
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
foto: ap photo
Fudbalski biznis i predsednikov sin
Novu sveobuhvatnu odbranu Danila Vučića, u izvedbi režimskih medija, izazvala je rimska “Republika” objavivši da je sin predsednika Srbije menadžer trenutno najskupljeg fudbalera Srbije Dušana Vlahovića (na slici). Italijanski novinari tvrde da je mladi Vučić zaslužan, između ostalih, što je napadač Fjorentine odbio velikodušnu ponudu da produži ugovor i ostane u Firenci.
Tabloidi, naprednjački funkcioneri i razni analitičari skočili su na novine i izvore iz Rima. U slučaj su, po već ustaljenom receptu, uvukli “dežurne krivce” Đilasa, Šolaka i “njihove medije”, a navode italijanskog lista promtno su demantovali Vlahovićev zvanični agent Darko Ristić i mnogi drugi “fudbalski poslenici”.
Reagovala je i savetnica za medije predsednika Srbije Suzane Vasiljević i naglasila kako je “Republika” iznela “najstrašnije izmišljotine na račun dečka koji se nikada nije bavio tim poslom” i posavetovala prozvanog da tuži rimski list.
Glavni akteri, Vučić i Vlahović, nisu se izjašnjavali, a kako je eksplodirala, tako je brzo i isčezla iz javnosti nova (polu)informacija o fudbalskom biznisu najstarijeg deteta najmoćnijeg čoveka Srbije.
Strani radnici
Nakon što je otkriveno da nekoliko stotina vijetnamskih radnika na izgradnji fabrike kineske kompanije Linglong u Zrenjaninu živi u nehumanim uslovima, javnost se više zainteresovala za “gastarbajtere” u našoj zemlji. Prema proceni Nacionalne službe za zapošljavanje, trenutno ih ima više od 20.000, najviše iz Kine, Turske, Indije, Ukrajine, Albanije, Rusije i Severne Makedonije.
Kako piše “Blic”, najviše stranih radnika je na gradilištima, oko 13 hiljada, a potom u proizvodnim pogonima i na poljoprivrednim dobrima. Pretežno se radi o mlađim muškarcima, između 25 i 45 godina starosti, koji prosečno zarađuju oko 50.000 dinara, a angažovani su preko posredničkih agencija ili direktno preko firme i najčešće sklapaju ugovore na šest meseci.
Uglavnom preživljavaju u kolektivnim smeštajima – starim barakama i kontejnerima, preuređenim fabričkim halama.
Pretnje kikindskih naprednjaka
Odbornik Srpske napredne stranke u Skupštini Kikinde i nastavnik fiskulture u predškolskoj ustanovi Dušan Popeskov poručio je preko društvenih mreža da bi demonstrante na blokadama puteva gazio bagerom. Pregažene bi, kako se da razumeti iz njegove objave, “overio” još jednom vozeći mašinu u rikverc.
“Niko nije krenuo na građane, nego na izdajnike i isprane mozgove. Sve je teledirigovano i nema tu spontano ništa. Molite boga da se ja ne dočepam nekog bagera, ide prvo upozorenje, a onda gazim pa vraćam u rikverc”, napisao je na Fejsbuku Popeskov i izazvao lavinu komentara i reakcija.
On i njegov stariji brat Jovan, takođe funkcioner lokalnog SNS-a, već su se isticali svojim nacionalističkim stavovima i uvredama upućivanim opozicionim aktivistima i kritičarima režima. Jovan je prošlog proleća za vreme vanrednog stanja nazvao “ustašama” sugrađane koji su protestovali sa svojih balkona i prozora, a Dušan je nedavno izvređao i glumicu Jelisavetu Seku Sablić. Poručio joj je da se “uhvati varjače i ostavi politike” i dodao da to “što su se digli neki glumci, mahom alkoholičari, kockari i bitange, ne znači ništa”. Nazvao ih je “seratorima” jer su, kako kaže, nezahvalni dok im Aleksandar Vučić obezbeđuje plate i penzije u kulturi.
Za poslednji ispad mlađeg Popeskova reči opravdanja našao je gradonačelnik Nikola Lukač, takođe naprednjački kadar, objasnivši kako “nekada mrzitelji Srbije isprovociraju pristojne ljude, pa se moraju spustiti na njihov nivo”.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve