img
Loader
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Uživanje zla

25. januar 2023, 19:57 Dragan Živković
foto: print skrin
Copied

Letos smo sredinom juna, bez žurbe, krenuli put Istre.

U kući zatičemo gomilice puderaste strugotine, tragove rada drvojedaca. Rešenje je insekticid.

Dva dana kasnije slušamo vest da je u Mostaru po drugi put izvršen memoricid. Naime, u toj vesti nedefinisani i policiji nepoznati vandali polupali su na Partizanskom groblju 630 mermernih cvetova s imenima mladih ljudi izginulih za slobodu svih danas živućih, pa i tih neidentifikovanih vandala. Obezimenjeni, ponovo ubijeni, prestali su da postoje čak i kao svedočanstvo o vremenu u kome je neko imao cilj – da nas ne bude! Pomenutim, nažalost takođe bezimenim besprizornicima bila je dovoljna jedna noć da u zaborav gurnu žrtvu za opstanak sopstvenog naroda.

Taj pogrom pod okriljem mraka skoro se podudario sa dvanaestom godišnjicom Bogdanove smrti. Naježim se od mogućnosti da Zlo ima u vidu i takve detalje, a onda se prisećam da sam studentima, kroz priču o obeležjima, memorijalima, podsetnicima podignutim na mestima gde je smrt orgijala, opisivao izbor tih lokaliteta kao devijantan, bolestan talenat Zla i njegovih izvršilaca da za svoja nedela odaberu najlepše ambijente, prirodne scenografije spokoja. Kao da je lepota okruženja trebalo da ih obodri, opusti dok kolju ili tuku maljevima, dok bacaju u jame i reke, dok spaljuju… Kakvo mora biti to krvavo naslađivanje drhtanjem hiljada ubijenih dok je poslednje što gledaju ili čuju – nestvarna izmaglica nad savskim mrtvajama u praskozorje ili zalazak sunca iza crvenog horizonta bihaćke kotline gledan s Garavice, pa onda i pogled kroz travu na Travnik i Lašvu, ili zvuci tišine vukovarskih ritova i bezglasni oproštaj presečenih grla s rodnim gradovima dole negde, ispod svih tih ćuvika, brda, proplanaka, šumskih zaravni pretvorenih u stratišta i klanice? Uživanje Zla.

A onda, kada jednom svane dan u kome Nečastivo obnevidelo od krvi biva, čini se, zauvek proterano u mrak i kada snagom života bude stvorena lepota da seća na veličinu cene života jačeg od smrti, na one ugrađene u tu istinu – evo pred tom tvorevinom Zla, naizgled niotkuda, pobesnelog od nemoći da stvara i spremnog jedino da ruši sve lepo oko sebe, pretvarajući sve u nama u apnetični strah izrastao iz kajanja što smo njime vođene neidentifikovane odgojili i podgojili tu, među nama. Rozmarina beba, ako je se još poneko seća.

…

Voda hladi, vetar godi dok sunce jedva čeka da nas sagori, a da ne osetimo.

Bili smo kod M. i D. u Vrsaru i s njima prošetali zbunjujuće lepim parkom Džamonjinih skulptura punim njegovih opnastih formi, uglavnom lančanica. Raspoređene su po ogromnom dvorištu da, kao projekcija nebesa, združene pričaju neku autorovu i svoju mirnu i tihu priču. Čitav prostor podseća na tkanicu, na ćilim čije šare su lepe gledane svaka za sebe, ali im puno značenje možemo pročitati tek kada ih vešte ruke tkalje, promećuči čunkom konac kroz niti na razboju, povežu u jedinstvenu sliku.

Dogovaramo se da M. i D. sutra dođu na pedoće, naš već ustaljeni pozdrav za srećan put ka Beogradu. Na pijaci u Labinu kupujemo školjke i potom svraćamo do Adonisovog oltara. Ostavljamo jedan žuti gerber, prisećamo se Cici i Bogdana i pravimo nekoliko ovogodišnjih slika. Belina kamena i sećanje na njih dvoje ponovo bude razmišljanja o onome što se desilo u Mostaru.

Bolni su i zastrašujući u svom neumlju, bezrazumlju, ti razbijački pokušaji negiranja, zatiranja zajedništva, paranja ćilima! I motivi na Adonisovim prizmama, lepi po sebi, kao i vrsarske forme, tek složeni u monumentalnu celinu postaju to što jesu – oltari, posvećena mesta boga lepote.

Nikada mi, međutim, neće biti shvatljiva količina praznine u nekom stvoru tek čovekolikoj opni nalik, ta šupljina u njemu toliko strašna i beznadežna da ga natera na rušenje, ubijanje lepote stvorene u sećanje na veličanstveno žrtvovanje. Sećam se potresne, naravno, ali iz današnjeg vremena gledano i pomalo naivne, završne scene iz Babajine Breze kada već s uma sišavšeg lugara Marka Labudana ono malo preostale svesti da je uništio lepotu – proganja, zastrašuje i, budući jače od njega, ne dozvoljava mu da povredi ili poseče brezovu mladicu. Zapravo, dok neidentifikovani vandali bez svesti neometano ruše, Aska i vuk su, takođe, čista naiva! O mostu na Žepi ili fra Petrovoj čaši, Počitelju (poslužiću se samo Andrićem)… da ne govorim.

Lepo naspram Zla. Ima li Lepo ikakve šanse u vremenu kada se zatiru gradovi, proteruju ljudi, kada pretnja zamenjuje pozdrav, a apatija uživanje u radosti življenja? Naravno, bilo je toga otkada ljudi postoje, ali budući da stvarno znamo samo za ovo vreme, pomislimo – nikada kao sada.

Primitivne horde protiv lepote. Vođe hordi protiv života van horde. Sve jako liči na Gospodara prstenova. Saruman sedi i posmatra s vrha kule, a dirigovane aveti i zombi-mase Zla valjaju sve pred sobom.

Ipak, verujem Tolkinovom umirujućem kraju priče – čarobnjaci, patuljci, hobiti, vilenjaci, hrašće i breze pobediće Zlo i otići u raj.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
07.maj 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

23.april 2025. Bojan Bednar

Moje parče Berlinskog zida

16.april 2025. Nebojša Broćić

Mala lična utopija

10.april 2025. Jovan Kale Gligorijević

Wild horses

03.april 2025. Uroš Mitrović

Mastersi

Komentar

Pregled nedelje

Mrači i muti, čaršijski rode

Ukoliko različiti oponenti Vučićevog režima nisu u stanju pomoći studentskoj omladini, mogli bi makar da ne odmažu. Suviše dugo su radili na isti način i sa istim poraznim rezultatima da bi mogli očekivati da ih itko išta pita

Filip Švarm

Komentar

Zašto sad želimo izbore

Nema više studenti napred, a mi za njima. Sad smo svi u istom sosu: isterali smo zver na čistinu. Znamo kako dalje ide

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Komentar

Dragan Bujošević i Nenad Lj. Stefanović – dvojac u teškoj deluziji

Uprkos masovnim protestima ispred RTS-a, desetinama hiljada ljudi na ulicama i višenedeljnoj blokadi, dvojac sa vrha Javnog servisa i dalje ne vidi problem. Ili se barem trudi da ga ne vidi, dok javnost sve više gleda kroz prozor – i traži izlaz

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1792
Poslednje izdanje

Studentski zahtev za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora

Istorijska šansa Srbije Pretplati se
Paralelni univerzum Aleksandra Vučića

Padobranac na Floridi i ostala brukanja

Intervju: Veran Matić

Nepravda je ugrađena u sistem

Lični stav

Univerziteti i vlast – poslednja runda

Kultura sećanja

Dan pobede u Berlinu, 8/9. maj 1945.

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1783 05.03 2025.
Vreme 1782 26.02 2025.
Vreme 1781 19.02 2025.
Vreme 1780 13.02 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure