
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Foto: Tanjug/ Strahinja Aćimović
Okupljeni su krenuli od Narodne skupštine ka Vladi Srbije u mirnu protestnu šetnju
U toku je protestni skup opozicije, „Srbija protiv nasilja“, povodom masovnih ubistava u Srbiji, a okupljeni su krenuli od Narodne skupštine ka Vladi Srbije u mirnu protestnu šetnju.
Okupljanje ispred Doma Narodne skupštine u Beogradu počelo je oko 17.30, da bi u 18 sati bio postavljen transparent „Srbija protiv nasilja“ koji su držali lideri opozicije, pole čega je formirana kolona za šetnju do Vlade Srbije.
Foto: Andrej IvanjiSkup je počeo minutom ćutanja za stradale. Niko iz opozicije nije govorio na skupu.
Pročitani su i zahtevi da se smeni rukovodstvo REM-a, da ministar policije Bratislav Gašić i direktor BIA podnesu ostavke, da se oduzmu nacionalne frekvencije televizijama Pink i Hepi i zabrana tabloida koji promovišu nasilje.
Foto: Andrej Ivanji
Foto: Strahinja Aćimović
Foto: Andrej IvanjiB.G.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve