img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Stanje

06. мај 2020, 14:40 Kosa Pakuševskij
foto: luiz medeiros, pexels
Copied

Tačno na moj 73. rođendan počelo je vanredno stanje. Za mene, počelo je mnogo ranije. Deca su iz Milana nagoveštavala da će to brzo i do nas, da ne izlazim bez preke potrebe i da se snabdem bar za dve-tri nedelje osnovnim potrepštinama. Stariji sin se uskoro pojavio sa ogromnim ruksakom i još većom kesom namirnica, gunđala sam malo.

Shvatih i da sam, danima u strahu zbog onoga što do nas stiže iz Italije, nekako čudna. Nit reći ljudima sa kojima sam u kontaktu, nit prećutati. Ipak, nekima sam rekla. Bratovljevoj ćeri ispričah da sam kupila kilo brašna, ajvara sa Stare planine, ovsenih kašica, kafe, i da su mi Vlada i snajka kupili raznih konzervi, testa, tosta, namaza i da i ona kupi ponešto.

Tačno na rođendan! Odgovaram na čestitke, duhovitosti ne manjka ni onima što pišu, a ni onima što zovu. Ima tako lepih čestitki, da plačem. Vadim se i kažem da je to zbog „zatvorske“ atmosfere, zbog stanja svesti, zbog unukine rođendanske pesme, zbog sećanja na prošli rođendan na kojem je bila moja Branka, drugarica koje više nema a ja to još nisam prihvatila, zbog stola nekako golog, nema crvene ruže koju mi je uvek, pre nego što se probudim, donosio moj Mališa, zbog…

Sutradan i oni preko 65 mogu iz kuće do deset sati da dokupe ponešto, pa moja drugarica donosi sve što sam joj dojavila kad je već izašla. Predaje mi sve u ruke, ne ulazi, ima i masku, sama je sašila, ja imam neku improvizaciju od stare majice, nemam ništa za dezinfekciju, imam rukavica kupljenih onako, da se nađe.

Stalno sam u Milanu i grčim se cela kad naše televizije prave presek dana i slikaju umiranja. Ne prihvatam zastrašivanja, kao što sam sa gnušanjem gledala kliberenja početkom marta, ne čitam ni gomilu tekstova o svetskoj zaveri, o manipulacijama i podvalama. Jednom dnevno odgledam sve o stanju tog dana, u našoj zemlji i svetu, i živim svoje karantinske dane.

Mladi ljudi iz ulaza ostavljaju mi broj telefona i nude pomoć, sve što treba. Sredom uveče pošaljem poruku Banetu šta da mi kupi. Ponekad stigne prvo njegova supruga i doda mi „Vreme“: „Za uz kafu, sad će Bane“, čujem je u odlasku. Uveče osluškujem tišinu, gledam puste ulice, samo se pokoja mačka lenjo premesti sa jedne strane ulice na drugu ne koristeći mačiji instinkt skrivanja jer joj je suvišan, shvatila je.

Zovu me mnogi, da pitaju za moje u Italiji, zovu ljudi koji me nikad nisu zvali. Shvatam. Moja unuka svako jutro pita mamu i tatu je li otišao virus, i kad čuje da nije, viče: „Basta, virus, basta!“ Sa njima je nono Điđi, blizu 80, i oni su preduzeli sve da se zaštite. Ubeđujem sebe da će sve biti dobro, da samo treba poštovati stanje izolacije, da je to jedino sigurno i da to znaju svi do kojih mi je stalo. Nemam koncentraciju za čitanje, a nikad mi nije manjkala.

Kako vreme odmiče, Vajber poruke umeju da obraduju, rastuže, razneže, zasmeju, razgneve. Julijana iz Nemačke piše o opustošenim radnjama i neverici, Zorica iz Bosne šalje idilične slike sa magaze, Kaja iz Hrvatske uhvatila zavejani deo svoje bašte i dvorišta, Ivan šalje vojvođanske tamburaše, a ja pitam gde su, kod dece u Kini ili Americi, Miladin je još u Moskvi, polako se pakuje i ide na daču kod druga… Sin ređe dolazi, samo kad imam specijalne želje, kad treba doneti flaširane vode, kad treba podići penziju, pokupiti račune za elektronsko plaćanje. Ne volim brojke, nikad ih nisam ni volela, pa ni to plaćanje na klik, ne želim. Ne velim da ne bih naučila, ali šta će mi to!? To što deca rade od kuće, ništa ne menja. Pošaljem im pokoju poruku, onako da ih razgalim, pokoju pesmu koju smo voleli taja i ja, pokoji vic… I oni meni šalju samo lepe priloge, kao da smo svi, a pogotovo moje drugarice, našli lek protiv džombaste korone i da će je naša veselost istinski oterati. Ima i „pucanja“. Neki jednostavno ne podnose kućni zatvor.

Za katolički Uskrs delim uzbuđenje sa svojom mezimicom, nekoliko puta u toku dana. Jedem s njom uskršnji kolač, slušam kako govori stihove, i kako obećava svojoj noni da će u Novi Sad čim ode virus. Uveče slušam i gledam Bočelija. U praznom Duomu. Odjekuje božanski glas! Ispred najlepše katedrale taj prekrasni glas odjekuje još više, a slike pustih gradova Italije i sveta riju po uzburkanim dušama i sa zebnjom urezuju tragove. Uskršnje jutro, nedelju posle. Mnogo skromnije nego kad je redovno stanje. Samo kod moje sestre i njene dece, u zapadnoj Srbiji, ništa ne manjka, te njihov sto, zabeležen okom svevidećeg telefona, obilazi Zemljinu kuglu, uz uzdisaje i komentare. Sa drugaricama opričavam dan. Nekad se samo smejemo, nekad pričamo ćuteći, a sve nam jasno.

„Naprosto se tuga desi, naprosto si tu gde jesi…“, Čola definiše stanje duha u najdužem policijskom času, ikad.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

24.септембар 2025. Dragan Todorović

70

17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

Komentar

Komentar

Koliko puta dnevno jede naprednjak?

To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena

Nemanja Rujević

Pregled nedelje

Dijalog u skladištu nestalog oružja

Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom

Filip Švarm
Niču zgrade po Srbiji: Hoće li novi zakon reširi problem nelegalne gradnje?

Komentar

Legalizacija kakvu svet nikada nije video – još jednom

Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima

Radmilo Marković
Vidi sve
Vreme 1812
Poslednje izdanje

Režim u kontraofanzivi

Ko se to nama sprema za izbore Pretplati se
Intervju: Vida Petrović Škero, pravnica

Aleksandar Vučić sprovodi državni udar

Intervju: Kokan Mladenović, reditelj

Ako se Srbija sada ne promeni, prestaće da postoji

Intervju: Vladan Joler, vizuelni umetnik

Mali koraci – veliko buđenje

Istina i mitovi: Srpsko-ruske specijalne veze

I služba i družba

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure