img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Stanje

06. мај 2020, 14:40 Kosa Pakuševskij
foto: luiz medeiros, pexels
Copied

Tačno na moj 73. rođendan počelo je vanredno stanje. Za mene, počelo je mnogo ranije. Deca su iz Milana nagoveštavala da će to brzo i do nas, da ne izlazim bez preke potrebe i da se snabdem bar za dve-tri nedelje osnovnim potrepštinama. Stariji sin se uskoro pojavio sa ogromnim ruksakom i još većom kesom namirnica, gunđala sam malo.

Shvatih i da sam, danima u strahu zbog onoga što do nas stiže iz Italije, nekako čudna. Nit reći ljudima sa kojima sam u kontaktu, nit prećutati. Ipak, nekima sam rekla. Bratovljevoj ćeri ispričah da sam kupila kilo brašna, ajvara sa Stare planine, ovsenih kašica, kafe, i da su mi Vlada i snajka kupili raznih konzervi, testa, tosta, namaza i da i ona kupi ponešto.

Tačno na rođendan! Odgovaram na čestitke, duhovitosti ne manjka ni onima što pišu, a ni onima što zovu. Ima tako lepih čestitki, da plačem. Vadim se i kažem da je to zbog „zatvorske“ atmosfere, zbog stanja svesti, zbog unukine rođendanske pesme, zbog sećanja na prošli rođendan na kojem je bila moja Branka, drugarica koje više nema a ja to još nisam prihvatila, zbog stola nekako golog, nema crvene ruže koju mi je uvek, pre nego što se probudim, donosio moj Mališa, zbog…

Sutradan i oni preko 65 mogu iz kuće do deset sati da dokupe ponešto, pa moja drugarica donosi sve što sam joj dojavila kad je već izašla. Predaje mi sve u ruke, ne ulazi, ima i masku, sama je sašila, ja imam neku improvizaciju od stare majice, nemam ništa za dezinfekciju, imam rukavica kupljenih onako, da se nađe.

Stalno sam u Milanu i grčim se cela kad naše televizije prave presek dana i slikaju umiranja. Ne prihvatam zastrašivanja, kao što sam sa gnušanjem gledala kliberenja početkom marta, ne čitam ni gomilu tekstova o svetskoj zaveri, o manipulacijama i podvalama. Jednom dnevno odgledam sve o stanju tog dana, u našoj zemlji i svetu, i živim svoje karantinske dane.

Mladi ljudi iz ulaza ostavljaju mi broj telefona i nude pomoć, sve što treba. Sredom uveče pošaljem poruku Banetu šta da mi kupi. Ponekad stigne prvo njegova supruga i doda mi „Vreme“: „Za uz kafu, sad će Bane“, čujem je u odlasku. Uveče osluškujem tišinu, gledam puste ulice, samo se pokoja mačka lenjo premesti sa jedne strane ulice na drugu ne koristeći mačiji instinkt skrivanja jer joj je suvišan, shvatila je.

Zovu me mnogi, da pitaju za moje u Italiji, zovu ljudi koji me nikad nisu zvali. Shvatam. Moja unuka svako jutro pita mamu i tatu je li otišao virus, i kad čuje da nije, viče: „Basta, virus, basta!“ Sa njima je nono Điđi, blizu 80, i oni su preduzeli sve da se zaštite. Ubeđujem sebe da će sve biti dobro, da samo treba poštovati stanje izolacije, da je to jedino sigurno i da to znaju svi do kojih mi je stalo. Nemam koncentraciju za čitanje, a nikad mi nije manjkala.

Kako vreme odmiče, Vajber poruke umeju da obraduju, rastuže, razneže, zasmeju, razgneve. Julijana iz Nemačke piše o opustošenim radnjama i neverici, Zorica iz Bosne šalje idilične slike sa magaze, Kaja iz Hrvatske uhvatila zavejani deo svoje bašte i dvorišta, Ivan šalje vojvođanske tamburaše, a ja pitam gde su, kod dece u Kini ili Americi, Miladin je još u Moskvi, polako se pakuje i ide na daču kod druga… Sin ređe dolazi, samo kad imam specijalne želje, kad treba doneti flaširane vode, kad treba podići penziju, pokupiti račune za elektronsko plaćanje. Ne volim brojke, nikad ih nisam ni volela, pa ni to plaćanje na klik, ne želim. Ne velim da ne bih naučila, ali šta će mi to!? To što deca rade od kuće, ništa ne menja. Pošaljem im pokoju poruku, onako da ih razgalim, pokoju pesmu koju smo voleli taja i ja, pokoji vic… I oni meni šalju samo lepe priloge, kao da smo svi, a pogotovo moje drugarice, našli lek protiv džombaste korone i da će je naša veselost istinski oterati. Ima i „pucanja“. Neki jednostavno ne podnose kućni zatvor.

Za katolički Uskrs delim uzbuđenje sa svojom mezimicom, nekoliko puta u toku dana. Jedem s njom uskršnji kolač, slušam kako govori stihove, i kako obećava svojoj noni da će u Novi Sad čim ode virus. Uveče slušam i gledam Bočelija. U praznom Duomu. Odjekuje božanski glas! Ispred najlepše katedrale taj prekrasni glas odjekuje još više, a slike pustih gradova Italije i sveta riju po uzburkanim dušama i sa zebnjom urezuju tragove. Uskršnje jutro, nedelju posle. Mnogo skromnije nego kad je redovno stanje. Samo kod moje sestre i njene dece, u zapadnoj Srbiji, ništa ne manjka, te njihov sto, zabeležen okom svevidećeg telefona, obilazi Zemljinu kuglu, uz uzdisaje i komentare. Sa drugaricama opričavam dan. Nekad se samo smejemo, nekad pričamo ćuteći, a sve nam jasno.

„Naprosto se tuga desi, naprosto si tu gde jesi…“, Čola definiše stanje duha u najdužem policijskom času, ikad.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

23.април 2025. Bojan Bednar

Moje parče Berlinskog zida

Komentar

Komentar

Kosjerićki apsurd

Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini

Andrej Ivanji

Pregled nedelje

Šamarčina iz Moskve

Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji

Filp švarm       

Komentar

Razaranje Univerziteta: Nasilje, moć i noša

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1795
Poslednje izdanje

Intervju: Adam Mihnjik, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista “Gazeta viborča”, pisac

Studenti su dobra budućnost Srbije Pretplati se
Smene na čelu novosadske policije

Od ranije poznati načelnici

Sve greške predsednika Srbije

Aleksandar Vučić, vođa opozicije

Slučaj Novaka Đokovića

Uvek svoj, a na pravoj strani

Intervju: Mario Knezović, frontmen grupe “Zoster”

Sve može biti muzika

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1783 05.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure