
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
foto: emil vaš / betaphoto
Predsednik Gradskog odbora Demokratske stranke Beograda
Osnovni podaci: Rođen 1. juna 1978. u Beogradu. Otac Miloš je defektolog, a majka Slavojka nastavnica. Završio je osnovnu školu koja se u to vreme zvala „Žikica Jovanović Španac“ u Novom Beogradu, Turističku školu, Sportsku akademiju i Fakultet za menadžment BK (diplomirao 2002. godine, a 2008. magistrirao). Imao je sedam godina kada je naučio da pliva u bazenu „11. april“ u Novom Beogradu. Posle nekoliko godina počeo je da trenira za Vaterpolo klub Crvena zvezda, ali je prvu utakmicu odigrao za Partizan protiv Jadrana iz Herceg Novog 1992. godine. Potom je igrao za VK Bečej i Kamolji (Firenca). Od 1995. do 2008. godine bio je državni reprezentativac u vaterpolu. Jedan je od najtrofejnijih i najuspešnijih srpskih sportista.
Za državni tim (SR Jugoslavija, Srbija i Crna Gora i Srbija) odigrao je 385 mečeva, postigao 981 gol i osvojio 19 medalja, ali ne i zlato na Olimpijskim igrama, na kojima je dva puta bio drugi (Sidnej 2000. i Peking 2008) i jednom treći (Atina 2000). Sa svetskih prvenstava ima četiri medalje, a tri puta je bio šampion Evrope.
Nakon višegodišnjeg života i rada u inostranstvu, 2009. je završio sportsku karijeru i vratio se u Beograd.
Dolazio je u verbalne sukobe sa protivnicima, sudijama, navijačima, novinarima, selektorima (Stamenić), a njegova tuča sa Šefikom bacila je u senku bronzu Srbije na Olimpijadi.
Bio je oženjen udovicom ubijenog biznismena Sredoja Šljukića, sada je razveden.
Govori engleski, italijanski i ruski jezik.
Najplaćeniji vaterpolista: Od 2006. do kraja igračke karijere 2009. godine igrao je za ruski klub Šturm i ostaće upamćen kao najplaćeniji vaterpolo igrač na svetu koji je za 300.000 dolara po sezoni igrao za klub iz Čekova. Šapić je na pitanje da li je istina da je bio najplaćeniji vaterpolista na svetu odgovorio: „Da. To je istina. Naravno, ne mogu da kažem o kojoj sumi je reč. Takav je dogovor. Znam samo da takav ugovor niko nikad nije potpisao.“
Politička karijera: U politički život je ušao krajem 2004. godine. „Tada je Boris Tadić preuzeo vođenje stranke i države. To je bio moj glavni razlog za ulazak u politiku, jer sam i lični prijatelj sa Borisom, a i naša viđenja politike se poklapaju.“ Šapić je bio i šef izbornog štaba te partije na izborima na Voždovcu. Od februara 2010. bio je predsednik Izvršnog odbora Gradskog odbora DS-a Beograd. Početkom jula 2011. godine izabran za predsednika Gradskog odbora Demokratske stranke Beograd. Pomoćnik je gradonačelnika Grada Beograda.
Glavni zadatak: „Moj glavni zadatak na mestu prvog čoveka beogradskih demokrata biće nastavak politike običnog života, rezultata i konkretnih stvari, a ne nekih nebeskih tema. Cilj je da svaki građanin živi što bolje i kvalitetnije i samo to će biti vrednovano i na sledećim izborima.“
Zašto se bavi politikom: „Cilj mi je da učinim nešto dobro i korisno za društvo i grad u kojem živim. Moj život je relativno sređen, ali želim da i ljudi u mom okruženju budu zadovoljni.“
Timski igrač: „Ne znam drugačije da radim osim timski, jer sam se bavio ekipnim sportom.“
Igra samo na rezultat: „Na kraju utakmice uvek sam gledao u semafor. Bez obzira na to da li igrate lepo ili lepršavo, rezultat je bio jedino merilo šta ste uradili. Tako ću se ponašati i u politici.“

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve