

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Moglo se pretpostaviti, čim je ministar Velimir ost’o bez glasa, i bez ta presađivanje rešenja, da hrast neće biti dugog veka. Nije se znalo da će biti posečen pre bele zore, mučki i podmuklo, i bez opojenja. Ali, sve je to novi početak
Ima tome, preko dve godinice, kako je na trasi Koridora 11, što je šifra za auto-put Beograd – Južni Jadran, otkriven golem hrast koji je proglašen najstarijim u Srbiji. Hrast u selu Savinac, nedaleko od ustaničkog Takova, opština Gornji Milanovac. Javljeno da je veliki hrast, mator 600 godina, sveti, da je zapis, što će reći da je to osveštano drvo na koje urezan krst. I javljeno da je istorija hrasta, istorija srpskog naroda, ispod njega zasp’o knjaz Miloš i, pre nego što će podići Drugi srpski ustanak, pod Takovskim grmom, sanj’o da će pobediti tursku vojsku. Saznalo se i da se tim stvarima ne valja igrati, jerbo postoji verovanje da će svako ko oskrnavi drvo-zapis biti kažnjen, i da ga čeka veliko zlo.
RUSI I KINEZI: Kako bilo, radovi na Koridoru 11 stali, s obe strane hrasta. Azerbejdžanska firma „Az virt“, koja dobila pos’o jerbo azerbej-
džanski kredit, ne se mešala u naša posla, sa hrastom su se do’vatili naši ljudi. Od početka se znalo da će hrast iz svega izaći lepši i stariji. Naročito kad je, još s početka priče, Prvi čovek Srbije, ne treba ime i funkcija, decidirano plus reformski rek’o da između hrasta i auto-puta, bira auto-put.
Ali, nije hrast naprečac post’o lepši i stariji, postupno se došlo do najboljeg rešenja. Da se kaže da se u odbranu hrasta digla Mesna zajednica Savinac, na čelu sa predsednik Miliša Nikolić, saznalo se da u Savincu, kroz koji treba prođe auto-put, ima crkva Miloša Obrenovića, posvećena knjeginji Ljubici, da u porti crkve sahranjena Mina Karadžić… Oko hrasta, može se reći, stao narod, Zeleni, nevladin sektor… pred svima bila velika dilema, tradicija ili razvoj.


U prvo vreme, ministar bez portfelja, i još koječega, gospodin Velimir Ilić bio izričit da će se sve učiniti da se hrast sačuva. Jeste Velja govorio da hrast niko nije pomenuo kad je rađen Prostorni plan, te da je vlasnik hrasta, i sporne parcele, potpis’o ugovor i uzeo pare, ali je, dok se čuo, davao sve od sebe da spasi hrast. Prvo obeć’o da će hrast da premesti, jer kad Rusi i Kinezi premeštaju solitere, što mi ne bi’ hrast. Ali, od ove kapitalne ideje se odustalo, jerbo neizvodljiva, pa ministar Velimir najavio pasarele, nosače, staklene ploče, čelične obloge, veštačko navodnjavanje…
Onda ministar Velimir, iako još ima kabinet, kola i vozača, prest’o da se čuje. Resorno se javila potpredsednica Vlade, plus ministarka građevina, saobraćaja i infrastrukture, Zorana Mihajlović, koja, dosledno sprovodeći reformski kurs Predsednika Vlade, poručila da će hrast biti uklonjen. Iz Savinca odgovorili da može samo ministarka Zorana lično da ga poseče.
Ne bilo da ministarka Zorana lično došla. U prošli četvrtak, u zoru 23. jula, hrast posekle drvoseče, na čelu sa Draganom Jovčićem iz Belanovice, koje angažov’o „Planum“. Drvo, visoko 30 metara, debelo da više ljudi ne može obu’vati, sekli sat i po. Jovčić rek’o da poranili zbog vrućine, da hrast u sredini šupalj, sam bi se urušio, te da, po godovima, ceni da nije stariji od 300 godina. A što se tiče posledica, ne strahuje, crkva je dala saglasnost, a i nije sujeveran.


PREDSKAZANJE: Meštani ujutro nisu mogli čudu da se načude, nema hrasta. Predsednik MZ Miliša veče pre toga znao da se nešto loše sprema, vozio on tako traktor, u sumrak, i odjednom je ka njemu, od hrasta, doletelo jato slepih miševa. Udarali su u farove, prolazili tik pored njega, još mu kosa nakostrešena. Ujutro je shvatio da je to bilo predskazanje, jer je hrast posečen pod okriljem noći, u doba kad su vampiri još napolju. I sam zna da bi se hrast s vremenom sam osušio, ali trebalo je svečano i dostojanstveno, u prisustvu sveštenika, da se oproste od njega. Miliša čitav dan nije mog’o zaustavi suze, što je hrast posečen tako mučki i podmuklo. Što se njega tiče, ni on ni meštani više neće prilaziti hrastu, niti organizovati proteste, to je gotova stvar.
Međutim, ima onih koji još u neverici zbog seče, najžalije im što sve urađeno bez najave, nije mu priređeno ni opojenje, da se od hrasta oproste kako dolikuje. Sve na brzinu, kukavički i nehumano, čak su im isključili i signal za telefone, da ne bi mogli da se organizuju i okupe. Ali, uvereni, prokletstvo tek sleduje…
Ima još onih koji misle da to loš potez, Zeleni Srbije vele da se rušilačka politika ove Vlade još jednom potvrdila, vlast je izabrala da poseče hrast, iako su postojala dobra rešenja koja su mogla da zadovolje i građane i državu. Zeleni najavili da će posaditi 600 hrastova širom Srbije. Dan po seči, na panju se samouslikali poslanici Nove stranke, gospoda Živković i Pavićević, i poručili: Juče oboren šest vekova star hrast. Loša vlada!
Ali, čini se da vlast svemu prišla planski i razvojno, savetnik ministarke Zorane, gospodin Nikola Milivojević, najavio sadnju mladica hrasta. Savetnik bio precizan, truplo hrasta će biti konzervisano i sačuvano, urediće se porta crkve, i uraditi park sa hrastovim mladicama, hrast će biti pretvoren u spomenik. Biće to, bio je izričit Savetnik, novi početak za Savinac i građane mesne zajednice.
U sve se, konstruktivno, uključila i naša crkva. U „Politici“ se, takoreći autorski, javio protojerej Stojadin Pavlović, potpisan kao glavni urednik Televizije Hram. Gospodin Pavlović, koji bio, ili je još, direktor Patrijaršije, poznat kao desna ruka Patrijarha, pisano veli: Crkva sa razumevanjem gleda u brižan odnos građana Savinca i šire javnosti za hrast. Šteta je što ovo višestoletno stablo nije u evidenciji zakonske zaštite, i što kod izrade planske dokumentacije niko nije ukazao na hrast i njegovu zaštitu… Nebriga meštana iskazana je i time što hrast već decenijama nema karakter zapisa… Važno je da se u ovom slučaju religiozno odvoji od sujevernog, hrast ne može biti crkva, niti svetac… Gospodin Pavlović obraćanje u ime crkve završava misionarski i prosvetiteljski: Radovaće se Zemlja i Nebo, ako ovaj auto-put dâ svoj doprinos poboljšanju životnog standarda i zaustavi dalji pad stanovništva u ovom kraju. Za kraj da se kaže, Amin!


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve