

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Fudbalski biznis i predsednikov sin
Novu sveobuhvatnu odbranu Danila Vučića, u izvedbi režimskih medija, izazvala je rimska “Republika” objavivši da je sin predsednika Srbije menadžer trenutno najskupljeg fudbalera Srbije Dušana Vlahovića (na slici). Italijanski novinari tvrde da je mladi Vučić zaslužan, između ostalih, što je napadač Fjorentine odbio velikodušnu ponudu da produži ugovor i ostane u Firenci.
Tabloidi, naprednjački funkcioneri i razni analitičari skočili su na novine i izvore iz Rima. U slučaj su, po već ustaljenom receptu, uvukli “dežurne krivce” Đilasa, Šolaka i “njihove medije”, a navode italijanskog lista promtno su demantovali Vlahovićev zvanični agent Darko Ristić i mnogi drugi “fudbalski poslenici”.
Reagovala je i savetnica za medije predsednika Srbije Suzane Vasiljević i naglasila kako je “Republika” iznela “najstrašnije izmišljotine na račun dečka koji se nikada nije bavio tim poslom” i posavetovala prozvanog da tuži rimski list.
Glavni akteri, Vučić i Vlahović, nisu se izjašnjavali, a kako je eksplodirala, tako je brzo i isčezla iz javnosti nova (polu)informacija o fudbalskom biznisu najstarijeg deteta najmoćnijeg čoveka Srbije.
Strani radnici
Nakon što je otkriveno da nekoliko stotina vijetnamskih radnika na izgradnji fabrike kineske kompanije Linglong u Zrenjaninu živi u nehumanim uslovima, javnost se više zainteresovala za “gastarbajtere” u našoj zemlji. Prema proceni Nacionalne službe za zapošljavanje, trenutno ih ima više od 20.000, najviše iz Kine, Turske, Indije, Ukrajine, Albanije, Rusije i Severne Makedonije.
Kako piše “Blic”, najviše stranih radnika je na gradilištima, oko 13 hiljada, a potom u proizvodnim pogonima i na poljoprivrednim dobrima. Pretežno se radi o mlađim muškarcima, između 25 i 45 godina starosti, koji prosečno zarađuju oko 50.000 dinara, a angažovani su preko posredničkih agencija ili direktno preko firme i najčešće sklapaju ugovore na šest meseci.
Uglavnom preživljavaju u kolektivnim smeštajima – starim barakama i kontejnerima, preuređenim fabričkim halama.
Pretnje kikindskih naprednjaka
Odbornik Srpske napredne stranke u Skupštini Kikinde i nastavnik fiskulture u predškolskoj ustanovi Dušan Popeskov poručio je preko društvenih mreža da bi demonstrante na blokadama puteva gazio bagerom. Pregažene bi, kako se da razumeti iz njegove objave, “overio” još jednom vozeći mašinu u rikverc.
“Niko nije krenuo na građane, nego na izdajnike i isprane mozgove. Sve je teledirigovano i nema tu spontano ništa. Molite boga da se ja ne dočepam nekog bagera, ide prvo upozorenje, a onda gazim pa vraćam u rikverc”, napisao je na Fejsbuku Popeskov i izazvao lavinu komentara i reakcija.
On i njegov stariji brat Jovan, takođe funkcioner lokalnog SNS-a, već su se isticali svojim nacionalističkim stavovima i uvredama upućivanim opozicionim aktivistima i kritičarima režima. Jovan je prošlog proleća za vreme vanrednog stanja nazvao “ustašama” sugrađane koji su protestovali sa svojih balkona i prozora, a Dušan je nedavno izvređao i glumicu Jelisavetu Seku Sablić. Poručio joj je da se “uhvati varjače i ostavi politike” i dodao da to “što su se digli neki glumci, mahom alkoholičari, kockari i bitange, ne znači ništa”. Nazvao ih je “seratorima” jer su, kako kaže, nezahvalni dok im Aleksandar Vučić obezbeđuje plate i penzije u kulturi.
Za poslednji ispad mlađeg Popeskova reči opravdanja našao je gradonačelnik Nikola Lukač, takođe naprednjački kadar, objasnivši kako “nekada mrzitelji Srbije isprovociraju pristojne ljude, pa se moraju spustiti na njihov nivo”.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve