

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




„Gradonačelnik Lavova Andrij Sadovij je još jednom potvrdio da u gradu u ovom trenutku nema niti jednog vojnog objekta i da je bombardovanje namerno, zločinačko uništavanje civilnog stanovništva. U celom svetu to se zove genocid“
Lavov, grad na zapadu Ukrajine 60 kilometara od granice sa Poljskom, koji je od početka ruske invazije na Ukrajinu napadnut samo jednom krajem marta pa je zato važio kao bezbedan, ponovo je raketiran u ponedeljak ujutro. Rusko Ministarstvo odbrane je uveče objavilo da su vazduhoplovne snage izvele napade na logistički centar ukrajinske vojske i uništile veliki broj uskladištenog oružja strane proizvodnje.
„Gradonačelnik Lavova Andrij Sadovij je još jednom potvrdio da u gradu u ovom trenutku nema niti jednog vojnog objekta i da je bombardovanje namerno, zločinačko uništavanje civilnog stanovništva. U celom svetu to se zove genocid“, kaže prevodilac brojnih srpskih pisaca na ukrajinski i ukrajinskih na srpski Ala Tatarenko koja živi u Lavovu.
Kaže da je pogođen „autoservis u kome se menjaju gume i pritom uništeno četrdesetak vozila“. „Lavov odavno nije industrijski centar“, kaže Tatarenko, „najpoznatiji je kao turistički grad sa posebnom atmosferom. Danas takođe ulicama prolaze ljudi sa koferima, ali su to uglavnom izbeglice sa područja gde se vode najteže borbe. Grad je zbrinuo više od 300 hiljada raseljenih ljudi.“
Dok razgovaramo, u Lavovu je na snazi vazdušna opasnost. Ala Tatarenko kaže da je to treća tog dana.
„Hrišćani treba da provode Veliki ponedeljak u miru i molitvi, ali stanovnici našeg grada mira nisu imali. U raketnom napadu poginulo je, prema trenutnim podacima, sedmoro civila, jedanaest je povređeno. Među povređenim je i jedno dete, trogodišnji mališan iz Harkova. Pobegao je od raketa kojima ruski agresor zasipa taj grad, ali su ga ipak zakačile u Lavovu.“
Lavov se spremao da jučerašnji dan provede kao i ranijih godina, priča Ala Tatarenko. „ Na Uskršnji ponedeljak postoji starinski običaj da momci polivaju devojke vodom. U Lavovu su pre nekoliko godina izdvojili za to poseban trg, da se polivaju željni polivanja, a da to ne zakači prolaznike. Nakon strašnog reketiranja devojka koju sam nekad upoznala kao organizatorku književnih večeri predložila je na društvenoj mreži da ovog puta odustanemo od tog običaja.“
Tatarenko se pita „šta je razlog napada na grad koji je uvek bio multietnički i multikulturalan?“ Navodi da je nakon bombardovanja ukrajinski novinar Vasilj Tereščuk rekao da je „Lavov za Putinovu propagandu simbol ukrajinskog nacionalnog otpora“. Tatarenko komentariše da se „još za vreme Sovjetskog Saveza pričalo o zlim banderovcima“, kako su nazivali ljude koji govore „svoj maternji, ukrajinski jezik“ pa se po tome razlikuju od drugih „u prilično rusifikovanoj Ukrajinskoj SSR“.
„Možda se zato tako lako poverovalo u postojanje ’ukrajinskih nacista’ koje, kao ni lavovske banderovce 1980-tih godina niko nije video. Osim ako to nisu ljudi koji govore ukrajinski.“
Nad gradom se, kaže, nakon bombardovanja dizao dim, gradski saobraćaj je privremeno promenio neke rute, ali su pozorišta „nastavila da rade prekidajući predstavu kad se oglase sirene. Jedna od privremenih Lavovljanki, profesorka koja je došla iz Berđanska, kaže da joj se nakon takvog koncerta otopio kamen u grudima. Lavov je grad koji želi da daruje lepotu“.
„A sinoć u marketu, jedna mala devojčica vikala je iz kolica drugarici, isto tako maloj i isto u kolicima: ’Tu sam! Nastja, tu sam!’. Tako se sada dozivaju ukrajinski gradovi. ’Tu sam!’ u smislu – ne brini se, OK sam, računaj na mene! Tu sam! – je konstatacija postojanja, moći Života u čiju pobedu verujemo.“
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve