

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine
Imajući u vidu razmere korupcije i stanje ljudskih prava u regionu, sa jedne, i ustavnu proklamaciju o “pripadnosti evropskim principima i vrednostima”, sa druge strane, pravi je trenutak da i Srbija usvoji svoj Magnitski zakon




Ciljane lične i imovinske sankcije pre svega obuhvataju zabranu kretanja (visa restrictions) i ograničavanje raspolaganje imovinom i finansijskim sredstavima (freezing assets), protiv lica koja su uključena u transnacionalnu korupciju, zatim lica koja vrše pritisak i neosnovano sprovode pravne postupke protiv građana koji se zalažu za slobodno vršenje svojih ustavnih ljudskih prava (sloboda govora, javnu odgovornost državnih funkcionera, sloboda javnog okupljanja i dr.), kao i protiv lica koja institucionalno, faktički ili medijski ugrožavaju i proganjaju lica koja otkrivaju korupcijske afere (whistle blowers).
Suprotno opštim nacionalnim sankcijama protiv jedne države, koje pogađaju celokupno stanovništvo (u velikoj meri i nedužne građane), suština Magnitski zakonodavstva počiva na individualnim, ciljanim ad personam represivnim merama koje su, na osnovu odgovarajućeg registra “posebno označenih lica”, usmerene pojedinačno protiv konkretnog fizičkog ili pravnog lica zbog korupcije i povrede ljudskih prava.
POREKLO ZAKONA
Poslednjih desetak godina sve veći broj država, uključujući i Evropsku uniju, opredeljuje se da u svoj pravni sistem uvede neki oblik Magnitski zakonodavstva, bilo kao posebne celovite zakone u vidu tzv. globalnog Magnitski zakona (SAD, Kanada, EU), bilo u vidu dopuna postojećih poreskih ili krivičnih zakona (Velika Britanija, Estonija, Litvanija, Letonija i dr.).
Magnitski zakonodavstvo nazvano je po ruskom državljaninu Sergeju Magnitskom (1972–2009), koji je bio revizor u jednoj inostranoj konsultantskoj firmi u Moskvi. Njegovo hapšenje 2008. godine i smrt nakon jedanaest meseci u policijskom pritvoru, izazvali su reakciju međunarodne javnosti i pokrenuli istrage o korupciji, krađi i teškim povredama ljudskih prava u Rusiji. Sam Magnitski otkrio je da je došlo do enormne pljačke državne imovine, koju su posredno omogućili ili neposredno izvršili državni funkcioneri Ruske Federacije. Umesto da pokrenu postupke protiv odgovornih funkcionera, ruske vlasti uhapsile su Magnitskog. Umro je u zatvoru sedam dana pre isteka jednogodišnjeg roka do kojeg je mogao biti u pritvoru bez suđenja.
Vest o hapšenju, načinu postupanja prema Magnitskom, a posebno vest o njegovoj smrti u zatvoru, izazvale su oštru osudu međunarodne zajednice i globalnu reakciju, između ostalog, donošenjem osuđujućih rezolucija Saveta Evrope i Evropskog parlamenta. SAD su, međutim, bile prva zemlja koja je uvela ciljane sankcije licima za koja je postojala osnovana sumnja da su odgovorna za smrt Magnitskog na osnovu zakona koji je 2012. usvojio američki Kongres (Sergei Magnitsky Rule of Law Accountability Act, U.S.C. §5811). Na osnovu ovog zakona, ruskim državnim funkcionerima za koje je postojala osnovana sumnja da su bili umešani u hapšenje i smrt Magnitskog poimenično je zabranjen ulazak u SAD i korišćenje američkog bankarskog sistema (54 fizička lica i jedno pravno lice). Kongres je 2016. godine proširio dejstvo ovog zakona, danas poznatog kao Globalni Magnitski zakon (Global Magnitsky Human Rights Accountability Act, U.S.C. §2534), tako da se, osim na funkcionere Ruske Federacije, može “globalno” primeniti na sva lica koja učestvuju u transnacionalnoj korupciji i koja vrše teške oblike povrede ljudskih prava, bez obzira na državljanstvo ili nacionalnu pripadnost.
Nakon SAD, Magnitski zakonodavstvo usvaja sve veći broj zemalja, između ostalih Estonija (2016), Velika Britanija (2017), Kanada (2017), Litvanija (2017), Letonija (2018), Gibraltar (2018). Globalno Magnitski zakonodavstvo zbog teških kršenja ljudskih prava odnedavno je i sastavni deo pravnog poretka Evropske unije. Savet Evropske unije krajem 2020. godine usvaja dva “globalna” Magnitski dokumenta: Uredbu (EU 2020/1998) i Odluku (CFSO 2020/1999) o “Restriktivnim merama za teške i druge povrede ljudskih prava”.
SRBIJA I GLOBALNI MAGNITSKI ZAKON
U odnosu na Srbiju, po osnovu Globalnog Magnitski zakona, SAD krajem 2019. godine uvode ad personam sankcije za S. Tešića i još devet državljana Srbije zbog nedozvoljene trgovine oružjem. SAD su nedavno uvele i sankcije protiv kompanije “Dana” u vlasništvu porodice Karić, zbog poslovnih veza sa beloruskim predsednikom Lukašenkom. Najnovije ciljane sankcije Ministarstvo finansija SAD (Treasuty) uvodi na osnovu predsedničkog ukaza (Executive Order no. 13818 od 8. decembra 2021) licima sa severa Kosova, iz El Salvadora i iz DR Konga. Kako se u odluci navodi, sankcije protiv grupe sa severa Kosova na čelu sa Z. Veselinovićem i još 15 lica, kao i protiv 24 kompanije za koje američke vlasti tvrde da su pod kontrolom ove grupe sa Kosova, uvedene su uz obrazloženje da je, između ostalog, “…njegova grupa uključena u koruptivne operacije velikih razmera sa kosovskim i srpskim bezbednosnim zvaničnicima koji grupi omogućavaju šverc robe, novca, narkotika i oružja između Kosova i Srbije” (https://home.treasury.gov/news/press-releases/jy0519).
Imajući u vidu razmere korupcije i stanje ljudskih prava u regionu, sa jedne, i ustavnu proklamaciju o “pripadnosti evropskim principima i vrednostima” (čl. 1), sa druge strane, pravi je trenutak da i Srbija usvoji svoj Magnitski zakon.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve