img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Suze

30. септембар 2009, 22:49 Vladan Stošić
Copied

Moja majka i moja tetka nisu bile sestre iako su to ljudi često mislili. Nije zbunjivalo to što su ličile jedna na drugu, jer nisu, već to što su se odlično slagale, što baš i nije uobičajeno za odnose snaje i zaove.

Raspravljale su o problemima sa kojima su se sretale i pokušavale da zajednički nađu rešenje a, ako to ne bi bilo moguće, zadovoljile bi se konstatacijom „takav je život“, što je značilo da se s datom situacijom treba pomiriti i da o njoj više nema smisla raspravljati.

U raspravama sa mojim ocem uvek su držale stranu jedna drugoj. I dok za ovo njihovo savezništvo on možda i nije znao, zasigurno je znao da se one slažu oko toga da me on vaspitava na pogrešan način. Pošto u prvom braku nije imao decu, moje rođenje smatrao je darom sa nebesa i ja sam za njega bio anđeo bez mane i greha, kome je ispunjavao svaku želju. Zbog toga sam prema majčinom i tetkinom mišljenju bio razmaženo derle i, dok su u očevom prisustvu svoje negodovanje zbog mog ponašanja izražavale samo verbalno, kada on ne bi bio tu one bi nezadovoljstvo mojim postupcima iskazivale tako što bi me istukla ona koja me prva stigne, a neretko su to radile i udruženim snagama. Kada bih posle batina počeo da plačem, naredile bi mi da smesta prestanem dodavši da „od suza vajde nema“.

Verovatno je shvatanje da je plač beskoristan bilo jedan od temelja njihovog prijateljstva jer one nikada nisu plakale, pa tako suza nije bilo na njihovim licima ni kada su išle iza kovčega mog oca.

Jedne nedelje bili smo kod tetke na ručku kada je ona rekla da će na televiziji biti prikazan film Džezabel sa Bet Dejvis u glavnoj ulozi.

„Nikada je nisam volela. Ima buljave oči i ne zna da glumi“, rekla je moja majka.

„Bet Dejvis ne zna da glumi! Kako možeš tako nešto da kažeš! Kad god je gledam kako u Džezabel, u beloj krinolini, klekne pred verenika i zamoli ga za oproštaj zbog svega što mu je uradila, a onda sazna da se on oženio drugom – ja se rasplačem!“

„Ja se rasplačem kada gledam Gretu Garbo dok u Kraljici Kristini stoji na pramcu broda pošto je abdicirala posle ljubavnikove smrti.“

„Ah, Greta, imala je samo lepo lice i to je bilo sve“, odgovorila je tetka.

„Greta Garbo je bila glumica!“

„Baš kao i Bet Dejvis!“

Za trenutak su se ćutke gledale, a onda prasnule u smeh.

„Nikad ne bih pomislila da možeš da se rasplačeš nad filmom“, rekla je tetka.

„Samo nad Kraljicom Kristinom„, odgovorila je majka.

„Znaš šta, hajde da zajedno pogledamo Džezabel, možda ćeš promeniti mišljenje o Bet Dejvis“, rekla je tetka.

Majka je pristala, a pošto je cela stvar i mene zainteresovala, pošao sam s njom da kod tetke pogledamo film.

U trenutku kada je Bet Dejvis klekla pred svog verenika, i tetka i majka su bile u suzama.

Nekoliko meseci kasnije na televiziji se prikazivala Kraljica Kristina i tetka je došla da sa majkom pogleda film. U trenutku kada je Greta Garbo stajala na pramcu broda koji je isplovljavao na pučinu – obe su bile uplakane. I tako je počela tradicija po kojoj su uvek zajedno gledale te filmove na televiziji. I zajedno plakale.

Majka i tetka su odavno mrtve i ja sam zaboravio na sve ovo, a ne bih se ni sada setio da nedavno na internetu nisam naišao na Džezabel a pretraga je pokazala da se tamo može naći i Kraljica Kristina. Rešio sam da posle toliko godina pogledam oba filma. Klasični Holivud. Snimljeni su u crno-beloj tehnici, uz majstorsko korišćenje svetla i senke tako da gledalac nesvesno dodaje slici boje i tako dobija veličanstveniji osećaj nego što bi to bio slučaj da su ti filmovi snimljeni u koloru. Pošto su tada filmovi bili veći od života, i Bet Dejvis i Greta Garbo snimane su kao filmske zvezde, deluju pomalo nestvarno, ali u scenama koje su majku i tetku dovodile do suza one su ipak samo obične žene čiji se životi urušavaju pred očima gledalaca. Ipak, iako poražene, ne izazivaju sažaljenje jer svoju sudbinu primaju mirno i bez kukanja.

Verovatno je baš taj nedostatak suza bio razlog da se majka i tetka site isplaču nad njihovom sudbinom. Obe su u stvarnom životu naučile koliko je teško ne plakati nad udarcima sudbine i zato su mogle da se identifikuju sa filmskim heroinama koje to takođe nisu činile. A sigurno im je i prijalo da suze, koje su u životu potiskivale, neštedimice rasipaju nad njihovom sudbinom.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure