img
Loader
Beograd, 28°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Uživanje zla

25. јануар 2023, 19:57 Dragan Živković
foto: print skrin
Copied

Letos smo sredinom juna, bez žurbe, krenuli put Istre.

U kući zatičemo gomilice puderaste strugotine, tragove rada drvojedaca. Rešenje je insekticid.

Dva dana kasnije slušamo vest da je u Mostaru po drugi put izvršen memoricid. Naime, u toj vesti nedefinisani i policiji nepoznati vandali polupali su na Partizanskom groblju 630 mermernih cvetova s imenima mladih ljudi izginulih za slobodu svih danas živućih, pa i tih neidentifikovanih vandala. Obezimenjeni, ponovo ubijeni, prestali su da postoje čak i kao svedočanstvo o vremenu u kome je neko imao cilj – da nas ne bude! Pomenutim, nažalost takođe bezimenim besprizornicima bila je dovoljna jedna noć da u zaborav gurnu žrtvu za opstanak sopstvenog naroda.

Taj pogrom pod okriljem mraka skoro se podudario sa dvanaestom godišnjicom Bogdanove smrti. Naježim se od mogućnosti da Zlo ima u vidu i takve detalje, a onda se prisećam da sam studentima, kroz priču o obeležjima, memorijalima, podsetnicima podignutim na mestima gde je smrt orgijala, opisivao izbor tih lokaliteta kao devijantan, bolestan talenat Zla i njegovih izvršilaca da za svoja nedela odaberu najlepše ambijente, prirodne scenografije spokoja. Kao da je lepota okruženja trebalo da ih obodri, opusti dok kolju ili tuku maljevima, dok bacaju u jame i reke, dok spaljuju… Kakvo mora biti to krvavo naslađivanje drhtanjem hiljada ubijenih dok je poslednje što gledaju ili čuju – nestvarna izmaglica nad savskim mrtvajama u praskozorje ili zalazak sunca iza crvenog horizonta bihaćke kotline gledan s Garavice, pa onda i pogled kroz travu na Travnik i Lašvu, ili zvuci tišine vukovarskih ritova i bezglasni oproštaj presečenih grla s rodnim gradovima dole negde, ispod svih tih ćuvika, brda, proplanaka, šumskih zaravni pretvorenih u stratišta i klanice? Uživanje Zla.

A onda, kada jednom svane dan u kome Nečastivo obnevidelo od krvi biva, čini se, zauvek proterano u mrak i kada snagom života bude stvorena lepota da seća na veličinu cene života jačeg od smrti, na one ugrađene u tu istinu – evo pred tom tvorevinom Zla, naizgled niotkuda, pobesnelog od nemoći da stvara i spremnog jedino da ruši sve lepo oko sebe, pretvarajući sve u nama u apnetični strah izrastao iz kajanja što smo njime vođene neidentifikovane odgojili i podgojili tu, među nama. Rozmarina beba, ako je se još poneko seća.

…

Voda hladi, vetar godi dok sunce jedva čeka da nas sagori, a da ne osetimo.

Bili smo kod M. i D. u Vrsaru i s njima prošetali zbunjujuće lepim parkom Džamonjinih skulptura punim njegovih opnastih formi, uglavnom lančanica. Raspoređene su po ogromnom dvorištu da, kao projekcija nebesa, združene pričaju neku autorovu i svoju mirnu i tihu priču. Čitav prostor podseća na tkanicu, na ćilim čije šare su lepe gledane svaka za sebe, ali im puno značenje možemo pročitati tek kada ih vešte ruke tkalje, promećuči čunkom konac kroz niti na razboju, povežu u jedinstvenu sliku.

Dogovaramo se da M. i D. sutra dođu na pedoće, naš već ustaljeni pozdrav za srećan put ka Beogradu. Na pijaci u Labinu kupujemo školjke i potom svraćamo do Adonisovog oltara. Ostavljamo jedan žuti gerber, prisećamo se Cici i Bogdana i pravimo nekoliko ovogodišnjih slika. Belina kamena i sećanje na njih dvoje ponovo bude razmišljanja o onome što se desilo u Mostaru.

Bolni su i zastrašujući u svom neumlju, bezrazumlju, ti razbijački pokušaji negiranja, zatiranja zajedništva, paranja ćilima! I motivi na Adonisovim prizmama, lepi po sebi, kao i vrsarske forme, tek složeni u monumentalnu celinu postaju to što jesu – oltari, posvećena mesta boga lepote.

Nikada mi, međutim, neće biti shvatljiva količina praznine u nekom stvoru tek čovekolikoj opni nalik, ta šupljina u njemu toliko strašna i beznadežna da ga natera na rušenje, ubijanje lepote stvorene u sećanje na veličanstveno žrtvovanje. Sećam se potresne, naravno, ali iz današnjeg vremena gledano i pomalo naivne, završne scene iz Babajine Breze kada već s uma sišavšeg lugara Marka Labudana ono malo preostale svesti da je uništio lepotu – proganja, zastrašuje i, budući jače od njega, ne dozvoljava mu da povredi ili poseče brezovu mladicu. Zapravo, dok neidentifikovani vandali bez svesti neometano ruše, Aska i vuk su, takođe, čista naiva! O mostu na Žepi ili fra Petrovoj čaši, Počitelju (poslužiću se samo Andrićem)… da ne govorim.

Lepo naspram Zla. Ima li Lepo ikakve šanse u vremenu kada se zatiru gradovi, proteruju ljudi, kada pretnja zamenjuje pozdrav, a apatija uživanje u radosti življenja? Naravno, bilo je toga otkada ljudi postoje, ali budući da stvarno znamo samo za ovo vreme, pomislimo – nikada kao sada.

Primitivne horde protiv lepote. Vođe hordi protiv života van horde. Sve jako liči na Gospodara prstenova. Saruman sedi i posmatra s vrha kule, a dirigovane aveti i zombi-mase Zla valjaju sve pred sobom.

Ipak, verujem Tolkinovom umirujućem kraju priče – čarobnjaci, patuljci, hobiti, vilenjaci, hrašće i breze pobediće Zlo i otići u raj.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure