Politizacija policije je dovela do novog problema – zarobljavanja policije, u kojoj direktor policije postoji samo formalno, a policija služi prvenstveno za zaštitu političke elite. Posledica zarobljene policije su i policijsko-kriminalne veze, kao dokaz da postoje privilegovani kriminalci. Ovi trendovi obesmišljavaju dvadesetogodišnju reformu policije i vraćaju je ponovo na početak
Milos Jovanovic Yukom…
Krajem decembra 2021. godine, u medijima se pojavila vest da Vladimir Rebić više nije direktor policije. Vlada Srbije je donela rešenje o prestanku njegovog mandata i on je sa godišnjeg odmora otišao u penziju. Zbog izbora koji se u aprilu održavaju u Srbiji, nepoznato je kad će biti izabran novi direktor policije, ali se može očekivati da će to biti neko ko je lojalan ministru unutrašnjih poslova.
Iako Ministarstvo unutrašnjih poslova još uvek nije zvanično saopštilo da je mesto direktora policije upražnjeno, ta informacija je došla do stručne i zainteresovane javnosti, ali verovatno mali deo građana Srbije zna ko je direktor policije. Za takvo stanje zaslužan je i sam direktor. Umesto njega, uvek je istupao ministar unutrašnjih poslova i bio centralna figura konferencija za medije. Zapravo, takvim činjenjem ministar unutrašnjih poslova otima ulogu direktoru policije i obesmišljava je.
Direktor policije upravlja Direkcijom policije, odnosno organizacionom jedinicom Ministarstva unutrašnjih poslova, u okviru koje se nalaze uprave policije / područne policijske uprave, specijalna i posebne policijske jedinice. Naime, policija je garant unutrašnje bezbednosti države i njenih građana. U tom smislu, dakle, poslovi policije prate policijsku organizaciju, na čijem čelu je direktor policije, koji zauzima vidno mesto u toj strukturi i treba da rukovodi radom policije, kako bi bila ispunjena njena zakonom predviđena funkcija.
IZBOR I PRESTANAK MANDATA DIREKTORA POLICIJE
Prema Zakonu o policiji (član 149), ministar unutrašnjih poslova, nakon sprovedenog javnog konkursa, predlaže kandidata za direktora policije, koga postavlja Vlada Srbije. Da bi neko postao direktor policije, potrebno je da ima najmanje 15 godina rada na rukovodećim radnim mestima u policiji, visoko obrazovanje od najmanje 300 ESPB bodova, i da ispunjava opšte uslove definisane Zakonom o državnim službenicima i posebne uslove određene Pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta.
Međutim, ovaj pravilnik nije javno dostupan, jer je proglašen za tajni dokument, čime opisi poslova zaposlenih u policiji nisu poznati.
Mandat direktora policije traje pet godina i na predlog ministra unutrašnjih poslova, bez javnog konkursa, Vlada Srbije ga može postaviti na drugi mandat, odnosno može biti izabran u najviše dva uzastopna mandata. S druge strane, s protekom vremena na koje je izabran, prestankom ispunjavanja uslova za izbor direktora policije, prestankom radnog odnosa po sili zakona, ostavkom ili razrešenjem prestaje mandat direktora policije. Direktor policije podnosi ministru unutrašnjih poslova polugodišnje i godišnje izveštaje o svom radu.
Pored pravnih i formalnih uslova za izbor direktora policije, postoje i praktični/neformalni uslovi koji su se u praksi pokazali kao možda i važniji. Pretpostavlja se da će biti predložen, a nakon toga i izabran, kandidat poslušan vladajućoj političkoj eliti. Tako se ograničava mogućnost da bude izabran najbolji kandidat od prijavljenih, zato što nije po želji političkih struktura. Dodatno, to je uzrok što policija nije operativno nezavisna, jer direktor policije, iako je (trebalo bi da jeste) stručan i profesionalan, ne može samostalno da radi svoj posao.
PROBLEMI U UPRAVLJANJU DIREKCIJOM POLICIJE
Poslednju godinu, dok je Vladimir Rebić upravljao Direkcijom policije, obeležile su brojne afere, gde su glavni akteri bili časni i manje časni policajci, odnosno hapšenja policajaca zbog moguće povezanosti sa organizovanim kriminalom i tabloidna kampanja protiv pojedinih policajaca. U vrtlog tih dešavanja neposredno je bio uključen i direktor policije, koji je više puta bio saslušan u Sektoru unutrašnje kontrole, zbog mogućih saznanja o postojanju paralelnih struktura u policiji. Pre odlaska na godišnji odmor, ostaće upamćeno njegovo gostovanje u kojem je uspeo, na kraju svoje karijere, da odbrani integritet napadnutih policajaca.
Ova dešavanja su ponovo pokazala stare/nove probleme policije. Politizacija policije ili politički uticaj na rad policije je stari problem kojim se unapred određuje do koje mere će ići pojedine istrage i koji kvalitet dokaza će policijski službenici prikupiti. U tom smislu, dolazi do prevage političkog dela Ministarstva unutrašnjih poslova nad profesionalnim delom policije, što rezultuje željenim ishodom istraga. Sve to nesumnjivo ukazuje da operativna nezavisnost policije neposredno zavisi od hrabrosti policijskih službenika.
S druge strane, politizacija policije je dovela do novog problema – zarobljavanja policije, u kojoj direktor policije postoji samo formalno, a policija služi prvenstveno za zaštitu političke elite. Posledica zarobljene policije su i policijsko-kriminalne veze, kao dokaz da postoje privilegovani kriminalci. Ovi trendovi obesmišljavaju dvadesetogodišnju reformu policije i vraćaju je ponovo na početak. Pored toga, u jesen 2021. godine predložen je, a ubrzo i povučen nacrt Zakona o unutrašnjim poslova, čijim usvajanjem bi se stvorio oreol nedodirljivosti nad radom policije. Uprkos tome, ostaje pretpostavka i nada da će izmene zakona, planirane za ovu godinu, poslužiti da se navedeni problemi reše.
Ministarstvo unutrašnjih poslova, u međuvremenu, nije raspisalo javni konkurs za radno mesto direktora policije. Možda predsednički i parlamentarni izbori zakazani za april ove godine, odnosno njihovi rezultati, prolongiraju objavljivanje konkursa. Još uvek se ne zna ko će biti stari/novi ministar unutrašnjih poslova, a ko će, kao njegov kadar od poverenja, ući u uži izbor za direktora policije.
Očekivanja od novog direktora policije ne treba da budu velika. Najpre je potrebno da se izbori da radi svoj posao, a za to je neophodan lični integritet. Time bi predstavljao otklon političkom pritisku na rad policije. U Srbiji, zarobljenoj državi, za sada je taj poduhvat teško ostvarljiv, mada bi se tako vratilo poverenje građana u policiju. Nažalost, verovatniji je scenario da će se i novi direktor policije nalaziti u senci ministra unutrašnjih poslova.
Autor je istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!