

Saopštenje
Stiže dvobroj „Vremena“ i vredi svake pare
„Vreme“ u uskršnjem dvobroju piše o putu studenata do pobede i donosi druge ekskluzivne priče




Predsednik Gradskog odbora Demokratske stranke Beograda
Osnovni podaci: Rođen 1. juna 1978. u Beogradu. Otac Miloš je defektolog, a majka Slavojka nastavnica. Završio je osnovnu školu koja se u to vreme zvala „Žikica Jovanović Španac“ u Novom Beogradu, Turističku školu, Sportsku akademiju i Fakultet za menadžment BK (diplomirao 2002. godine, a 2008. magistrirao). Imao je sedam godina kada je naučio da pliva u bazenu „11. april“ u Novom Beogradu. Posle nekoliko godina počeo je da trenira za Vaterpolo klub Crvena zvezda, ali je prvu utakmicu odigrao za Partizan protiv Jadrana iz Herceg Novog 1992. godine. Potom je igrao za VK Bečej i Kamolji (Firenca). Od 1995. do 2008. godine bio je državni reprezentativac u vaterpolu. Jedan je od najtrofejnijih i najuspešnijih srpskih sportista.
Za državni tim (SR Jugoslavija, Srbija i Crna Gora i Srbija) odigrao je 385 mečeva, postigao 981 gol i osvojio 19 medalja, ali ne i zlato na Olimpijskim igrama, na kojima je dva puta bio drugi (Sidnej 2000. i Peking 2008) i jednom treći (Atina 2000). Sa svetskih prvenstava ima četiri medalje, a tri puta je bio šampion Evrope.
Nakon višegodišnjeg života i rada u inostranstvu, 2009. je završio sportsku karijeru i vratio se u Beograd.
Dolazio je u verbalne sukobe sa protivnicima, sudijama, navijačima, novinarima, selektorima (Stamenić), a njegova tuča sa Šefikom bacila je u senku bronzu Srbije na Olimpijadi.
Bio je oženjen udovicom ubijenog biznismena Sredoja Šljukića, sada je razveden.
Govori engleski, italijanski i ruski jezik.
Najplaćeniji vaterpolista: Od 2006. do kraja igračke karijere 2009. godine igrao je za ruski klub Šturm i ostaće upamćen kao najplaćeniji vaterpolo igrač na svetu koji je za 300.000 dolara po sezoni igrao za klub iz Čekova. Šapić je na pitanje da li je istina da je bio najplaćeniji vaterpolista na svetu odgovorio: „Da. To je istina. Naravno, ne mogu da kažem o kojoj sumi je reč. Takav je dogovor. Znam samo da takav ugovor niko nikad nije potpisao.“
Politička karijera: U politički život je ušao krajem 2004. godine. „Tada je Boris Tadić preuzeo vođenje stranke i države. To je bio moj glavni razlog za ulazak u politiku, jer sam i lični prijatelj sa Borisom, a i naša viđenja politike se poklapaju.“ Šapić je bio i šef izbornog štaba te partije na izborima na Voždovcu. Od februara 2010. bio je predsednik Izvršnog odbora Gradskog odbora DS-a Beograd. Početkom jula 2011. godine izabran za predsednika Gradskog odbora Demokratske stranke Beograd. Pomoćnik je gradonačelnika Grada Beograda.
Glavni zadatak: „Moj glavni zadatak na mestu prvog čoveka beogradskih demokrata biće nastavak politike običnog života, rezultata i konkretnih stvari, a ne nekih nebeskih tema. Cilj je da svaki građanin živi što bolje i kvalitetnije i samo to će biti vrednovano i na sledećim izborima.“
Zašto se bavi politikom: „Cilj mi je da učinim nešto dobro i korisno za društvo i grad u kojem živim. Moj život je relativno sređen, ali želim da i ljudi u mom okruženju budu zadovoljni.“
Timski igrač: „Ne znam drugačije da radim osim timski, jer sam se bavio ekipnim sportom.“
Igra samo na rezultat: „Na kraju utakmice uvek sam gledao u semafor. Bez obzira na to da li igrate lepo ili lepršavo, rezultat je bio jedino merilo šta ste uradili. Tako ću se ponašati i u politici.“


„Vreme“ u uskršnjem dvobroju piše o putu studenata do pobede i donosi druge ekskluzivne priče


Premijer Mađarske Viktor Orban krenuo je rano jutros ka granici sa Srbijom da proveri da li je na mađarskoj strani sve u redu sa gasovodom Turski tok nakon što su srpske obaveštajne službe, policija i vojska navodno kod Kanjiže sprečile diverziju


Smrt jedne devojke zahteva istinu i dostojanstvo, ali način na koji se o njoj govori i način na koji se koristi pokazuje da je pretvorena u sredstvo političkog obračuna. U tome leži najveći problem, jer kada smrt postane sredstvo za odmazdu vlasti nad univerzitetom, ostaje zastrašujuće pitanje – na šta su sve spremni


Evo izbornog komentara jedne “obične žene”: “ Bio je to trenutak u kojem su mnogi prvi put stali uspravno. Bez galame, bez velikih reči, ali sa nečim što se ne može fingirati – dostojanstvom. Rezultati su objavljeni kako su objavljeni. Papir trpi svašta, brojevi još više. Ali ono što ne trpi jeste osećaj u stomaku kad znaš da si uradio kako treba. I to vam, deco, niko ne može oduzeti”


U situaciji u kojoj Ministarstvo kulture ne haje za izdavaštvo svoje države, na strani izdavača su samo nematerijalni resursi: upornost, entuzijazam i višedecenijsko iskustvo s krizama
Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta
Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve