Izvori "Vremena" potvrđuju "osnovanu sumnju" da se na terenu centra "13. maj" nalazi bar još jedna grobnica
MESTO ZLOČINA: „13. maj“, Batajnica
Iskopavanja tri masovne grobnice u centrima specijalnih antiterorističkih jedinica (SAJ) MUP-a Srbije „13. maj“ kod Batajnice i Petrovo selo kod Kladova na svetlo dana iznela su ostatke najmanje 110 ljudi. Na dve lokacije u Petovom selu otkopana su 74 tela (16 u jednoj, 58 u drugoj grobnici): posao ekipe Zavoda za sudsku medicinu iz Niša bio je olakšan time što su tela bila pokopana u transportnim vrećama ili umotana u pvc foliju, što je sprečilo rasipanje i mešanje ostataka. Prema rečima Vujadina Otaševića, šefa tima koji je radio u Petrovom selu, pronađeno je samo jedno žensko telo, svi leševi imali su na sebi civilnu odeću i na njima „dominiraju tragovi projektila“.
Mnogo teži posao imao je ekspertski tim beogradskog Instituta za sudsku medicinu koji je ekshumaciju obavljao u centru „13. maj“, pod rukovodstvom direktora instituta dr Dušana Dunjića. U relativno malu grobnicu (oko 3×3 m) bili su sabijeni, delimično ispreturani i raskomadani ostaci najmanje 36 ljudi: „najmanje“ je ovde stručan termin na osnovu prvih uvida jer je posao kompletiranja ostataka još u toku. U međuvremenu objavljeni podaci govore o osmoro dece i jednom osmomesečnom fetusu, ženama i muškarcima u civilnoj odeći. Prema izvorima „Vremena“, među ostacima su pronađena samo dva projektila ispaljena iz vatrenog oružja; stanje ostataka praktično onemogućava utvrđivanje načina i uzroka smrti. Tragovi spaljivanja na nekim ostacima su nesumnjivi, a zahvaljujući arheolozima koji su od početka učestvovali u radu ekipe bilo je mogućno rekonstruisati pokušaj uništavanja tragova. Tela su, po svemu sudeći, bila nabacana na lomaču od trupaca veličine i oblika železničkih pragova.
U istraženoj grobnici kod Batajnice pronađeno je sedam ličnih karata, od kojih šest glasi na prezime Beriša, svi iz jedne ulice u Suvoj Reci. Jedan od malobrojnih pronađenih dokumenata datiran je 1. marta, što može ukazivati da je bar jedna od osoba ubijena posle tog datuma.
Slika zločina i načina na koji je pokušano njihovo prikrivanje postaje sve jasnija, možda i zato što se u poslednjih desetak dana, od kako je Vojska Jugoslavije objavila da na optužbe za učešće u „slučaju hladnjača“ više neće javno odgovarati, ministar policije Dušan Mihajlović nije oglašavao. Za pretpostaviti je da se bavio važnijim poslovima. I tako, Milošević je u Hagu, a grobnice su ostale u Srbiji. Osim tri čije se istraživanje privodi kraju – ostaci iz Batajnice će, po završetku obrade i uzimanja uzoraka za DNK identifikaciju, posredstvom Međunarodne komisije za nestala lica i uz nalog Okružnog suda u Beogradu najverovatnije biti prebačeni na Kosovo – proteklih nedelja pominjano je kao izvesno postojanje još nekoliko grobnica. Ministar Dušan Mihajlović govorio je da su neke žrtve pokopavane „ispod autoputa“, te da će javnosti uskoro biti otkrivena lokacija masovne grobnice na nekom trećem mestu u Srbiji. Mediji su nagovestili da na terenu centra „13. maj“ postoje još četiri jame s ostacima žrtava i sumnju da u Petrovom selu postoji još jedna. Izvori „Vremena“ potvrđuju „osnovanu sumnju“ da se na terenu centra „13. maj“ nalazi bar još jedna grobnica.
U međuvremenu, svedočenja vozača kamiona sa leševima („Mrtvi putuju…“, „Vreme“ br. 546 od 21. juna) i Dragana Vitomirovića, vlasnika „Timočke krimi revije“ koja je otvorila „slučaj hladnjača“ („Glas“, 22. jun), govore o tome da su dvojica vozača tokom NATO bombardovanja sa Kosova prevezla blizu dve hiljade tela, sahranjenih „u grobnice širom Srbije“. Lokacije otkrivenih, sve tri na terenima centara SAJ-a, detalji svedočenja vozača i izjave ministra Dušana Mihajlovića o voljnim i nevoljnim učesnicima zakopavanja tela i „otkrivanja“ grobnica jasno upućuju na to da je izvršilac poslova prikrivanja zločina bila policija, odnosno neki njeni delovi. MUP Srbije ukazao je na Slobodana Miloševića kao inicijatora i nalogodavca „asanacije terena“ na izvesnom sastanku sredinom marta 1999, ali osim Vlajka Stojiljkovića, generala Vlastimira Đorđevića i Radomira Markovića nije identifikovao učesnike te „koordinacije“ niti su ovi, bar ne da je javnosti poznato, tim povodom saslušavani. Jedino je ministar policije Dušan Mihajlović 19. juna saopštio da će ih kad budu imali dokaze za sud predati sudskim organima: „Imamo, međutim, indicije ljudi koji su učestvovali na tom sastanku kod gospodina Miloševića.“
Inostrani posmatrači do sada obavljenih ekshumacija veoma visoko su ocenili rad domaćih sudskomedicinskih ekipa, ali su se, u skladu s pravilima ponašanja, uzdržali od ocena i prognoze posledica „otkrića“ – osim da će Međunarodna komisija za nestala lica, koju je u najvećem delu dosadašnjih poslova na terenu zastupala Kanađanka Brenda Kenedi, opremiti jednu laboratoriju za analizu DNK u postupku identifikacije žrtava, i to kao deo mreže sličnih laboratorija koja je već uspostavljena u Hrvatskoj i BiH. U ovdašnjoj javnosti „ustajanje žrtava“ naišlo je na muk, ukoliko zanemarimo tipične i očekivane reakcije da je „sve to izmišljeno“ (radikali), do žalosne i kukavne tunjavosti u izjavi da se „s ekshumiranjem leševa nesrba otpremljenih sa Kosova i otkrivanjem tajne hladnjača moglo još sačekati, jer taj korak, naime, ‘u ovom trenutku nije moralno opravdan'“ (Miroljub Lješnjak, DSS, potpredsednik skupštine Vojvodine, „Mađar so“, 29. jun).
Asanacija bojišta
Vojska Jugoslavije je prošle nedelje objavila monografiju „Primena pravila međunarodnog prava oružanih sukoba“. Tim povodom načelnik VMA general-major Momčilo Krgović saopštio je da su jedinice VJ tokom bombardovanja na teritoriji Kosova i Metohije u zonama svoje odgovornosti izvršile asanaciju terena na 54 lokacije. Pronađena su 172 tela: „U svim slučajevima gde se radilo o sumnjama da su ubistva bili su angažovani nadležni sudski organi – vojni i civilni – i pokretali su postupke“, rekao je Krgović. „Gde se god moglo, a moglo se u dosta slučajeva, u identifikaciji, registraciji, sahranjivanju i transportu učestvovala je rodbina poginulih… Nažalost, nađene su i masovne grobnice.“ Podaci su sređeni, objavljeni i dostupni.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!