

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Zašto prokišnjava „Cvijeta Zuzorić“, zašto se ruši Beogradski sajam, zašto nema novca za kulturu, pitaju članovi Nezavisne kulturne scene i odgovaraju – zato što nisu u javnom interesu
Umetnici okupljeni oko Asocijacije Nezavisna kulturna scena Srbije pokreću kampanju „Nisam u javnom interesu“, nezadovoljni odnosom institucija i nadležnog Ministarstva kulture prema njihovom radu i kulturi uopšte.
„Kad javne institucije na konkursima odbiju da podrže projekte za rad sa mladima, produkciju predstava ili izložbi, komisije u obrazloženju uvek navedu da odbijeni projekat nije u skladu s javnim interesom. Mi smo se konačno prepoznali. Možda se prepoznajete i vi?“, navela je NKSS.
Umetnici pozivaju sve koji na ovo pitanje odgovaraju potvrdno, da se priključe kampanji i dođu 10. novembra u Umetnički paviljon „Cvijeta Zuzorić“, u učestvuju u pravljenju majica, cegera, kuhinjskih krps, potkošulja, stolnjaka sa sloganom „Nisam u javnom interesu“.

Navode nekoliko primera za koje država nema novca, pa i paviljon Cvijeta Zuzorić koji prokišnjava, nema grejanje, a ULUS godinama ne uspeva da obnovi ugovor za ovaj prostor, iako je upravo ovo udruženje inciralo njegovu izgradnju i stvaralo i delovalo u njemu skoro čitav vek, kroz decenije i smenjujuće režime, pa čak i države. Poruka koju danas nebriga države šalje o ovom prostoru je jasna – smatra se da nije u javnom interesu.
U tom kontekstu podsećaju da je Ministarstvo kulture objavilo kako je Sajam još za vreme prošle vlasti izuzet od zaštite kao kompleks od javnog značaja, pa rado preuzima kontinuitet sa stalno kritikovanom prošlom vlašću, a sve to kao deo priprema terena za njegovo rušenje. Naravno, investitori koji će tu graditi jesu u javnom interesu.
Kažu da je Narodna skupština je usvojila budžet RS za narednu godinu, a konkursi za kulturu i dalje nisu raspisani, iako već godinama ukazujemo na štetne posledice kašnjenja konkursa. Samostalni umetnici ne mogu da ostvare zdravstvenu knjižicu i ostala socijalna prava koja im pripadaju, zbog dugova koje nisu oni napravili. Ali zašto bi se o njima vodilo računa kad nisu u javnom interesu.
„Samostalni umetnici ne mogu da ostvare socijalna prava zbog dugova koje nisu sami skrivili, jer nisu u javnom interesu. Popovi su u javnom interesu, pa su njima slični dugovi otpisani“, poručuje ova asocijacija.
Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije tvrdi da je pogodbom s Ministarstvom kulture i ministarkom Majom Gojković na netransparentan način dodeljeno u prošloj i ovoj godini oko 280 miliona dinara.
Analize stručnog tima Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije pokazale su neverovatne zloupotrebe u raspolaganju sredstvima iz javnog budžeta, pa su tako u periodu od 2018. do 2023. godine Ministarstvo kulture i Sekretarijat za kulturu Beograda podržali 336 projekata „fantomskih“ organizacija koje nemaju prethodne aktivnosti, ne bave se kulturom, osnovane su neposredno pred konkurs ili su im računi u blokadi.
Tim organizacijama dodeljeno je više od 220 miliona dinara, podsećaju iz ove asocijacije.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve