nacionalnom frekvencijom koji ih podržavaju i, konačno, više nego bliske veze sa vlastima.
Ta borba nalikuje onoj sa baobabima u Malom princu. Velika je i složena, a i načini su veoma bitni.
Kako za “Vreme” objašnjava Judita Popović, nekadašnja članica REM, ako je institucija zarobljena i ne vrši svoju funkciju, ona faktički i ne postoji u realnosti, već su to kulise sa prividnom sadržinom. Rušenje kulisa podrazumeva i oslobađanje istine, one prave, a ne alternativne. Blokade opskurnih medija su legitimne ali i delotvorne, sudeći po nervoznoj reakciji režima, koji je svestan opasnosti od gubitka značajnog stuba svog opstanka na vlasti. “Živimo nastajanje novog društvenog konsenzusa, koji podrazumeva vladavinu prava i funkcionisanje institucija. Oslobađanje RTS je ključno kako bi se na adekvatan način odgovorilo ogoljenom primitivizmu, režimskoj propagandi i promenila medijska slika Srbije”, poručuje Popović. Ona dodaje da se iz programskih sadržaja RTS, a naročito iz informativnog programa, jasno uočava sofisticiranije usmeravanje informacija i manipulacija njima, nasuprot primitivnom, navijačkom i propagandnom svrstavanju televizija Pink, Informer, Happy, Prva, B92, Studio B i drugih uz režim.
Konačno, važno je naglasiti još jedan aspekt: i u ovom, kako ga nazivaju, medijskom ratu, ponovo se pokazalo koliko su studenti solidarni među sobom. Pokazali su da, kad je ugrožen pojedinac, ostali ne ćute. Osim borbe za ispunjenje zahteva, studenti preuzimaju i druge uloge u društvu. Koliko ih još dodatnih uloga čeka? Koliko ispita, kada je reč o opštem interesu, moraju da polože? Koliko je uopšte pošteno da se u borbi sa baobabima sve prepusti njima?