Politizacija policije je dovela do novog problema – zarobljavanja policije, u kojoj direktor policije postoji samo formalno, a policija služi prvenstveno za zaštitu političke elite. Posledica zarobljene policije su i policijsko-kriminalne veze, kao dokaz da postoje privilegovani kriminalci. Ovi trendovi obesmišljavaju dvadesetogodišnju reformu policije i vraćaju je ponovo na početak
Milos Jovanovic Yukom…
Krajem decembra 2021. godine, u medijima se pojavila vest da Vladimir Rebić više nije direktor policije. Vlada Srbije je donela rešenje o prestanku njegovog mandata i on je sa godišnjeg odmora otišao u penziju. Zbog izbora koji se u aprilu održavaju u Srbiji, nepoznato je kad će biti izabran novi direktor policije, ali se može očekivati da će to biti neko ko je lojalan ministru unutrašnjih poslova.
Iako Ministarstvo unutrašnjih poslova još uvek nije zvanično saopštilo da je mesto direktora policije upražnjeno, ta informacija je došla do stručne i zainteresovane javnosti, ali verovatno mali deo građana Srbije zna ko je direktor policije. Za takvo stanje zaslužan je i sam direktor. Umesto njega, uvek je istupao ministar unutrašnjih poslova i bio centralna figura konferencija za medije. Zapravo, takvim činjenjem ministar unutrašnjih poslova otima ulogu direktoru policije i obesmišljava je.
Direktor policije upravlja Direkcijom policije, odnosno organizacionom jedinicom Ministarstva unutrašnjih poslova, u okviru koje se nalaze uprave policije / područne policijske uprave, specijalna i posebne policijske jedinice. Naime, policija je garant unutrašnje bezbednosti države i njenih građana. U tom smislu, dakle, poslovi policije prate policijsku organizaciju, na čijem čelu je direktor policije, koji zauzima vidno mesto u toj strukturi i treba da rukovodi radom policije, kako bi bila ispunjena njena zakonom predviđena funkcija.
IZBOR I PRESTANAK MANDATA DIREKTORA POLICIJE
Prema Zakonu o policiji (član 149), ministar unutrašnjih poslova, nakon sprovedenog javnog konkursa, predlaže kandidata za direktora policije, koga postavlja Vlada Srbije. Da bi neko postao direktor policije, potrebno je da ima najmanje 15 godina rada na rukovodećim radnim mestima u policiji, visoko obrazovanje od najmanje 300 ESPB bodova, i da ispunjava opšte uslove definisane Zakonom o državnim službenicima i posebne uslove određene Pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta.
Međutim, ovaj pravilnik nije javno dostupan, jer je proglašen za tajni dokument, čime opisi poslova zaposlenih u policiji nisu poznati.
Mandat direktora policije traje pet godina i na predlog ministra unutrašnjih poslova, bez javnog konkursa, Vlada Srbije ga može postaviti na drugi mandat, odnosno može biti izabran u najviše dva uzastopna mandata. S druge strane, s protekom vremena na koje je izabran, prestankom ispunjavanja uslova za izbor direktora policije, prestankom radnog odnosa po sili zakona, ostavkom ili razrešenjem prestaje mandat direktora policije. Direktor policije podnosi ministru unutrašnjih poslova polugodišnje i godišnje izveštaje o svom radu.
Pored pravnih i formalnih uslova za izbor direktora policije, postoje i praktični/neformalni uslovi koji su se u praksi pokazali kao možda i važniji. Pretpostavlja se da će biti predložen, a nakon toga i izabran, kandidat poslušan vladajućoj političkoj eliti. Tako se ograničava mogućnost da bude izabran najbolji kandidat od prijavljenih, zato što nije po želji političkih struktura. Dodatno, to je uzrok što policija nije operativno nezavisna, jer direktor policije, iako je (trebalo bi da jeste) stručan i profesionalan, ne može samostalno da radi svoj posao.
PROBLEMI U UPRAVLJANJU DIREKCIJOM POLICIJE
Poslednju godinu, dok je Vladimir Rebić upravljao Direkcijom policije, obeležile su brojne afere, gde su glavni akteri bili časni i manje časni policajci, odnosno hapšenja policajaca zbog moguće povezanosti sa organizovanim kriminalom i tabloidna kampanja protiv pojedinih policajaca. U vrtlog tih dešavanja neposredno je bio uključen i direktor policije, koji je više puta bio saslušan u Sektoru unutrašnje kontrole, zbog mogućih saznanja o postojanju paralelnih struktura u policiji. Pre odlaska na godišnji odmor, ostaće upamćeno njegovo gostovanje u kojem je uspeo, na kraju svoje karijere, da odbrani integritet napadnutih policajaca.
Ova dešavanja su ponovo pokazala stare/nove probleme policije. Politizacija policije ili politički uticaj na rad policije je stari problem kojim se unapred određuje do koje mere će ići pojedine istrage i koji kvalitet dokaza će policijski službenici prikupiti. U tom smislu, dolazi do prevage političkog dela Ministarstva unutrašnjih poslova nad profesionalnim delom policije, što rezultuje željenim ishodom istraga. Sve to nesumnjivo ukazuje da operativna nezavisnost policije neposredno zavisi od hrabrosti policijskih službenika.
S druge strane, politizacija policije je dovela do novog problema – zarobljavanja policije, u kojoj direktor policije postoji samo formalno, a policija služi prvenstveno za zaštitu političke elite. Posledica zarobljene policije su i policijsko-kriminalne veze, kao dokaz da postoje privilegovani kriminalci. Ovi trendovi obesmišljavaju dvadesetogodišnju reformu policije i vraćaju je ponovo na početak. Pored toga, u jesen 2021. godine predložen je, a ubrzo i povučen nacrt Zakona o unutrašnjim poslova, čijim usvajanjem bi se stvorio oreol nedodirljivosti nad radom policije. Uprkos tome, ostaje pretpostavka i nada da će izmene zakona, planirane za ovu godinu, poslužiti da se navedeni problemi reše.
Ministarstvo unutrašnjih poslova, u međuvremenu, nije raspisalo javni konkurs za radno mesto direktora policije. Možda predsednički i parlamentarni izbori zakazani za april ove godine, odnosno njihovi rezultati, prolongiraju objavljivanje konkursa. Još uvek se ne zna ko će biti stari/novi ministar unutrašnjih poslova, a ko će, kao njegov kadar od poverenja, ući u uži izbor za direktora policije.
Očekivanja od novog direktora policije ne treba da budu velika. Najpre je potrebno da se izbori da radi svoj posao, a za to je neophodan lični integritet. Time bi predstavljao otklon političkom pritisku na rad policije. U Srbiji, zarobljenoj državi, za sada je taj poduhvat teško ostvarljiv, mada bi se tako vratilo poverenje građana u policiju. Nažalost, verovatniji je scenario da će se i novi direktor policije nalaziti u senci ministra unutrašnjih poslova.
Autor je istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Američki predsednik Donald Tramp, koji je obećavao da će okončati ratove svojih prethodnika, poslao je nosače aviona, razarače i bombardere preko sedam mora, koji su bacali bombe od 13.600 kila na iranske bunkere 90 metara ispod zemlje, uvukavši Ameriku u rat sa Iranom. Nakratko je ispunio ratni cilj Izraela – koji je dosad ubio 17 iranskih atomskih naučnika – pa brzo proglasio misiju okončanom i isposlovao primirje, dok su odjekivale poslednje salve, nadati se, kratkog rata
Hajde da razmotrimo najgori strah pobunjenih građana. Pa šta ako za Vidovdan bude manje ljudi nego 15. marta? Gde li su se denuli? Da nisu, ne daj bože, sad naprasno preumili i rešili da podržavaju Srpsku naprednu stranku i režim Aleksandra Vučića? Da im nije Ćacilend miliji i draži od studentskog skupa? Ne budimo smešni, naravno da to nije slučaj
Vidovdanski sabor je opravdao svoje održavanje, ali bi mogao i danas da posluži kao podsećanje i svojevrstan poziv na trezvenost: ne treba pozivati Srbiju samo radi okupljanja velike mase (za tako veličanstene pesme ne postoji bis), već sačuvanu, itekako postojeću energiju usmeriti ka određenoj svrsi ne dopuštajući joj da iščili. To je greška koja se pravdoljubivim građanima Srbije ponavlja duže od tri decenije, od 9. marta 1991, sve do moćnih demonstracija povodom “Ribnikara” i Jadra i bilo bi vreme da se iz nje nešto nauči
“Studenti i građani ne smeju da nasedaju na priče o olakom i brzom preuzimanju vlasti, posebno ne na pozive za nasilnu promenu vlasti, jer nisu oni ti koji su ‘zakuvali’ ovu situaciju. Kombinacijom političkog Vudstoka, gandijevskom strpljivošću i upornošću oni su već dokazali da mogu igrati dugu utakmicu, trčati maratonsku trku. To je slika odgovorne politike, a ne samo da se politikom jednokratnog juriša ili na o-ruk sistem porazi režim, personalno promene nosioci vlasti, i ‘opet Jovo nanovo’”
Nikad se još nije desila istovremena blokada svih većih gradova u zemlji za puka dva sata. Sada jeste. Studenti i građani tu neće stati, jer osim otpora nemaju drugog izbora. Kako će teći narodno blokiranje Srbije i što se dalje može očekivati
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!