

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Tek što je nova avio-kompanija osnovana, njeni piloti su se sindikalno organizovali, sve u neznanju da je došlo drugo vreme – korporativno. Menadžment ih je neko vreme ignorisao, pa je onda pripretio, ali piloti se nisu dali. Sada je situacija rovita
Samostalni sindikat saobraćajnih pilota Srbije spada u strukovne sindikate na nivou Republike Srbije. To što je 75 odsto njegovih članova zaposleno u Air Serbia logično je: to je jedina komercijalna avio-kompanija u zemlji. Ostalih 15 odsto članova Sindikata leti za inostrane kompanije. Sindikat nije reprezentativan na nivou cele kompanije koja ima oko 1300 zaposlenih, ali je više nego reprezentativan kad je o pilotima reč: pilota je oko 200, a članova Sindikata 125.
To je, dakle, bila situacija 2014. godine kada je Sindikat osnovan. Prvi predsednik bio je pilot, ali je podneo ostavku posle izvesnog razgovora sa generalnim direktorom Danetom Kondićem; sadržaj razgovora nije poznat. Posle sličnog razgovora – takođe nepoznatog sadržaja – ostavku su podneli i članovi Izvršnog odbora Sindikata. U međuvremenu su svi napori Sindikata da stupe u konstruktivne odnose sa upravom kompanije ostali bez odgovora.
„Pošto je Sindikat uvideo da se položaj pilota pogoršava, a da poslodavac ima ignorantski stav, angažovana je advokatska kancelarija“, kaže za „Vreme“ Nenad Vojnović, sadašnji predsednik Sindikata. On je, inače, nekada bio direktor pravnog sektora JAT-a, pa je otišao u advokate videvši da tadašnja vlast uništava kompaniju. Tokom 2014. Sindikat je bezuspešno pokušavao da stupi u dijalog sa poslodavcem – bez uspeha. Primedbe pilota bile su od određenog značaja, nimalo sitničave. Naime, poslodavac je „nezakonito raspoređivao radna vremena“, kaže Vojnović „tako što je utvrđeni plan letanja za pilote menjao u nerazumno kratkom roku, slanjem SMS poruka. Konkretno, pilotu koji je u sredu imao slobodan dan u utorak u 21 h stigla bi poruka da sutra ujutro leti“.
Zakon o radu propisivao je tada da se preraspodela vrši najmanje sedam dana ranije… Tek pošto se Sindikat obratio Inspekciji rada i Direktoratu za civilno vazduhoplovstvo, ovakva praksa je prekinuta. Kada je poslodavac probao da uskrati izvesnom broju pilota pravo na godišnji odmor iz 2013, Sindikat je na to upozorio; odgovora nije bilo, ali je poslodavac pristao da nadoknadi štetu. Zanimljivo je da Sindikat nije podneo nikakve prijave, sve očekujući da se problem sredi konstruktivno i bez štete po kompaniju; nisu tražili ni kamate, a pristali su na isplatu u ratama – što nisu morali. Predsednik Vojnović kaže da je takvih znakova dobronamernosti Sindikata bilo više. Poslodavac je ostao srca kamenog.
Mi, naravno, ne znamo kakvi su adeti u Etihada i u Emirata kad je o sindikalnim pravima reč; ovo je ipak Srbija. Piloti su – uz dužno poštovanje ostalim profesionalnim profilima u civilnom vazduhoplovstvu – ipak najvažniji kadar svake avio-kompanije. Kada Sindikat nije uspeo da ohrabri nijednog pilota zaposlenog u Air Serbia, promenio je Statut i početkom ove godine izabrao za predsednika Nenada Vojnovića, advokata i – podsećamo – bivšeg šefa pravne službe JAT-a, dakle poznavaoca problematike civilne avijacije. Poslodavac je odmah zatražio od Ministarstva za rad itd. mišljenje: može li neko ko nije zaposlen u kompaniji biti predsednik Sindikata? „Navedeni razlog“, kaže Vojnović, „protivan je međunarodnim konvencijama, a kompromitovan je još iz dva razloga: prvo, zato što naš sindikat nije sindikat kod poslodavca, već republički i strukovni sindikat pilota, gde god radili; drugo, unutar Air Serbia postoji sindikat KEPR, čiji predsednik takođe nije zaposlen u kompaniji, što upravi ne smeta“. Ministarstvo rada itd. istoga dana (9. februara ove godine) poslalo je mišljenje da predsednik sindikata ne može biti neko ko nije zaposlen u kompaniji. Sindikat se žalio Zaštitniku građana, a poslodavac je zatražio da izaberu sebi novog predsednika. Sindikat nije pristao: proglasio je Konferenciju članstva i predsednika za jedine organe i stao iza Vojnovića. Onda je direktor Kondić tužio Nenada Vojnovića, predsednika Sindikata, „za naknadu štete“; ne kaže se kakve.
Sindikat pilota zabrinut je jer njegovom predsedniku ne daju ni da uđe u upravnu zgradu; jer je Kolektivni ugovor – po njihovom mišljenju – „loš i nepotpun“; jer im poslodavac ne odgovara na dopise već godinu dana; itd. Ima tu još: ukidanje rekreativnog odmora, uz neku novčanu kompenzaciju, što ne nadoknađuje potrebu za odmorom, kao faktorom bezbednosti; ali, posle ukidanja „solidarnog poreza“ (kad je povećao plate) nije vratio plate na prethodni nivo i neće da razgovara o vraćanju odmora; ukinuo je učešće kompanije u osiguravanju dozvola, dok ga Sindikat nije primorao da odustane; raspoređivanje radnog vremena kreativno je, pa neki imaju po tri noćne smene zaredom; u januaru 2015. isplatio je manje novca za rad tokom praznika; tokom školovanja za tip aviona davao je retroaktivni ugovor uz ucenu da neće leteti i tako vezao pilote za kompaniju na dve-tri godine, uz pretnju odštetom do 25.000 evra. Poslodavac je pritom još i ukinuo prevoz pilotima – za razliku od svog ostalog osoblja – pa moraju sami da se snalaze u pet izjutra ili da hvataju autobus GSP broj 72.
Sindikalci iz Air Serbia ponavljaju da su uz kompaniju; da joj žele svaki uspeh (što je i logično); da su spremni da sarađuju u okvirima normalnog socijalnog dijaloga sa poslodavcem, što su – kako tvrde – više puta i dokazali; da nerado rešavaju probleme obraćajući se instancama izvan kompanije (inspekcije i Direktorat za civilno vazduhoplovstvo) – osim ako nemaju drugog izlaza. Sindikat planira da se obrati vlasnicima kompanije – Republici Srbiji i Etihadu – ako poslodavac nastavi da ih ignoriše i da ih pritiska.
Još ih niko nije nazvao „samoupravljačima“; ipak je to vrhunska uvreda u današnje vreme. Ali – piloti su, kao što je rečeno, najvažniji segment civilne avijacije. Ne zapošljavaju se sa berze rada, njihovo školovanje skupo je i traje. Oni su – iskreno rečeno – poslednji kandidati za mobing i maltretiranje u kompaniji. Uostalom, pogledajmo kako sve velike kompanije paze svoje pilote. Zna li neko sertifikovanog pilota civilne avijacije koji nije mogao da nađe posao odmah? Ovih dana traje u Narodnoj skupštini rasprava o izmenama i dopunama Zakona o civilnom vazduhoplovstvu. Obećavaju se podzakonska akta kojima bi se precizno regulisala upravo ova pitanja za pilote i kontrolore leta, još jednu retku i odgovornu profesiju koju valja čuvati kao malo vode na dlanu. Čim se ta podzakonska akta donesu – a to u nas zna da potraje – stvari će biti jasnije. Dotle Air Serbia može i da otpusti svih 125 pilota iz Sindikata i zameni ih drugima – na veliku radost konkurentskih avio-kompanija. Tamo će otpušteni naći mnogo bolje uslove za rad.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve