

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Predsednik Gradskog odbora Demokratske stranke Beograda
Osnovni podaci: Rođen 1. juna 1978. u Beogradu. Otac Miloš je defektolog, a majka Slavojka nastavnica. Završio je osnovnu školu koja se u to vreme zvala „Žikica Jovanović Španac“ u Novom Beogradu, Turističku školu, Sportsku akademiju i Fakultet za menadžment BK (diplomirao 2002. godine, a 2008. magistrirao). Imao je sedam godina kada je naučio da pliva u bazenu „11. april“ u Novom Beogradu. Posle nekoliko godina počeo je da trenira za Vaterpolo klub Crvena zvezda, ali je prvu utakmicu odigrao za Partizan protiv Jadrana iz Herceg Novog 1992. godine. Potom je igrao za VK Bečej i Kamolji (Firenca). Od 1995. do 2008. godine bio je državni reprezentativac u vaterpolu. Jedan je od najtrofejnijih i najuspešnijih srpskih sportista.
Za državni tim (SR Jugoslavija, Srbija i Crna Gora i Srbija) odigrao je 385 mečeva, postigao 981 gol i osvojio 19 medalja, ali ne i zlato na Olimpijskim igrama, na kojima je dva puta bio drugi (Sidnej 2000. i Peking 2008) i jednom treći (Atina 2000). Sa svetskih prvenstava ima četiri medalje, a tri puta je bio šampion Evrope.
Nakon višegodišnjeg života i rada u inostranstvu, 2009. je završio sportsku karijeru i vratio se u Beograd.
Dolazio je u verbalne sukobe sa protivnicima, sudijama, navijačima, novinarima, selektorima (Stamenić), a njegova tuča sa Šefikom bacila je u senku bronzu Srbije na Olimpijadi.
Bio je oženjen udovicom ubijenog biznismena Sredoja Šljukića, sada je razveden.
Govori engleski, italijanski i ruski jezik.
Najplaćeniji vaterpolista: Od 2006. do kraja igračke karijere 2009. godine igrao je za ruski klub Šturm i ostaće upamćen kao najplaćeniji vaterpolo igrač na svetu koji je za 300.000 dolara po sezoni igrao za klub iz Čekova. Šapić je na pitanje da li je istina da je bio najplaćeniji vaterpolista na svetu odgovorio: „Da. To je istina. Naravno, ne mogu da kažem o kojoj sumi je reč. Takav je dogovor. Znam samo da takav ugovor niko nikad nije potpisao.“
Politička karijera: U politički život je ušao krajem 2004. godine. „Tada je Boris Tadić preuzeo vođenje stranke i države. To je bio moj glavni razlog za ulazak u politiku, jer sam i lični prijatelj sa Borisom, a i naša viđenja politike se poklapaju.“ Šapić je bio i šef izbornog štaba te partije na izborima na Voždovcu. Od februara 2010. bio je predsednik Izvršnog odbora Gradskog odbora DS-a Beograd. Početkom jula 2011. godine izabran za predsednika Gradskog odbora Demokratske stranke Beograd. Pomoćnik je gradonačelnika Grada Beograda.
Glavni zadatak: „Moj glavni zadatak na mestu prvog čoveka beogradskih demokrata biće nastavak politike običnog života, rezultata i konkretnih stvari, a ne nekih nebeskih tema. Cilj je da svaki građanin živi što bolje i kvalitetnije i samo to će biti vrednovano i na sledećim izborima.“
Zašto se bavi politikom: „Cilj mi je da učinim nešto dobro i korisno za društvo i grad u kojem živim. Moj život je relativno sređen, ali želim da i ljudi u mom okruženju budu zadovoljni.“
Timski igrač: „Ne znam drugačije da radim osim timski, jer sam se bavio ekipnim sportom.“
Igra samo na rezultat: „Na kraju utakmice uvek sam gledao u semafor. Bez obzira na to da li igrate lepo ili lepršavo, rezultat je bio jedino merilo šta ste uradili. Tako ću se ponašati i u politici.“


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve