img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Serije

26. februar 2014, 12:53 Kosa Pakuševskij
Copied

Prva koju sam zavolela i kojoj sam se radovala bila je „Saga o Forsajtima“. Engleska, po romanu Golsfortija, serija je opčinila moje drugarice i mene i zbog toga što smo tragale za odgovorima da li su svi ti likovi tako izgledali i u našoj predstavi dok smo sagu o porodici gutale i o pročitanoj knjizi pričale u svakodnevnim druženjima. Zavolela sam i naše serije. Behu to „Kuda idu divlje svinje“, „Pozorište u kući“, „Kapelski kresovi“, „Više od igre“… Sve i da hoću da ih zaboravim, nije moguće. Bile su dobro i stručno urađene, pridobile pažnju i zaslužile vernost gledalaca širom naše one velike domovine. Kada je zlo uzelo palicu i počelo da diriguje našim životima, pojavile su se neke nove serije i ljovisne i isaure ušetale su u naše kuće, deca progovorila španski zahvaljujući serijama, javljale su se televizije, nisam gledala te serije, ostala sam verna domaćim pa gledala kad dospem. A onda, onda je stres uzeo danak, i ja sam, suočena sa dijagnozom „rak“, počela da gledam španske, brazilske i ine, bar po jednu, i tako bežala od rečenice „nema znakova metastaze“, koja me je, posle svake kontrole, udarala kao šamar i bridela satima posle.

Elem, gledam ja tako jednu od ljovisni, 1997. godina je, kad banuše drugarice u posetu. „Zar i ti, sine Brute?“, viču dok slušaju dreku sa neke hacijende kako ispunjava moju sobu. Na bolovanju sam. Jeste, gledam sapunice, gledam lepe bele rančeve, predivne vrtove, žene sa sjajem u očima, lepim haljinama, muškarce koji umiru od ljubavi, gledam jedan daleki lepi svet i ne mislim na ledenu reč metastaza, ne mislim na mržnju i jadne raseljene ljude, ne mislim na lekare i inženjere što kreče stanove, beru kukuruze, utovaraju ugalj dok se prinudni odmori polako useljavaju u živote naših ljudi. Da, od serija ovih, pa ma kako loše bile, niko nije umro, od moje dijagnoze se umire, od nemanja posla se kopni, od zatrovanih misli se gubi čovek…

Ovih dana nosim se sa raznim strahovima, čekam nalaze sa magnetne rezonance svog supruga. Svoju dijagnozu sam davno zaboravila, nisam zaboravila savet svog doktora: „Bez stresa, obavezno!“ Kako, u ovoj zemlji gde se gore nadgornjava sa još gorim, gde je neizvesnost jedina izvesnost. Opet tražim svoje serije. U toku je serija „Baron Minhauzen“, najduža, sa junacima koji ne znaju za predah. Izbori! Ne volim reprize. Tražim nešto novo, da mi okupira pažnju. Evo ga! „Karadaji“, turska serija. Mlad, lep, naočit, častan, hrabar, zaljubljen, ratuje sa bitangama zaogrnutim u tužilačke odore, sakrivenim iza ministarskih zvanja i sa sitnim brabonjcima koji za njih obavljaju nečasne i prljave poslove. Preosetljiva na ljudski prljavluk, nerviram se, psujem, a onda mi slika iz davnih dana donese sličnu scenu. Moja mama gleda seriju, neki zli ljudi čine zla dela, ona ustaje, stoji nasred sobe i izgovara: „Sve do jednom, sve do jednom!“, i odlazi. Mi nastavljamo sa praćenjem. Samo povremeno neko ponovi: „Sve do jednom!“ Nemam želudac za muke mladog junaka iz turske serije. Odustajem. Idem na nešto lepše. „Institut“, ruska serija, biće to kao u mom internatu, devojke, poezija, učenje, šaputanje tajni o prvim, nezaboravnim ljubavima. Kad ono, ološ kockar, mizerija od čoveka i još gori od njega, lažni grof, spreman i da ubije ne bi li se dočepao imetka svog poočima i oteo ga pravoj naslednici, jednoj od devojaka iz instituta. Šta je ovom svetu!? Šaltam po brojnim kanalima tražeći nešto za dušu. Blaženo se smeškam. Džin i Lajonel, divan par koji me opčinio još krajem osamdesetih. Serija je engleska, vrcava, sa dijalogom od kojeg vam je lepše, sa predivnom Džudi Denč u glavnoj ulozi. Ne znam ko je ovde bolji od koga, ko me više zasmejava, kome se više radujem. „Godine prolaze“, tako se zove ova serija kojoj godine ništa ne oduzimaju, štaviše. SDS, stvarno dobra serija, kako voli da se izražava Alister, jedan od junaka.

Gledam, ko zna po koji put, ovu čaroliju. Tragam i za nekom domaćom, samo odbacujem mogućnost za pitine pite pitu. Toga imam svaki dan, svaki sat na svim televizijama, i trudim se da ih promašim. Ide nastavak „Vojne akademije“. Divni mladi glumci! Navijam za njih, to pedagog u meni seiri zbog lepote i talenta i raduje se što nova jata pristižu na poligone umetnosti u inat jadu i nemaštini. Ako ni zbog čega, gledala bih ovu seriju zbog uspomene na strica potpukovnika, a i zbog mame Milijarde koja pokazuje kako se srčano živi život i zbog mame koju glumi Ivana Mihić kojoj život nije dao nijednu lekciju o tome kako se nositi sa patnjom i bolom. Biram optimizam i osmeh sa ekrana. I dok tragam za osmesima i uljudnim divanima, Bane Bumbar se ušeta u podsvest i povuče za sobom plejadu likova iz naših serija, zamirisaše lipe i kiše sa Balkana, rode i srećni ljudi ušetaše u bolji život, Paja i Jare odvedoše me do otvorenih vrata, naježih se od gorkih plodova i stigoh da bacim pogled na belu lađu. Plovi li?

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
21.avgust 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

14.avgust 2025. Jovan Kale Gligorijević

Jogurt

31.jul 2025. Igor Mihaljević

Naša Elka

24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

Komentar

Komentar

Kamo dalje Vučiću

Šta znači kada Aleksandar Vučić na razgovor poziva teroriste, ustaše, izdajnike i ostale blokadere i obara cene hrane i kamate na kredite

Ivan Milenković

Komentar

Dva tipa ćacija: Zašto ni Vučić ne veruje batinašima

Vučićev režim ima dva tipa batinaša – one sa krimi-biografijama i one kojima je partija jedina biografija. Šta drugo da rade osim onog što im se kaže? Ali, to bi isto radili i za drugog gazdu, bez problema

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Krvava nedelja i posledice

Devojke i momci – žrtve krvave nedelje – konačno su privukli pažnju Evrope. A u zemlji, dobar deo naprednjačkog biračkog tela više se ne pita da li će biti penzija i plata ako Vučić ode s vlasti, već hoće li ih primati ako ostane

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1807
Poslednje izdanje

Režim protiv naroda

Tortura u garaži vlade Srbije Pretplati se
Režim protiv naroda: Sve što ste želeli znati o policiji

MUP Srbije u brojkama i slovima

Režim protiv naroda: Ivica Dačić, portret savremenika

Ponoćni ministar za prebijanje građana

Enkoridž 2025.

Samit komšija na liniji datuma – koja razdvaja juče od sutra

“Prefab Sprout” – 40 godina albuma Steve McQueen

Previše pametni da bi bili zvezde

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure